BiH na dvadesetu godišnjicu Daytona jednako podijeljena

Bosna i Hercegovina dvadesetu obljetnicu od potpisivanja Daytonskog sporazuma, kojim je okončan troipolgodišnji rat u toj zemlji, dočekuje duboko podijeljena, kakva je bila i 1995. godine, a u brojim osvrtima i komentarima koje u povodu ove obljetnice prenose lokalni mediji teško je naći neki koji bi odisao optimizmom i vjerom u bolju budućnost.

Nakon ratne prekretnice dramatični pregovori u Daytonu

Koliko su zbivanja od prije dvadeset godina i danas razlog za podijeljene osjećaje u BiH govori činjenica da je 21. studenoga, dan kada je parafiran mirovni sporazum, u Republici Srpskoj proglašen praznikom i neradnim danom, a u Federaciji BiH tek je jedan u nizu običnih dana.

Nakon više od tri godine iscrpljujućih borbi, obilježenih masovnim stradanjem civilnog stanovništva te genocidom nad Bošnjacima Srebrenice, kolovoz 1995.  donio je prekretnicu u ratu u BiH.

Topnički napad sa srpskih položaja na tržnicu Markale u Sarajevu 28. kolovoza 1995. godine, u kojemu su ubijene 43 osobe, a njih 75 je ranjeno, bio je kap koja je prelila čašu strpljenja međunarodne zajednice. Uslijedila je kampanja masovnih zračnih udara NATO-a na položaje vojske bosanskih Srba te potom kopnena ofenziva Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH, čime su stvoreni preduvjeti za organiziranje mirovne konferencije pod pokroviteljstvom SAD-a.

Višetjedni dramatični pregovori, uz posredovanje “buldožera američke diplomacije” Richarda Holbookea, vođeni u bazi američkog ratnog zrakoplovstva “Wrigth-Patterson” u Daytonu u državi Ohio, doveli su 21. studenog 1995. do parafiranja mirovnog sporazuma koji je službeno potpisan na ceremoniji upriličenoj u Parizu 14. prosinca te godine.

Ostalo je zabilježeno kako su glavni akteri tog čina bili tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik države koja se 1995. godine zvala Savezna Republika Jugoslavija, Slobodan Milošević.

Time je stvorena pravna osnova za uspostavu nove države BiH, kao sljednice Republike BiH koja se na neovisnost odlučila u travnju 1992. godine.

Dayton zaustavio rat i donio podjele

Nova je država postala poligonom primjene neobičnih hibridnih ustavnih rješenja od kojih su najčudnije odrednice o dva entiteta.

“Kad su ti entiteti tako dobri, što ih Amerikanci nisu sebi napravili”, bio je jedan od popularnih poratnih sarajevskih viceva što su kružili među ljudima začuđenima u kakvoj to državi žive nakon studenog 1995. godine.

No s tim vicem, kao s apsurdnom stvarošću, i dva desetljeća kasnije suočavaju se, primjerice, stanovnici sarajevskog naselja Dobrinja, čije je stambene zgrade međuentitetska crta ispresjecala na nekoliko mjesta što je za lokalne medije najbolja ilustracija stanja u cijeloj zemlji.

Sarajlija Miloš Krstić, primjerice, stanuje na adresi dobrinjske ulice Indire Gandi, koja je po daytonskim zemljovidima u Federaciji BiH, no dio zgrade u kojoj živi je u Republici Srpskoj. Cijela je ulica zapuštena, a navečer je u mraku, jer se ne zna tko je za nju zadužen.

“Travu ovdje kose jednom godišnje. Kad je pokose ostave je da trune. Živim u Gandijevoj ulici u FBiH i ne mogu reći da sam zadovoljan bilo čime ovdje”, kazao je Krstić “Dnevnom avazu” dajući tako svoj obol obilježavanju obljetnice Daytona.

Središnje obilježavanje obljetnice okončanja mirovnih pregovora, umjesto u BiH, upriličeno je tamo gdje se sve i dogodilo – u Daytonu. Na lokalnom je sveučilištu upriličena višednevna konferencija na koju su pozvani brojni bosnskohercegovački političari te izravni sudionici pregovora. Među njima je bio i bivši američki predsjednik Bill Clinton.

„Dayton je bio moguć jer su se promijenile okolnosti na terenu, ne samo zbog NATO kampanje nakon Srebrenice, nego i napredovanja hrvatskih i bošnjačkih snaga, što je dovelo do promjene odnosa u kontroli teritorija, što je kasnije samo djelomice korigirano tijekom pregovora“, rekao je ovom prigodom Clinton, čime je ujedno sažeo najvažnije postignuće iz Daytona.

Kako promijeniti daytonsko nasljeđe? 

Clinton je priznao kako su rješenja iz Daytonskog sporazuma komplicirana, jer omogućavaju brojne blokade, no drži kako to ipak ne bi trebao biti izgovor za izostanak napretka u BiH, kako je to danas slučaj.

S Clintonom su u osnovi suglasni gotovo svi bosanskohercegovački političari, no suglasja nema o tome kako stvari promijeniti.

Dvadeset godina kasnije stvari su poprimile apsurdne dimenzije. Dok su 1995. godine političari bosanskih Srba bili ogorčeni protivnici Daytona, jer su držali kako im je on uništio san o neovisnoj državi, oni su sada uglavnom postali gorljivi zagovornici njegova očuvanja.

Za Hrvate i Bošnjake pak Daytonski sporazum je ozbiljna zapreka napretku i normalnom životu.

Hrvatski političari drže kako sadašnji ustroj BiH generira trajnu nejednakost hrvatskog naroda, dok su bošnjački političari na stajalištu kako on jednostavno šteti svima jer onemogućava funkcionalnu državu. No Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, inzistira na povratku “izvornom Daytonu”.

“RS želi biti faktor i subjekt na isti način na koji je to napisano u ustavu i Dayotnskom spoazumui”, poručio je Dodik iz Beograda s jednog od skupova koji je tamo održan u povodu 20. obljetnice Daytona.

Provedba Dodikova nauma zapravo bi značila da se BiH vrati u 1995. godinu i da, primjerice, ima samo tri ministra te da kao država ima minimalne i simbolične ovlasti.

“Podijelit ćemo i iglu u plastu sijena”, poručivao je 1995. godine nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Momčilo Krajišnik, tadašnji predsjednik parlamenta bosanskih Srba koji je kasnije osuđen za ratne zločine. Krajišnik je u tih nekoliko riječi opisao način na koji su u RS-u tada mislili provoditi Dayton, a kada je 1996. izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH, odbijao je i pomisao da na posao dolazi u austrougarsku građevinu u središtu Sarajeva, gdje je sjedište te institucije.

Predsjedništvo BiH u prvom poratnom sazivu stoga je prvu sjednicu moralo održati u jednoj opskurnoj kavani da bi se potom kao kompromisno rješenje ponudilo da se nastavi okupljati u Zemaljskom muzeju.

Krajišnik je ipak uporno predlagao da se napravi potpuno nova zgrada “za zajedničke institucije” i to negdje na međuentitetskoj crti razdvajanja koja bi imala dva ulaza – jedan iz Federacije BiH a drugi iz RS.

Upravo na tom tragu dvadeset godina kasnije razmišlja i Dodik, koji uporno prijeti referendumima i opetovano spominje neovisnost RS kao neizbježan ishod.

Jedan od sudionika pregovora u Daytonu bio je i tadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Komšić, koji je od početka otvoreno govorio kako je protiv dokumenta koji je tamo dogovoren i parafiran upravo zbog niza apsurdnih odrednica koj sadržava, a posebice zbog legaliziranja Republike Srpske, koja je nastala na ratnim zločinima i etničkom čišćenju.

On je u svojstvu aktualnog gradonačelnika Sarajeva također pozvan na konferenciju koja je ovog tjedna upriličena u Daytonu.

“U daytonskim se pregovorima nije dogovorilo ništa što već nije bilo dogovoreno, ovdje je samo ono postalo vidljivo. Sva natezanja, odugovlačenja, uvjerenja, svi zahtjevi, pritisci, odbijanja i prihvaćanja samo su bili naknadno preživljavanje porođajnih muka za ono što je već bilo rođeno”, kazao  je Komšić na daytonskoj konferenciji sumirajući tako sva postignuća sada već povijesnog događaja od prije dva desetljeća.

Ranko Mavrak