Zašto podupirem registriranje izdajnika nacionalnih interesa

Hvala Bogu da se HDZ vratio na vlast! S njima su se u fokus napokon vratile prave teme, istinski bitne za opstojnost Hrvata na ovim prostorima. Da nije Karamarkova HDZ-a te čistih i starčevićanskih pravaša, ne bismo, zamislite, uopće razgovarali o registrima agresora, neprijatelja Hrvatske i izdajnika nacionalnih interesa. Može li itko normalan to zamisliti? Pa, naravno da ne može. Jedva smo bez toga dogurali do današnjeg dana, ali, ruku na srce, pitanje je kako bismo dalje. Svatko dobronamjeran, tko želi dobro Hrvatskoj, priznat će da bez tih spoznaja nijedan obrazovni kurikulum ne bi donio prosperitet, nijedan investitor ne bi došao u Hrvatsku, pa podigao nekakvu proizvodnju i otvorio radna mjesta, nijedan se mladi školovani Hrvat, koji se uputio trbuhom za kruhom, ne bi poželio vratiti u domovinu, nijedan umirovljenik ne bi stare dane živio mirno i dostojanstveno…
Ukratko, tek kad dobijemo te registre država će nam postati stabilna, prosperitetna i ugodna za život. I zato hvala Tomislavu Karamarku, hvala HDZ-u, hvala svim ministrima koji govore o toj bitnoj temi, hvala politički slabašnim, ali povijesno potkovanim pravašima što su se uključili u upravljanje državom i ukazali, među ostalim, i na povlaštenu poziciju nacionalnih manjina u Saboru, jer ne mogu, brate, Srbi i hrvatska dijaspora biti jednako zastupljeni – s po tri zastupnika… Tek kad te stvari riješimo, možemo krenuti dalje. I zato podupirem ustrojavaje spomenutih registara i smatram da bi trebalo odlučno zatražiti odgovornost svih vladajućih garnitura dosad koje su tu temu zanemarile.
U dobroj vjeri, ipak, da će taj projekt vrlo brzo biti pokrenuti i zgotovljen, uzimam si slobodu pomoći domoljubima pokojim savjetom. Nije, recimo, potrebno gubiti energiju na previše registara. Recimo registar agresora koji su prije 25 godina krenuli oružjem na Hrvatsku sigurno već postoji, samo ga trebate locirati. Nije li Hrvatska poslije oslobođenja državnog teritorija zaplijenila svu dostupnu vojnu dokumentaciju koja je ostala nakon povlačenja okupacijskih snaga, a među njima i popise pripadnika njihovih postrojbi? Budući da ste nova vlast, možda to ne znate, ali vjerojatno će biti dovoljno malo pročešljati ladice i pregledati evidencije. Ozbiljna država koja je prošla rat, takve stvari sigurno već ima. No, dobro, ako baš i nisu svi agresori unutra, uvijek možete angažirati studente da za naknadu koja će im biti isplaćena preko studentskih ugovora, krenu od vrata do vrata i počnu popisivati agresore koji su se pritajili. Naravno, u za to propisane obrasce. Ali, o tom potom. Onaj mali povijesni detalj da je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman dao zakonski oprost svima koji nisu počinili ratni zločin na određen je način nezgodan, budući da govorite kako poštujete njegovu cjelokupnu politiku, pa i politiku oprosta i suživota, i zovete ga utemeljiteljem, pa i ocem moderne Hrvatske. No, nije nepremostiv. Na takve stvari možete zažmiriti radi višeg interesa. Razumjet ćemo, jer potreba za tim popisom pitanje je budućnost svih hrvatskih generacija.
Meni se, moram vam reći, najvažnijim čini registar izdajnika nacionalnih interesa, koji bih spojila s registrom neprijatelja Hrvatske, o kojemu govori Karamarko. Agresori u ratu su bili, pa više nisu. Ali, izdajnici nacionalnih interesa – e, to je vrsta koju je u Hrvatskoj teško iskorijeniti. I zato ih stavite na popis, i popis promptno objavite, pa neka svi znaju tko podriva temelje naše domovine. Vjerujem da ćete imati snage za to, jer niste se bez razloga nazvali Domoljubnom koalicijom, zar ne? Vjerujem da su i za vas izdajnici isto što i za mene. I zato se radujem danu kad ćete objaviti popis na kojemu će se naći imena onih koji su krađom i muljanjima stekli prvi kapital, a danas su poštovani poduzetnici, i onih koji su ranih 90-tih omogućili privatizaciju velikih hrvatskih banaka, i onih koji su rasprodavali tvrtke i gasili tvornice kao da su im bile ćaćine, i onih koji su doveli do toga da je Hrvatska danas na prosjačkom štapu, i onih koji su stvorili društvo u kojemu mafija ima državu, i onih koji to naše društvo pretvaraju u zatucanu vukojebinu u kojoj se misli da je blagoslov ministarskih ureda prioritetni reformski korak koji vodi boljitku…
Vjerujem u vaše opredjeljenje za istinu i zato vas podupirem. Nimalo ne sumnjam da će u registru izdajnika nacionalnih interesa biti političarke i političari koji su iz opanaka uskočili u luksuzne stanove i kuće i pod egidom rada za opće dobro napravili dobro samo sebi i svojima, koji se kite satovima, odjećom i torbicama koje vrijede kao nekoliko godišnjih prosječnih plaća, koji su umislili da su gospodari naših sudbina, koji misle da su iznad zakona i da im je pribivanje u politici karta za oprost…
Budući da ste Domoljubna koalicija, vjerujem da su upravo to stvari na koje mislite kad govorite o registriranju izdajnika nacionalnih interesa. Jer, takve su kreature izdale sve osim sebe i zaslužile su da im imena stavimo na zidove i učimo djecu o njima. Možda bi u novome kurikulumu trebalo predvidjeti i poseban školski predmet koji bi se bavio time. Zašto, uostalom, Hrvatska ne bi izbacila novu profesiju na europsko tržište rada – evidentičar izdajnika nacionalnih interesa? Mogao bi to, uz malo sreće i pomoć stručnjaka u Vladi, te potporu inozemnih prijatelja našeg premijera Oreškovića, postati originalni hrvatski izvozni proizvod.
Zbog svega navedenog, podupirem registraciju izdajnika i čak mislim da bi se u drugom koraku mogli osnovati svojevrsni logori ili radni kampovi za njih. Recimo u demografski ispražnjenoj Lici, gdje bi se automatski otvorila radna mjesta za pučanstvo, recimo poslovi čuvara, voditelja, kuhara u logorima… Vidite, svakom minutom koju dobronamjeran čovjek posveti analizi vašeg registratorskog projekta otkrivamo sve više njegovih prednosti. I zato molim i dobrog čovjeka Božu Petrova, Karamarkova političkog partnera i vođu Mosta, da se ne protivi registraciji izdajnika nacionalnih izdajnika, jer tko je protiv toga, taj je protiv hrvatske budućnosti!
Nije li tako, majstore Tomo?