Trinaesta godina Milana Bandića

Adolf Mošinsky odbrojava svoj zadnji mjesec kao najdugovječniji gradonačelnik Zagreba. Ako Milanu Bandiću prođe proračun za 2016. godinu on će u povijesti glavnog grada zauzeti njegovo mjesto.

Bandić je već sada na čelu Zagreba duže od ijednog svog prethodnika. Ali jedna noćna vožnja Range Roverom, čašica ili osvježivač daha previše te savjesni policajac koštali su ga upisa u povijesne knjige. Pa se tri godine u mandat pišu Vlasti Pavić iako je i tada iz drugog plana on gospodario.

No, ulaskom u 2016. godinu Bandić će si i službeno osigurati trinaestu godinu mandata čime će nadmašiti Adolfovih 12.

Sudeći prema prvom čitanju proračuna jučer u Gradskoj skupštini čudo bi se moralo dogoditi da on taj rekord ne obori. Zlu ne trebalo, Bandić je već zadnjih nekoliko mjeseci u akciji vrbovanja zastupnika koji su mu rušili zadnja dva rebalansa proračuna koje je predlagao Skupštini. Pa je s tim u vezi bilo zanimljivih zapošljavanja u Holdingu, Gradskoj upravi ili angažmana po sportskim savezima.

No, kako stvari odnedavno stoje Bandić niti neće trebati vrbovati sedam pojedinačnih ruku koliko mu do prolaska proračuna nedostaje ako mu te ruke zbirno osiguraju HDZ ili SDP. U zamjenu za njegove dvije ruke u Saboru. Koje, raspadanjem Mosta, svakim danom postaju sve veći politički kapital.

Iako iz jučerašnje rasprave tijekom prvog čitanja proračuna može nastati dojam kako je njegov novi/stari tihi partner HDZ to je točno jedino ako će HDZ sastavljati i nacionalnu vladu. Ako, pak, bliže brojci od 76 ruku u Saboru bude u danima koji slijede Zoran Milanović onda će proračun morati podržati SDP-ovci. Odnosno, ako će neki od njih u Skupštini htjeti zadržati obraz ili odšetati do WC-a kada se bude glasalo, barem njih sedam.

U svakom slučaju, Bandić ovih dana može mirno spavati. Puno je varijanti na koje može računati, a malo je toga što mu planove može poremetiti. Čak mu ni policija više ne može spriječiti da se upiše u političku povijest. Mogu mu možda uzeti slobodu, ali ne i mandat.

Povijest se, na njegovom primjeru, očito ponoviti neće. On je prvi puta postao gradonačelnik Zagreba upravo tako što je srušio Marinu Matulović Dropulić u Skupštini u zadnjoj godini njenog mandata i izazvao prijevremene izbore na kojima je SDP s njim na čelu i pobijedio.

A za takve poteze 15 godina kasnije ni HDZ ni SDP nemaju prave ljude. Niti političkog instintka. A ponajmanje hrabrosti.

Možda se zato svoje nekadašnje hrabrosti sjesti Milan Bandić.

Jer, osim fontana, sve što je Bandić napravio i što je za budućnost mijenjalo identitet grada napravio je prije ovog zadnjeg mandata.

Koji se sastojao i sastoji jedino od pukog održavanja na vlasti.