Jasenovac ne smije biti mjesto šutnje

Kako stvari stoje, ovogodišnja komemoracija žrtava ustaškog logora Jasenovac proći će ne samo bez nazočnosti predstavnika Koordinacije židovskih općina nego i bez političkih govora. Naravno, ukoliko se obistine medijske najave o dokidanju političkih obraćanja državnih dužnosnika. Jasenovac nije mjesto, kažu zagovornici zaokreta iz verbalnog u neverbalno, gdje bi se smjelo politički prepucavati. Ono mora biti mjesto pijeteta i tišine. Mjesto na kojemu će muk govoriti više od riječi. Na prvi pogled mogli bismo se složiti da je tišina nerijetko bolja od riječi. No, s druge strane, je li to baš tako?

Otkako je Hrvatska samostalna država politički govor u Jasenovcu izazivao je kontroverze, ukazujući na duboku ideološku podjelu društva na „crvene“ i „crne“. U tim je političkim govorima uvijek bilo ponešto previše za jednu ili drugu stranu, ovisno o tome je li predstavnik političke vlasti koji se obraćao javnosti dolazio s ljevice ili desnice. Za ljevicu su desni govornici bili manje ili više otvoreni revizionisti povijesti, skloni blagonaklonom opravdavanju ustaštva. Desnici su, pak, govornici s ljevice bili manje ili više otvoreni odvjetnici partizanskih zločinaca, gluhi i slijepi za stradavanja koja je izveo komunistički režim i potpuno nespremni osuditi te zločine. I tako iz godine u godinu, svjedočili smo svađama jednih s drugima, različitim tumačenjima povijesti i političkim prozivanjima, da bismo ljeta gospodnjeg 2016., nekoliko mjeseci nakon što je vlast u Hrvatskoj na izborima dobila Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om, došli do toga da Jasenovac treba biti mjesto tišine.

Katastrofalnog li zaključka! Baš Jasenovac ne smije biti mjesto na kojemu će se šutjeti. Jednako kao što to ne smije biti, naprimjer, Vukovar. Politički govor iz Jasenovca nikad nije smio i ne smije biti kontroverzan, bez obzira izgovaraju li ga govornici s ljevice ili desnice. On nije smio i ne smije biti ni osvetnički ni revizionistički. Politički govor u Jasenovcu morao je i mora biti jednostavan, jasan i ljudski: Zlo koje se ondje dogodilo ne smije se ponoviti! Katastrofalno je da stanje duha (i duhova!) u Hrvatskoj ni u 21. stoljeću nije na toj civilizacijskoj razini da se bez ikakvog relativiziranja i političkog tumačenja povijesti ne može izgovoriti tako jednostavna poruka.

Šutnjom na mjestima kao što je Jasenovac, koja počinje u trenutku kad vlast obnaša grupacija sklona „popravljanju“ povijesti, hrvatsko će se društvo i dalje antagonizirati, a jačat će zabrinjavajuća atmosfera u kojoj je danas mnogima, a skandalozno je što je to i ministru kulture, sasvim u redu što je pisac Ante Tomić napadnut jer ne pazi što piše. Naizgled za politiku nezainteresirani ljudi komentiraju da je sam kriv za to što mu se dogodilo i da se ne može, brate, pisati što god kome padne na pamet! Na simboličkoj razini to je jednako zaključku da su žrtve Jasenovca same krive za tragediju koja ih je snašla jer su, eto, bili Židovi, Romi, Srbi, nedovoljno dobri Hrvati… Tko im je kriv što se nisu pokrstili ili izabrali pravu stranu u tadašnjem političkom trenutku. Moderno društvo mora biti spremno priznati povijesne činjenice, suočiti se s njima i prihvatiti ih. To se, naravno, odnosi i na zločine komunističkog režima. Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji politička volja da svi sve priznaju i prihvate. Umjesto velikih ljudi i političkih figura, na površinu redovito izranjaju sitni poltroni koji ne sagledavaju cjelovitu istinu i potrebe ukupnog društva.

U Hrvatskoj će se svatko zakleti u demokraciju i slobodu, ali o čemu mi to pričamo ako se s najviših državnih instanci poručuje da nije prihvatljivo da se bilo kome prijeti ili ga se napada, ali se onda taj stav relativizira konstatacijom da svi moraju biti svjesni odgovornosti za izgovorenu ili napisanu riječ. To su, podsjetimo, poruke koje su došle svojedobno od predsjednice države, kad je napisala pismo Miloradu Pupovcu, a nedavno od ministra kulture, kad je komentirao napad na Antu Tomića. Dakle, dragi dužnosnici, ako niste znali, odgovornost za izgovorenu riječ podrazumijeva da se zadovoljština može tražiti na sudu, ako netko smatra da je neistinito optužen ili prikazan u javnosti. Odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ nitko u slobodnom svijetu – a Hrvatska u njega spada! – ne smije tumačiti kao nametanje straha koji rađa oprez budući da bi zbog riječi mogao biti pretučen!

Političkom govoru, zaključno, jest mjesto u Jasenovcu. Kao što mu je mjesto i u logorima Dachau, Auschwitzu i sličnim strašnim mjestima na kojima su ubijani oni koji su bili po nečemu različiti. No, taj govor ne smije biti oblikovan kako bi zadovoljio bilo čije dnevnopolitičke potrebe. On mora biti prožet univerzalnom porukom protiv zla i zločina.