Ne treba država portale financirati, ali mora ih prestati diskriminirati

Najava ministra Zlatka Hasanbegovića kako će Ministarstvo kulture prestati financirati neprofitne medije i nije toliko opasna po slobodu govora koliko su opasna za opstanak svih internet portala, a ne samo neprofitnih, sadašnja zakonska rješenja koja portale diskriminiraju u odnosu na ostale medije.

I ako doista kani stati s lošim praksama svojih prethodnika, onda prvi idući korak ministra kulture, osim ako mu doista nije namjera da priguši slobodu govora, mora biti ukidanje zakonske odredbe koja svim internet portalima nameće nikome razumljiv harač.

Radi se o trošarini koju je nametnula bivša Kukuriku Vlada i koja internet portale tretira kao da su štetna roba poput benzina i cigareta. Kako inače, nego kao harač ili trošarinu nazvati zakonsku obavezu po kojoj svaki internet portal mora plaćati 0.5 posto svojih godišnjih komercijalnih prihoda Vijeću za elektroničke medije.

Druge medijske platforme takve dodatne financijske obaveze prema državi ili državnim tijelima nemaju.

Ako već internet portale u potpunosti planira prepustiti tržištu, onda im mora osigurati i zakonske preduvjete da na tom tržištu imaju barem ravnopravan tretman s ostalim medijima.

Zašto u 2016. godini državna i lokalna uprava i tvrtke u njihovom vlasništvu mogu, odnosno moraju, neke natječaje o javnoj nabavi oglašavati samo u tiskovinama. Zašto im se u drugoj polovici drugog desetljeća 21. stoljeća ne omogući da tu svoju zakonsku obavezu ispune i objavom oglasa na internet portalima?

Ti oglasi su nemali izvor prihoda za tiskane novine, a objava samo dva ili tri takva oglasa košta državu ili lokalnu samoupravu više nego što su iznosile najizdašnije godišnje subvencije portalima. Kada već pričamo u uštedama i za državu i lokalnu samupravu bi takvo oglašavanje bilo neusporedivo jeftinije.

Sve radio i televizijske postaje u Hrvatskoj imaju pravo na udio od TV pretplate koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji. Od internet portala to pravo pripada samo onim portalima kojima su izdavači neprofitne pravne osobe.

Komercijalni portali, za razliku od komercijalnih tv i radio postaja, u “podjeli tog kolača” ne mogu sudjelovati. Zašto? To nikome nije jasno.

Kako zakonodavac diskriminira komercijalne internet portale u odnosu na neprofitne, spomenula je, uostalom, i predsjednica Vijeća za elektroničke medije Mirjana Rakić na gostovanju kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u dva. No, kako joj nezainteresirani voditelj nije na tu njenu izjavu postavio nikakvo potpitanje, nismo mogli doznati da li ona tu zakonsku praksu samo provodi ili i podržava.

Internet portalima ne bi trebala pomoć od države da ih ta ista država istovremeno ne pljačka i diskriminira.

A ta diskriminacija mora prestati. Kako u odnosu internet portala prema ostalim medijima, tako i u odnosu komercijalnih portala prema neprofitnima.

Ova zadnja diskriminacija se pokazala osobito pogubnom i štetnom. Kako je kolegica Nataša Škaričić dobro primjetila u svom pismu ministru, medijska strategija bivše Vlade se svela na napore da što više oteža život i poslovanje dotadašnjim izdavačima komercijalnih portala kako bi na njihovim ruševinama nastajali mnogi mali portali koji su dugoročno neodrživi.

Ta “medijska strategija” je dovela do toga da su plaće i honorari u neprofitnim medijima, ma koliko god da bili mali, opet zadnjih godina bile veće nego u komercijalnim portalima.

Dakle, medijska strategija prošle Vlade bila je takva da je “stimulirala” kvalitetne autora čitanih komercijalnih portala da pređu u njihovu puno manje čitanu konkurenciju.

A činjenica je da jedan tekst na Indexu vidi i pročita više ljudi nego da ga objave svi neprofitni mediji istovremeno. Pod motom jačanja neprofitne medijske scene Ministarstvo kulture je protekle četiri godine jedino uspješno smanjivalo doseg kvalitetnih tekstova do publike.

I ako država već želi i planira ubuduće dijeliti subvencije portalima, onda te subvencije bez ikakve diskriminacije prvenstveno trebaju biti usmjerene na zapošljavanje novinara u onim portalima koji su uspjevali ili uspjevaju kako tako preživljavati svih ovih godina unatoč silnim naporima svih dosadašnjih vlasti da ih zatvori.

A umjesto da olakša život postojećim novinarskim portalima Ministarstvo kulture im je stvaralo i financiralo nelojalnu konkurenciju.

Tako je, između ostalog, bivši ministar kulture Berislav Šipuš odlučio  i da neki neprofitni portali mogu dobiti besplatno na korištenje servise državne novinske agencije Hine. A tu uslugu, koja je njima omogućena besplatno, drugi su neprofitni mediji, a osobito komercijalni, preskupo plaćali. Toliko o ravnopravnosti u djelovanju bivše Vlade.

I onda se još netko pita zašto Matija Babić ne voli plaćati porez???

Sviđalo se to njemu ili ne, mediji i medijska politika jesu u djelokrugu Ministarstva kulture. A od tog ministarstva novinari ne trebaju tražiti ni dobivati milostinju. Niti im trebaju “stručna povjerenstva” odobravati i ocjenjivati njihove radove. Za to imaju urednike.

Sve što novinari i izdavači internet portala trebaju tražiti od “svog” resornog ministarstva i svoje države da ih prestanu diskriminirati.

Većina nas nije i nema ništa protiv tržišta ili tržišne utakmice. Ali kako da je igramo kada sudac otvoreno sudi za konkurenciju prema pravilima koja su za njih namještena?

To nije natjecanje nego mazohizam.

Dakle, ministre, slobodno nas prepustite tršištu, ali to tržište prethodno uredite.