Tin Pažur o Hasanbegoviću: Ukidanje Povjerenstva je spin, muljaža!

U razgovoru za portal dalje.com, zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, predsjednik Odbora za međugradsku i međunarodnu suradnju, te član Odbora za kontrolu Tin Pažur govori o svojim političkim počecima, životu političara, otkriva koga će podržati na unutarstranačkim izborima u SDP-u, te tvrdi da je ukidanje Stručnog povjerenstva za davanje potpore spin ministra Zlatka Hasanbegovića.

Zastupnik ste u Skupštini grada Zagreba i član Socijaldemokratske partije. Kako ste se uopće odlučili baviti politikom i zašto baš SDP?

– Davno sam se odlučio ući u SDP, bilo je to još s 18 godina. Djelom zbog svjetonazora i okruženja iz kojeg sam došao, djelom zbog bunta prema tadašnjoj vlasti krajem devedesetih, a dijelom i zbog toga što me politika na neki način zaokupljala pa sam uz to što sam dugi niz godina u politici, završio i Fakultet političkih znanosti pa me ona i na taj, akademski način zanimala.

Jeste li radili u realnom sektoru?

– Radio sam isključivo u realnom sektoru, u politici sam jako malo zapravo radio. Već jedno određeno vrijeme radim u turizmu, a pokrenuo sam i vlastitu tvrtku koja će raditi isključivo u realnom sektoru.

Kako je izgledao vaš politički put, od samih početaka do mjesta gradskog zastupnika?

– Ne može se to ukratko opisati. Ušao sam u SDP i počeo sam u Forumu mladih jer je to na neki način bilo prirodno. Dosta dugo sam se bavio Forumom mladih i nekim temama koje su se ticale isključivo mladih, a onda vas taj mehanizam ponese na neke lokalne, pa nacionalne teme. Ne mogu reći da sam nekim svojim probijanjem i ambicijom uspio završiti u Skupštini grada Zagreba, nego je to bio dug i prirodan put. Dva mandata sam bio vijećnik u Vijeću gradske četvrti Donji grad, a tek nakon toga sam postao zastupnik u Gradskoj skupštini.

Među građanima često postoji mišljenje kako su političari bogati, nedodirljivi i uglavnom loši. Kako zapravo izgleda život političara? Imate li neki hobi?

– Naravno da imam hobi, ali nemam pretjerano puno vremena za taj hobi. Oduvijek sam volio borilačke vještine i pokušavam više-manje redovito trenirati krav magu. Volim i teretanu, plivanje, ali za to nemam pretjerano vremena, kako zbog posla tako i politike koja ima tendenciju uzeti dobar dio slobodnog vremena. Svi mi, mimo onog što građani mogu vidjeti na televiziji, imamo neke svoje živote tako da se ne može reći da postoji tipičan dan političara. Možda postoji tipičan dan pojedinog političara, no to je individiualno.

Znači, život političara ne razlikuje se pretjerano od života “običnih” građana, samo što se političari bave politikom, a netko drugi se bavi nekim drugim poslom?

– Tako je. No, dosta mali broj ljudi u Hrvatskoj živi isključivo od politike. Na nižim političkim razinama to čak ni nije moguće. Ne možete vi živjeti samo od sjedenja u Gradskoj skupštini, te naknade koje dobijete nisu dovoljne za normalan život, posebno ne u gradu Zagrebu. Osim ako niste predsjednik Skupštine, ili gradonačelnik ili neki od pročelnika.

Čime se bavi Odbor za međugradsku i međunarodnu suradnju čiji ste predsjednik?

– To je radno tijelo Gradske skupštine koje u pripremama sjednice, po potrebi razmatra sva pitanja vezana uz međunarodnu i međugradsku suradnju grada Zagreba koje dolaze na nekakvu odluku Gradske skupštine. Mi formalno amenujemo ili ne amenujemo sve sporazume o prijateljstvu grada Zagreba i nekih drugih gradova. Neformalno, znamo primati gradske organizacije kada dolaze u posjet gradu Zagrebu. Jednom godišnje otputujemo u Bruxelles na “Open days”, skup gradova i regija Europske unije kojem su u fokusu strukturni fondovi EU na lokalnoj razini, odnosno za gradove.

Neki zastupnici tvrde kako nemaju pojma čime se bavi Odbor za kontrolu? Možete li im vi, kao njegov član, pojasniti?

– Ti gradski zastupnici bi trebali pogledati Dnevne redove Odbora za kontrolu i bilo im jasno čime se bavimo. Naše sjednice traju najduže i imamo vrlo iscrpne Dnevne redove. Mi kontroliramo sve odluke koje su “teže” od milijun kuna koje gradonačelnik upućuje prema Gradskoj skupštini, a vezane su za zamjenu zemljišta, neke kapitalne stvari u gradu Zagrebu. Naše sjednice gotovo nikad nisu trajale kraće od dva sata, a sjednice nekih Odbora traju i po desetak minuta. Mislim da nam je rekord šest sati da smo bili u Odboru, što znači da svoje naknade itekako zaradimo.

Spominjete naknade za obavljanje dužnosti u Gradskoj skupštini. Koliko iznose te naknade na mjesečnoj bazi?

– To je javan podatak. Imate paušalnu naknadu koja je vezana uz prosječnu plaću u gradu Zagreba, a iznosi otprilike 1200 kuna. Mimo toga, plaćeni ste po sjednici radnog tijela. Ajmo reć’ da je prosječna mjesečna plaća u Skupštini od tri do tri i pol tisuće kuna, a ukoliko vam se Odbor ne sastane dobit ćete manje. Primjerice, u siječnju je uvijek pauza u Skupštini što znači da vam je plaća za taj mjesec 1200 kuna.

Uskoro dolaze unutarstranački izbori u SDP-u. Koga ćete podržati?

– Imam okvirnu ideju koga ću podržati. Unutarstranački izbori u SDP-u su jedan dugotrajni proces, biramo predsjednika po principu jedan član, jedan glas. Nakon toga na konvenciji stranke biramo i ostala stranačka tijela, Predsjedništvo i Glavni odbor. Trebamo vidjeti tko će uopće biti kandidati jer je tek počeo proces prikupljanja potpisa, a što se tiče predsjednika, mislim da se svaka organizacija treba mijenjati i biti sposobna da sama sebe mijenja. Mislim da bi to trebalo, u ovim, složenijim organizacijama vrijediti i za pojedince. Na neki način, podržat ću promjene u SDP-u.

Kako ocijenjujete rad Vlade u protekle četiri godine?

– Pozitivno. Pogledajte neke brojke i pogledajte opće stanje u društvu. Mislim da je u Hrvatskoj u zadnje četiri godine ostvaren veliki napredak. Mislim da se posljedice toga osjećaju već danas. Građani, “obični” ljudi osjećaju dio tih rezultata. Jedino čega se bojim jest da neće dugo osjećati te posljedice zbog nekih odluka koje će donositi nova Vlada koja bi mogla zaustaviti te pozitivne trendove. No, dosta toga ide po inerciji. Kako je pad BDP-a bio dugo zaustavljan, tako sada ni rast neće biti preko noći zaustavljen. Ako ova Vlada želi napraviti išta dobro onda će nastaviti neke reforme koje je protekla započela.

Kako ocijenjuje rad Zorana Milanovića i njegov pristup prema poslu, medijima i građanima?

– Pitanje osobnog pristupa i dojma koji je ostavio meni nije bitan. Ono što je bitno su rezultati i ono što su ti ljudi svojim radom pokazali da znaju ili ne znaju. Zoran Milanović je kao premijer sigurno imao nekih grešaka. Svi koji rade, gdjegod to bilo, će u jednom trenutku negdje pogriješiti, ali ukupan dojam, ukupan rezultat je pozitivan i to je neosporno.

Što očekujete od nove Vlade na čelu s prvim nestranačkim premijerom u hrvatskoj povijesti, Tihomirom Oreškovićem?

– Osobno mislim da je Orešković dobronamjeran i u nekim segmentima sposoban jer ne bi bio to što je bio da nije sposoban. S druge strane mislim da nedovoljno poznaje i Hrvatsku državu i način na koji ona interno funkcionira da bi mogao biti na jednoj takvoj funkciji. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati s obzirom na situaciju koja je malo čudna. On politički legitimitet koji je došao iz neke političke stranke nema. Ovako kako je krenulo, mogu samo reći da nije dobro. Ukoliko se takva politika nastavi ne da će neke odluke biti loše, možda neće biti ni donesene. To je najgora varijanta koja se može dogoditi. Neke odluke bi mogle biti predugo otezane ili uopće ne budu donesene. Imamo situaciju u kojem je Vlada dobila jedno paralelno tijelo za koje je upitno na koji će način funkcionirat i što će se dogoditi ako će to izvanstranačko tijelo biti u suprotnosti s političkim stavom Vlade Republike Hrvatske. Takvu situaciju u Hrvatskoj još nismo imali, čak ni u periodu koalicijske Vlade pokojnog premijera Ivice Račana. Prema ovome što vidim, to ne može dugo funkcionirati. Barem ne na ovakav način.

Premijer nije izabran od građana, već je predstavljen u zadnji čas. Neki tvrde da su građani prevareni. Jesu li?

– Po hrvatskim zakonima to je moguće. Premijer može biti bilo tko, važno je samo da prikupi dovoljan broj potpisa. Mislim da nakon ovog većina ljudi u Hrvatskoj zna kako taj proces prikupljanja potpisa ide. No, može se raspravljati o tome je li to dobro ili nije. Je li na neki način dovođenje osobe koja do sada nije ni živjela u Hrvatskoj i ne zna kako neke stvari funkcioniraju prevara birača? Možemo reći da na neki način je. S druge strane, to je nešto što prosječan hrvatski birač evidentno može očekivati od stranaka, a da je dobro – nije. Ovo je bila vrlo personalizirana kampanja za najistaknutije pojedince stranke pa se na neki način može govoriti o prevari. No, tehnički i zakonski to nije upitno.

Jeste li zadovoljni načinom na koji funkcionira grad Zagreb?

– Već dugi niz godina ne. Mislim da mora bolje. Ovaj grad definitvno zaslužuje bolje, a ono što me najviše smeta jest nedostatak dugoročne strategije. Od velikih infrastrukturnih projekata, koji bi za građane bili pozitivni, mimo onih famoznih fontana nismo vidjeli ništa. Neću reć da je voda došla do grla, ali pitanje otpada je nešto što se moralo početi rješavati ne jučer, nego u prošlom mandatu. Oko toga nije napravljeno gotovo ništa u ovom gradu. To će imati dalekosežne posljedice po stanovnike ovog grada. Još ima dovoljno, ali ne vidim da se na tim stvarima sustavno radi.

Kako komentirate ukidanje Stručnog povjerenstva za neprofitne medije? Zbog toga se podigla velika prašina, traži se ostavka ministra Zlatka Hasanbegovića, a održan je i prosvjed Radničke stranke na Markovu trgu…

Mislim da prosvjed čak još i traje. Kultura nije profitna. Može biti, može stvarati profit, ali uglavnom je ne stvara. Je li ona bitna nekom broju ljudi? Jest i jedan dio javnog novca mora biti usmjeren u kulturu. Ako ćemo tako, možemo privatizirati i veći dio obrazovanja i reći: “ok, tko ima novaca ići će na fakultet, a tko nema, neće”. Interes javnosti je da odeđene stvari zna i vidi i jedan dio tih medija je taj interes zadovoljavao. Možda su neki od tih portala bili dubiozni i diskutabilni, ali ovako paušalno ukinuti i jednostavno reći da više nema novaca jednostavno nije dobro. Mislim da ovo nije nije trebalo napraviti na ovakav način jer će dio javnosti biti zakinut. Treba li privatne medije sufinancirati javnim novcem? Treba, jer je tržište pokazalo da dio njih ne može opstati ako ne bude potpomognut od strane države pod kriterijima zadovoljstva javnog interesa. To je trebalo nastaviti, možda promijeniti, možda dovesti nove ljude u to Povjerenstvo, poboljšat način sufinanciranja tog sektora, ali ovako rezati bez strategije i vizije nije dobro. Trebalo je sjesti, trebalo je razgovarati i reći što se želi postići. Samo rezanje nikada nije dovedeno ništa dobro.

Ali novaca će, kažu, biti.

– Zašto onda nisu promijenili kriterije? To je isprika. Radim nešto na jedan određeni način, ali tvrdim da ću u budućnosti raditi drugačije. Zašto se od početka nije radilo drugačije. To je spin. To je muljaža!