INTERVJU (I) Mirna Šitum: Bandiću sam zahvalna, ali moj politički izbor je je HDZ

Profesoricu Mirnu Šitum, pročelnicu za zdravstvo grada Zagreba, najavili smo prije desetak dana kao HDZ-ov tajni adut u utrci za gradonačelnicu Zagreba ako se Zagrebu dogode prijevremeni izbori. Ugledna doktorica, sveučilišna profesorica, članica HAZU-a, dragovoljka Domovinskog rata koja je ranjena na prvoj crti bojišnice i koja od nedavno savladava i komunalne probleme kao predsjednica Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga činila se kao idealna osoba za tu političku bitku. No, u velikom razgovoru za portal dalje.com u kojem priča o svom životnom, znanstvenom i ratnom putu otkriva kako u politici ipak ima neke druge planove. HDZ-u, čija je članica, spremna se odazvati, ako je pozovu. Ali za neke druge dužnosti.
Pričati ćemo dosta o tome što ste dosada učinili, ali za početak jedno direktno pitanje koje se tiče vaše budućnosti. Imate li ambicija biti gradonačelnica Zagreba?
Na Vaše direktno pitanje moj direktan odgovor je- Nemam! No, tom Vašem pitanju bi trebao prethoditi niz pitanja temeljem kojih bi me mogli opisati kao cjelovitu osobu. Jer, čovjeka se treba promatrati u kontekstu, a ne procjenjivati ga prema odgovoru na jedno pitanje. Kad govorimo o ambicijama onda mogu potvrditi da sam uvijek imala stručne i znanstvene ambicije. U tom sam pogledu dosta ostvarena osobito u mom stručnom napredovanju koje traje trideset godina, od liječnika koji je godinama radio hitnu medicinu, ratnog liječnika, liječnika specijaliste, subspecijaliste, predstojnice klinike, znanstvenog djelatnika koji je napredovao do najvišeg znanstveno-nastavnog zvanja redovitog sveučilišnog profesora u trajnom zvanju i članice suradnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnost na čemu sam zahvalna svim mojim učiteljima i uzorima. U tom profesionalnom smislu sam uvijek zainteresirana dalje učiti i napredovati, a mislim da je taj moj put i postignuća na njemu bio poticaj i g. gradonačelniku Milanu Bandiću da me pozove u svoj tim afirmiranih osoba koje su postigle karijeru bez političke promidžbe ili ikakve političke pomoći. Ukoliko bi se na mojim daljnjim putovima ukazala prilika da i dalje mogu pomagati u onome što najbolje znam, a to su zdravstvo i znanost, mogla bih se i dalje angažirati te staviti svoja znanja i iskustva na raspolaganje. No, tu se uvijek moramo sjetiti one biblijske Matejeve rečenice: Mnogo je zvanih, malo izabranih.
Kome, Milanu Bandiću ili HDZ-u?
S gospodinom Milanom Bandićem u najužem političkom smislu nemam angažmana na razini njegove stranke, iako podupirem njegove namjere da uspije i na širem nacionalnom planu te će mi biti drago da se ostvari i kroz njih. G. gradonačelnik mi je dao veliko povjerenje kada me je izabrao za funkciju pročelnice Ureda za zdravstvo, čime mi je dao priliku da napravim još jedan veliki korak u svojoj stručnoj karijeri kroz administrativno sudjelovanje u izvršnoj vlasti u Gradu Zagrebu, a time ujedno priliku da pridonesem poboljšanju zdravstvene skrbi za građane Grada Zagreba. Nadam se da naši građani vide i osjete rezultate te brige.
Na nacionalnoj razini ja pripadam demokršćanskoj opciji koja predstavlja reafirmaciju potiskivanih i stigmatiziranih hrvatskih tradicija, jezika, kulture, starije i novije povijesti, ali i nacionalne samosvjesnosti. To je moja, ne samo politička već i životna odrednica jer potječem iz povijesne i odgojne provinijencije u kojoj su oduvijek njegovana demokršćanska načela i u sebi je, kao i cijela moja velika obitelj, duboko njegujem. Naravno da nemam potrebu to stalno naglašavati ni potencirano javno artikulirati, ni nametati se onima koji misle drugačije ili nadmetati sa onima koji misle da više vole Domovinu od mene. Smatram to svojom osobnom odrednicom kojoj sam oduvijek pripadala i kojoj ću uvijek pripadati.
Znači, članica ste HDZ-a?
Jesam.
Koliko dugo?
Jako dugo! 25. studenog 1989. održana je osnivačka skupština ogranka HDZ-a Lovreć- Cista Provo. Vrlo brzo nakon toga sam se u mojoj Cisti Provo učlanila u Hrvatsku demokratsku zajednicu. Nikada članstvo u stranci nisam posebno isticala jer sam to uvijek smatrala osobnom stvari koja i koju nisam koristila na mojim stručnim, profesionalnim ni na životnim putovima. Ali, kako sam već rekla, duboko pripadam toj demokršćanskoj provinijenciji sa svim kriterijima koji ju čine. To je moja životna odrednica.
Ako sam vas dobro razumio, imate nacionalne ambicije. Znači li to da imate želju postati ministrica zdravlja ako HDZ bude pobijedio na parlamentarnim izborima i ako vam to mjesto ponude?
Ja nemam nikakvih posebnih želja. Jedina moja istinska i najdublja želja je zdravlje moje obitelji. Osjećam se potpuno ostvareno i na osobnom planu i, usudila bih se reći, na profesionalnom planu, napose kada je riječ o ugledu u akademskoj zajednici, ugledu među mojim kolegama pa i izvan granica Republike Hrvatske. Ne bih rekla da imam političku ambiciju. Imam želju stručno pomoći, ako netko iz krugova kojima po svemu pripadam i u skladu s kojima se i ponašam, izrazi potrebu za mojim dugogodišnjim iskustvom. Naravno kako neću biti nesretna ako se to ne dogodi.
Spominjete svoju profesiju. Ovo je „idealno“ vrijeme za nju. Velike su vrućine? Možete li nam više reći o tome?
Ovo meteorološko vrijeme je duboko povezano s poslom kojim se bavim. Kao dermatolog i onkolog u dermatologiji svakodnevno svjedočim svim posljedicama utjecaja Sunca na kožu. Neprimjereno izlaganje Suncu može uzrokovati preuranjeno starenje kojemu smo svi uz Sunce podložniji, kako žene tako i muškarci, ali i opasne bolesti poput melanoma, jednog od najzloćudnijih tumora. Upravo na tom polju prevencije i ranog otkrivanja zloćudnih tumora kože godinama puno radim, vodim Referentni centar za melanom Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske, te san članica Ekspertne peteročlane skupine stručnjaka za melanom na svjetskoj razini. Nažalost, u Hrvatskoj svake godine bilježimo porast oboljelih od melanoma. Vrlo smo aktivni na polju javno-zdravstvenih aktivnosti od ranog proljeća do kraja ljeta, od promidžbe tema o odgovornom ponašanju na suncu, osobito u vrtićima i školama, pa do edukacije kako možete sami na vrijeme prepoznati zloćudnu promjenu na koži. U tome nam i vi mediji puno pomažete. Cijelo ljeto mnogi dermatolozi pregledavaju građane na mnogim plažama diljem Hrvatske, na gradskim trgovima, u staračkim domovima, u sportskim klubovima, komunalnim djelatnostima koje su vezane na rad na otvorenom…. Taj naš kontinuiran višegodišnji rad na edukaciji počeo je zadnjih nekoliko godina pokazivati određene pomake na bolje i svakako ćemo nastaviti predano raditi. Smatram da je prevencija mjera zdravstvene kulture u određenoj zemlji. Nažalost, mi u Hrvatskoj još uvijek ne ulažemo dovoljno u prevenciju, a prevencija znači više zdravlja, ranije otkrivanje bolesti, a time i uspješnije liječenje. Ulaganje u prevenciju dugoročno se višestruko isplati, jer su onda i troškovi liječenja značajno manji.
I sami ste spomenuli kako ste na tom području među najboljim doktorima. Nije li onda pomalo šteta da se potpuno ne posvetite tome i nastavite raditi na razvoju u tom smjeru, nego da se baviti i administrativnim i političkim dužnostima što pročelnica za zdravstvo ipak jeste?
Kada je bila riječ o mom izboru na mjesto pročelnice Ureda za zdravstvo, ja sam ljubazno molila g. Gradonačelnika za mogućnost da ostanem u dijelu radnog vremena na svojoj Klinici. I g. Gradonačelnik i moja gđa ravnateljica prof. Vesna Šerić su imali potpuno razumijevanje za moju molbu, tako da pola radnog vremena provodim u klinici sa svojim pacijentima i studentima, a pola u Uredu za zdravstvo. Naravno da je to u naravi puno dulji radni dan, sigurno 10 do 12 sati svakodnevno, ali mene to veseli. Svako jutro sam u sedam sati, a često i prije sa mojim pacijentima, pa na nastavi sa studentima. Pišem i znanstvene radove sa suradnicima, angažirana sam i kao predsjednica Hrvatskog dermatovenerološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora u organizaciji raznih aktivnosti, od kongresa do simpozija, a za prosinac zajedno sa suradnicima pripremam knjigu o melanomu. Što vam tim svim želim reći? Dolaskom na dužnost pročelnice ureda za zdravstvo nisam odbacila ni struku ni znanstveni rad. To nije inkopatibilno sa poslom kojeg ovdje obavljam. Čak je i u trendu. Uostalom, vi i na razini Hrvatske Vlade imate ljude koji se uz posao u Vladi i dalje bave svojim stručnim poslom.

Ali ste uz sve ste i Predsjednica Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga?

Tu sam, moram reći, časnu, ali i tešku dužnost prihvatila sa strepnjom i znatiželjom. Od samog početka svog novog mandata g. Gradonačelnik me imenovao u NO, te sam prvo obnašala dužnost potpredsjednice dekanu Ekonomskog fakulteta g. prof. Leki koji je obavljao dužnost predsjednika. Nakon njegovog odlaska, dugo sam u statusu zamjenice vodila NO, a potom je došlo vrijeme kada sam jednoglasno od strane svih članova NO izabrana za predsjednicu. Kako povezati medicinu s tim segmentom? Moram priznati kako mi je to bilo vrlo intrigantno. S godinama rada u struci nadrastete isključivo stručnu znatiželju i naprosto vam se otvore i neka druga područja zanimanja. U svakodnevnom životu, pa i više puta dnevno se praktično, sasvim životno, dotaknemo različitih segmenata Holdinga koji nas opslužuju ili su nam na trajnoj usluzi, a da uopće ne znamo kako iznutra žive i funkcioniraju. Jako me je zaintrigiralo kako takav veliki sustav funkcionira, koje su mu dobre strane, a koji problemi. Doista sam dobila odličnu priliku puno učiti uz profesora Leku i druge stručnjake u NO. Danas mogu bez umišljaja mogu reći da sam temeljito savladala mnoge teme kojima se bavi Holding, ali naravno, bilo je i nekih razdoblja koja javno nisu bila ugodna. No, iznutra su bila puno manje potresna neko što se je to prikazivalo ili željelo prikazati. Sustav upravljanja u Holdingu je vrlo decidiran i jasan te je precizno iskazan u Izjavi o osnivanju Zagrebačkog holdinga. Narodna poslovica bi rekla- zna se tko kosi, a tko vodu nosi. Nadzorni odbor je drugostupanjsko tijelo, ono je u hijerarhiji podređeno Skupštini i zaduženo za nadziranje Uprave. Čak i one situacije koje su insinuirane, pa čak mogu reći i konfabulirane, a koje su implicirale tzv. konflikt sa g. Gradonačelnikom, nisu bile takve. Gradonačelnik g. Milan Bandić nije osoba jednoumlja što svi znamo. Onoga trenutka kada mi je dao to povjerenje pa i sada, ja sam sigurna da želi biti okružen osobama koje su čestite, stručne i koje vole svoj posao kao što on voli. Osobama koje su ponosne i koje imaju svoj stav.

Vladimir Ferdelji se ne bi možda složio s vama. On je dao svoju ostavku s obrazloženjem kako gradonačelnik ne prihvaća drukčije mišljenje?

On ga ne mora uvijek prihvatiti, jer je njegova odgovornost najveća pa ima pravo misliti da je njegov izbor bolje rješenje, ali to istovremeno ne znači da ga vi svoje mišljenje ne možete ili ne smijete imati i iskazati. Osobno iznimno poštujem gospodina Ferdeljija, s njim imam srdačan kontakt i mislim kako je on veliki znalac gospodarskih tema i upravljanja gospodarskim sustavima te sam radosna što sam imala priliku i od njega učiti. No, kada je riječ o mojim osobnim iskustvima u upravljanju, mogu reći da petnaest godina upravljam vrlo uspješnom i međunarodno prepoznatljivom klinikom, da sam bila zamjenica ravnatelja velikog KBC-a sa nekoliko tisuća zaposlenika, da sam u najtežim ratnim uvjetima organizirala rad sanitetske službe u velikoj profesionalnoj brigadi, i u konačnici, zadnje dvije godine vodim velikim zdravstveni sustav koji ima 20 zdravstvenih ustanova i više od osam tisuća zaposlenih.

Ali da se vratim na vašu znatiželju o mojem promišljanju i odnosima. Reći ću vam sljedeće, a to je ono što oslikava mene i moj odnos prema svijetu u kojem živim i radim- Onaj koji mene izabire za suradnika ili sugovornika zna da ću uvijek i bezuvjetno uljudno iznijeti svoje mišljenje i da ću izreći jasno svoj stav s kojim se ne mora složiti. Jer, ja sam u životu izabrala slobodu, a ne jadan život bez otpora. Niti sam zarobljena strahom, niti se savijam pred silom. To ima korijene u mom odgoju, mom iskustvu, a osobito u mojoj ratnoj povijesti. Niti se bojim jutra koje dolazi, niti se ponizno osmjehujem moćnim ljudima, nikome se ne dodvoravam niti sam sastavljena od straha i pristajanja. Samo se Bogu molim za sutrašnji dan koji dolazi! Kad mene uzmete u tim, toga morate biti svjesni. Ja sam sigurna da je g. Gradonačelnik ponosan na te moje osobine, a ne da ih osuđuje. To što se zna dogoditi da ponekad imam drukčije promišljanje od njegovog, to je na tragu uzajamnog poštivanja i slobode koju oboje cijenimo.

A jeste li imali drukčije mišljenje od gradonačelnika po pitanju otkaza bivšoj upravi Holdinga?

U vrijeme kada je Uprava birana, Skupštinu su predstavljali gospođa Sandra Švaljek i gospodin Slavko Kojić. Oni su kao Skupština odabrali način na koji će se izabrati Uprava i s tim su upoznali Nadzorni odbor. Odlučili su se za odabir agencije koja će provesti natječaj prema kriterijima koje su odredili, te da će Nadzornom odboru predstaviti kandidate koji su ušli u uži izbor, unatoč tome što je izbor predsjednika i članova Uprave isključivo njihova nadležnost, a ne nadzornog odbora. Nakon što su obavljeni razgovori, Skupština je odabrala Predsjednika i članove Uprave. Nadzorni odbor je poštovao proceduru i hijerarhiju. Ono što Predsjednik NO-a po svojoj dužnosti obavlja je da u ime kolektivnog tijela- Nadzornog odbora, potpisuje ugovore s novom Upravom. Novoizabranoj Upravi su ponuđeni ugovori na određeno radno vrijeme u trajanju njihovog četverogodišnjeg mandata, a ne ugovori na neodređeno radno vrijeme kakve su imali članovi prethodnih uprava. Kada je g. Gradonačelnik ponovno preuzeo svoju dužnost i kada su mu vraćene sve ovlasti, odlučio je drugačije. S obzirom da je Holding u izrazitoj ovisnosti o Gradu Zagrebu i time predstavlja i direktnu odgovornost g. Gradonačelnika, razložno je da se je htio okružiti ljudima čije stručne kvalitete poznaje i u njih vjeruje. Osoba koja predstavlja vlasnika odlučila se okružiti drugim ljudima i tu nema nikakvog prijepora. On na to ima pravo. A što se tiče bivše uprave, svatko od nas koji smo svjedoci tog vremena može imati svoja razmišljanja o događajima i ljudima. Kod glasovanja o raskidu ugovora sa tom Upravom bila sam protiv jer se nisam slagala sa navedenim razlozima i jer sam osobno u ime NO potpisala iste ugovore. Smatrala sam da je to moralno i o svom stavu sam otišla obavijestiti g. Gradonačelnika, što također smatram korektnim i pristojnim. G. Gradonačelnik ničim nije pokazao da mi to zamjera i sigurna sam da je potpuno prihvatio činjenicu da sam takvu odluku donijela po svojoj savjesti.

Ali, kada je radio preraspodjelu sredstava u proračunu, jedino je vašem uredu dao manje novaca?

To nije točno! Kada je rađen proračun za 2015.-u, u vrijeme kada je gospođa Švaljek mijenjala privremeno spriječenog g. Gradonačelnika, mom uredu je smanjen proračun za približno trideset milijuna kuna. Bilo je prijedloga i ideja da to bude i više, ali sam se tome odlučno usprotivila jer sa tako smanjenim budžetom ne bih mogla provesti programe na koje nas obvezuju Ministarstvo zdravlja i HZZO. Sa 30 milijuna kuna koliko nam je uskraćeno, postojala je realna mogućnost da ćemo provesti ugovorene zdravstvene programe. Kada je došlo do prijedloga za rebalans, zamoljeni smo da vidimo gdje možemo još umanjiti troškove i možemo li se odreći nekih pozicija u proračunu. Imali smo osigurana sredstva za jednu aktivnost unutar provođenja obvezatnih mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije unutar koje su se godinama osiguravala sredstva za čišćenje klima uređaja u športskim dvoranama. Prije planiranja rebalansa sam tražila da mi naše zdravstvene stručne službe daju mišljenje potkrijepljeno znanstvenim istraživanjima o korisnosti tog postupka i još nizu stručnih detalja oko istog te jasan naputak tko treba snositi troškove te aktivnosti. Dobila sam jasne i stručne i administrativne odgovore iz kojih je bilo razvidno da se taj postupak ne treba provoditi svake godine jer mu je učinak ionako upitan te da troškove trebaju plaćati vlasnici dvorana. Sve je to bio razlog zbog kojega smo kao ured mogli u rebalans dati tih pet milijuna kuna namijenjenih aktivnosti koju nećemo provesti. Ništa mimo toga nije uzeto Uredu za zdravstvo.

A je li vam bilo lakše surađivati s gospođom Švaljek dok je ona bila u Skupštini Holdinga nego s Bandićem?

Mi smo u isto vrijeme došla na Nezavisnu listu Milana Bandića i to iz ugledne akademske zajednice unutar koje su kontakti uljuđeni, ugodni i pristojni. Ne mogu reći da mi je sa gđom dr. sc. Švaljek bilo lakše ili da je s g. Gradonačelnikom teže. Odrađujem zadaće koje su mi povjerene i za koje sam zadužena na najbolji način koji znam, uvijek s jednakom strašću i velikom odgovornošću, bez obzira tko je u koje trenutku upravljao Gradom ili Skupštinom Holdinga. Uvijek sam vrlo otvorena i nisam zbog toga nikada imala problema ni s gospođom Švaljek ni s gradonačelnikom g. Bandićem.

A jeste li imali problema s bivšim predsjednikom Uprave Slobodanom Ljubičićem?

Mi smo imali vrlo srdačan i mogu reći, čak zanimljiv odnos.

A čuo sam da ste imali različite poglede, osobito oko privatizacije Gradskih ljekarni?

Nije to bio konflikt nego različito gledanje na problematiku Gradskih ljekarni. G. Ljubičić je kao profesionalni i uspješni gospodarstvenik koji isključivo gleda iz vizure profitabilnosti i bez emocija, iznio suhoparne podatke o poslovanju Gradskih ljekarni koje su tada stvarale gubitak. U meni se tada probudio i pobunio zdravstveni djelatnik i istinski medicinar, pa sam potpuno suprotno njegovom mišljenju iznijela da smatram, s obzirom na potencijal i veliku tradiciju koje Zagrebačke ljekarne imaju, da im treba dati šansu da pokažu da hoće i mogu promijeniti način poslovanja i biti korisne, ne samo građanima Zagreba već i Holdingu. Naravno, da je to značilo da u ljude koji u Gradskim ljekarnama rade i koji su izvrsni u svom ljekarničkom poslu, treba uložiti kako bi se naučili principima po kojima uspješno posluju i privatne ljekarne. Svi članovi Nadzornog odbora su se složili sa mojim mišljenjem iako je gospodin Ljubičić nastavio i dalje tvrditi kako to neće biti baš tako lako. Obrazloženja kojim je g. Ljubičić branio svoje stavove sam u cijelosti razumjela jer je doista bilo puno problema sa dijelom ljekarni koje su vrlo loše poslovale. Ali to ne bih nazvala nikakvim konfliktom. U konačnici je g. Ljubičić prihvatio mišljenje NO koji je bio potpuno suglasan oko ove teme i izborio se za odgodu njihove prodaje do daljnjeg. Danas Zagrebačke ljekarne imaju novu upravu i već pokazuju da su na dobrom putu da uspiju u boljem poslovanju. Osobno se tome radujem i nadam da neće više biti potrebe promišljati o njihovoj prodaji te da će se, s obzirom da je ljekarništvo zdravstvena djelatnost, iz Holdinga vratiti u nadležnost Ureda za zdravstvo gdje po svemu pripadaju.

Ljudi pomisle kada se dvoje Imoćana oko nečeg ne slože, da je to ipak malo glasnije?

Ma ne, to što smo oboje Imoćani mislim da nam je bilo prednost, a ne nedostatak jer se često i bez riječi možemo razumjeti. I, što nije manje važno, ni jedan ni drugi nikada ne smije zaboraviti da mu preko puta sjedi Imoćanin. Odlično smo surađivali!

Pročitao sam kako ste vi jako ponosni na to svoje podrijetlo?

Jesam. Kada netko kaže da je podrijetlom iz nekog kraja, doima se da su mu daleki preci kojih ni ne pamti rođeni tamo negdje, pa ako je to još zemljopisno zabačen i siromašan kraj, stječe se dojam da time želi prekriti pravu poveznicu sa skromnim okružjem iz kojeg je i sam potekao. Ali, ja se ne „pokrivam“ tako širokim pojmom podrijetla već jasno ističem da sam rođena, baš rođena u mojoj obiteljskoj kući u Cisti Provo kao šesto najmlađe dijete uz još četiri sestre i brata. U Cisti Provo sam završila četiri razreda osnovne škole, a od petog do osmog sam išla u školu u Lovreć. Moje starije sestre i brat su nakon osnovne škole otišli u gimnaziju i na fakultete u Zagreb, pa sam im se i ja najmlađa pridružila nakon osnovne škole. U Zagrebu sam završila V. gimnaziju i Medicinski fakultet. Nakon završenog studija 1985., liječničkog staža i stručnog ispita, od 1986. sam radila na Hitnoj pomoći u Splitu, pa sve do 1991. g. godine kada sam se kao dragovoljac prijavila u Četvrtu gardijsku brigadu

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here