Ako stranke izdvojimo iz koalicija jer predizborne koalicije gube svrhu nakon izbora, onda su HDZ i SDP najveći gubitnici ovih izbora.

Za loše rezultate svojih koalicija Zoran Milanović i Tomislav Karamarko su ponudili previše mandata svojim manjim koalicijskim partnerima tako da su njihove stranke ostvarile povijesno loše rezultate.  Karamarko je uveo manje HDZ-ovaca u Sabor i od Jadranke Kosor prije četiri godine.

A uz Most koji je sa 19 mandata  daleko najveći pobjednik ovih izbora, razloga za veliko slavlje imaju i u HNS-u. Iako ih mnogi posprdno zovu stranka 0.9 posto zbog lošeg rejtinga u anketama, HNS-ovci u Saboru imaju čak 11 saborskih zastupnika.

Anka Mrak Taritaš je uspjela sa osmog mjesta ući u Sabor zahvaljujući preferencijalnim glasovima, a uspjelo je to i varaždinskom županu Predragu Štromaru koji je u Sabor ušao sa zadnjeg mjesta.

Osim njega, uspjelo je to samo još čelniku Mosta Boži Petrovu, ali za njega se to i očekivalo.

Uz devet mandata po 10 hrvatskih izbornih jedinica HNS ima i svoja dva “manjinca” pa bi njihov klub mogao brojati 11 zastupnika. Tako da se oni opet potvrđuju kao najbolji trgovci i taktičari, a preferencijalni glasovi uz to pokazuju i kako puno bolje stoje na terenu nego što to ankete prikazuju. No, teeško da bi i upola od ovog broja osvojili da su na izbore išli samostalno. A ovako su uvjerljivo najjača četvrta stranka.

Razloga za slavlje, unatoč lošijim rezultatima koalicije u kojima su izašli na izbore, imaju i u HSS-u, HSLSU i HSP-AS-u. Te stranke će sada u Saboru imati svoj klub zastupnika, a u prošlom mandatu ga nisu imale.

I dok su se sinoć zbrajali mandati mnogi su se zapitali hoće li Most ostati jedinstven, a malo tko se zapitao hoće li jedinstvene ostati te dvije velike koalicije.

SDP i HDZ su na ovim izborima pokazali kako su brodovi koji tonu. I jedna i druga stranka imat će u Saboru manje od 50 zastupnika. Nije se nikada do sada u povijesti hrvatske demokracije dogodilo da te dvije stranke zajedno ne mogu skupiti dvotrećinsku većinu.

Most je u uzlaznom trendu, a SDP i HDZ u silaznom. I zato nije pravo pitanje ovih dana koji su pred nama tko će napustiti Most nego tko će napustiti HDZ i SDP.

Most se novih izbora nema razloga bojati. Stranke koje su uz pomoć velikih koalicije ušle u Sabor imaju razloga za brigu. I htjet će sačuvati svoje fotelje iduće četiri godine.

A ne treba isključiti kako će to htjeti učiniti i neki HDZ-ovci i SDP-ovci koji su svjesni kako su se sada našli na izbornim listama koje ulaze u Sabor i nikada više.

Milan Bandić je u Zagrebu pokazao kako se vlast može obnašati i bez SDP-a i HDZ-a. Tu mu vlast osiguravaju koalicijski partneri te dvije stranke. Koji ga nisu htjeli rušiti ni kada je bio u pritvoru. HSU je u Zagrebačku skupštinu ušao na listi SDP-a. Pa je njegovih troje zastupnika odmah nakon izbora podržalo Bandića.

I zato nije isključeno da se i u Hrvatskoj dogodi sličan scenarij kao u Zagrebu. I o budućoj Vladi i budućem mandataru možda neće odlučivati ni Tomislav Karamarko ni Zoran Milanović.

Jer, nisu saborske fotele od njih dvojice milije samo njihovim koalicijskim partnerima. Milije su one i mnogim njihovim stranačkim kolegama.

Ako saborski zastupnici HDZ- i SDP-a budu morali odlučivati između novih izbora i smjena svojih šefova, Karamarko i Milanović na stranačke izbore ne moraju ni izaći. Oproštajne govore već sada mogu početi pisati.