David Bowie – glazbeni genij s tisuću lica

David Bowie bio je jedan od najutjecajnijih glazbenika svoga vremena, koji je neprestano iznova redefinirao svoju osobu i zvuk, od hipijevskog albuma Space Oddity iz kasnih šezdesetih, preko Ziggyja Sturdusta i Mršavog bijelog vojvode, do kasnijeg utjelovljenja emotivnog rockera.

I dok su glazbenici i grupe evoluirali u postojećim glazbenim stilovima i izgledu, ili ostajali isti, Bowie je izgledao kao da je u vrtlogu stalne revolucije.
Prkosio je svakoj etiketi. Glazbenoj, modnoj, seksualnoj: sve su to bile Bowiejeve igračke. Bio je istinski umjetnički kameleon.
Bowie je rođen kao David Jones 8. siječnja 1947., ali je ime promijenio 1966. kako bi izbjegao zabunu s Davyjem Jonesom iz grupe Monkees’.
Studirao je budizam i pantomimu, a svoj prvi album “World of David Bowie” objavio je 1967.
No druga ploča – Space Oddity, posebno naslovna pjesma, pobudila je trajan i strastven interes javnosti za mladog glazbenika.
Ambijentalana priča o astronautu Majoru Tomu, napuštenom u Zemljinoj orbiti, pjesma Space Oddity postala je hit 1969., u godini prvog slijetanja na Mjesec.

Kameleon, komičar, Korinćanin, karikatura

Bowie je nadogradio uspjeh idućim albumom “The Man Who Sold the World”, složenim djelom čiju su naslovnu pjesmu obradili mnogi umjetnici, uključujući Nirvanu.
Te 1971. Bowie je objavio još jedan album, Hunky Dory, koji mnogi smatraju njegovim najboljim. Jedanaest pjesama, uključujući “Life on Mars?” i “Oh, You Pretty Things” redefinirali su rock naraštaju iz sedamdesetih.
Stih iz posljednje pjesme na Hunky Doryju, “The Bewlay Brothers”, izgleda kao da savršeno opisuje Davida Bowieja: “kameleon, komičar, Korinćanin, karikatura”.
Godinu poslije Bowie objavljuje “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars”, izvrstan konceptualni album s hitovima “Starman”, “Suffragette City” i “Rock ‘n’ Roll Suicide”.
Veliki uspjeh albuma i prateća turneja, na kojoj je Bowie nastupao kao seksualno dvosmisleni Ziggy, donio mu je planetarnu slavu.
Tada u braku s Angie Barnett (razveli su se 1980.) i mladim sinom Zowiejem (sada Joeom), Bowie je bio hedonist zadivljujućih razmjera, živeći život rock zvijezde s pogonom na alkohol, drogu i biseksualnost.
Godine 1973. Bowie je “ubio” Ziggyja i izmislio Thin White Dukea s kojim je, pak, zacementirao svoju reputaciju u Americi. Poslije “Aladdina Sanea” i apokaliptičnog albuma “Diamond Dogs”, Bowie 1975. u Philadelphiji snima “Young Americans”.
Koketiranje s “plastičnim soulom” nastavlja se na albumu “Station to Station” i Bowieju donosi prvi broj jedan u Americi, pjesmu “Fame”.
Tada Bowie, još jednom mijenja smjer, seli u Berlin i od 1977. do 1979. izdaje diskografski triptih “Low”, “Heroes” i “Lodger”.
Produciran u suradnji s Brianom Enom, taj intenzivan rad vjerojatno je najeksperimentalniji u Bowiejevoj karijeri, a rezultat je radikalan i utjecajan ciklus pjesama u mješavini elektronike i avangarde.
Krajem sedamdesetih Bowie se fokusirao i na glumu i nastupio u “Čovjeku koji pao na Zemlju” Nicolasa Roga i zajedno s Marlene Dietrich u “Just a Gigolo”.
Nakon odlično prihvaćenog “Lodgera”, slijedi ploča “Scary Monsters”, pamtljiva i po pionirskom video spotu za singl “Ashes to Ashes”, kojim je završena priča o Majoru Tomu.

Zadnji album tri dana prije smrti

Godine 1983. opet dolazi “novi” Bowie i snima album “Let’s Dance”. Hitovi “China Girl” i “Modern Love”, te spektakularna turneja “Serious Moonlight”, predstavili su ga cijelom novom naraštaju.
Duet s Mickom Jaggerom u “Dancin’ in the Street” bio je jedan od glavnih faktora uspjeha Band Aida i koncerta Live Aid održanog 1985. godine.
Nakon toga Bowie se opet malo okrenuo glumi, nosio predstavu “The Elephant Man” na Broadwayu i glumio u “Ljudima mačkama”, a krajem osamdesetih posvetio se svom novom bendu, postmodernističkoj skupini “Tin Machine”.
Taj projekt, koji je zamišljen kao mogućnost da Bowie ponovo ispita svoje rock korijene, iznjedrio je dva albuma upitne kvalitete, koje ni kritika niti publika nisu dočekali s oduševljenjem.
Potom objavljuje dvostruki album najvećih hitova “Changes” i kreće na svjetsku turneju “Sound and Vision” u sklopu koje je u rujnu 1990. dupkom napunio zagrebački Maksimir.
Bowie se tada ženi sa slavnom somalskom manekenkom Iman. U drugome dijelu devedesetih objavio je tri manje zapažena albuma, a veliki povratak uslijedio je pločom “Heathen”, koji mu je donio najviša mjesta na top ljestvicama u gotovo 20 godina.
Nakon “Realityja” 2003. uslijedila je diskografska stanka duga jedno desetljeće. Svoje je fanove, koji su mislili da je u debeloj mirovini, iznenadio 2013. albumom “The Next Day” i s njim se odmah vratio kamo pripada, na broj jedan.
Zadnji album, hvaljeni Blackstar, objavljen je 8. siječnja, na Bowiejev 69. rođendan, tri dana prije smrti.

(Hina)

Nema komentara