Uloga HRT-a i smjena Gorana Radmana

Nadzorni odbor HRT-a u ponedjeljak je na izvanrednoj sjednici jednoglasno odlučio da će pokrenuti postupak razrješenja Glavnog ravnatelja Gorana Radmana zbog neprovođenja zakonite odluke Nadzornog odbora i utvrđene odgovornosti za nepotpunu i neadekvatnu primjenu odredbi Zakona o HRT-u kojim je propisana obveza vođenja odvojenog unutarnjeg računovodstva na javnu i komercijalnu djelatnost.
Odluka Nadzornog odbora HRT-a o Radmanovu razrješenju uslijedila je i nakon što je isti u subotu od USKOK-a zatražio žurno poduzimanje izvida i drugih mjera radi utvrđivanja istinitosti medijskih napisa o 44 aneksa ugovora koje je navodno potpisao glavni ravnatelj Goran Radman i kojima se, kako se navodi, ‘biranim’ zaposlenicima protupravno omogućuju veće plaće i otpremnine od 600.000 do čak milijun kuna.
Nakon ovakve odluke NO-a HRT-a sada je sudbina Gorana Radmana u rukama saborskih zastupnika.

Znači, službeno je pokrenut postupak Radmanova razrješenja, a u slučaju njegova prestanka mandata glavnog ravnatelja HRT-a, Sabor će do izbora novog glavnog ravnatelja HRT-a imenovati vršitelja dužnosti Glavnog ravnatelja HRT-a, najdulje na rok od šest mjeseci. Javni natječaj za imenovanje Glavnog ravnatelja HRT-a trebao bi se objaviti roku od mjesec dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti Glavnog ravnatelja HRT-a.

Nakon pokretanja postupka razrješenja Gorana Radmana postavlja se više pitanja,poput slijedećih: Koja bi trebala niti važnost i ulogu HRT-a? Treba li HRT biti javna ili državna televizija? Može li smjenom sadašnjeg ravnatelja Gorana Radmana doći do ponovnog vraćanja stručnih i profesionalnih kriterija u rad HRT-a umjesto sada naglašenih ideoloških kriterija?

Pokušat ću kratko dati svoj sud i stajalište o tim pitanjima.

Državna televizija prestala je postojati prihvaćanjem demokracije – barem u teoriji – a time je HRT trebao prestati biti glasilom vlasti i početi raditi ono što je zadaća svakog javnog servisa: informirati i obrazovati hrvatske građane, kritički propitivati vlast i ne padati u ideološke zamke. Smjena ravnatelja neće preko noći zaliječiti odavno narušene kriterije novinarske profesije na HRT-u koji, ustvari, nikada nisu niti udahnuli zraka. Urednička cenzura i novinarska samocenzura pretvaraju i pretvarali su HRT glasilom vlasti odnosno političke garniture na vlasti. Potrebna je osvježena svjesnost o zadaći modernog javnog servisa kod samih novinara, kao i dodatna znanja i otvorenost iskustvima kojima će znati odgovoriti na sve izazove profesije u ovom vremenu, kao i na konkurenciju. Za to je je potreban ne samo ravnatelj koji će u potpunosti odolijevati političkim pritiscima, već mlade novinarske snage koje će udahnuti život HRT-u koji relativno bezuspješno pokušava uhvatiti posljednji vlak.

Prema tome,opet smo na početku dugog puta da HRT postane istinski javni servis.