HDZ-u su potrebne korjenite promjene

HDZ-a se nalazi na presudnoj prekretnici. Nerazumnom i nelogičnom politikom rušenja vlastite Vlade u cilju spašavanja „vojnika Karamarka“ doveli su se u situaciju izvjesnog izbornog poraza na  predstojećim rujanskim prijevremenim parlamentarnim izborima.

Tomislav Karamarko je dao ostavku uz obrazloženje da nije uspio u pokušaju „preslagivanja“ Vlade,ostali iz užeg vodstva stranke to nisu učinili ,a jednoglasno su podržavali Karamarka u nerazumnom pothvatu rušenje vlastite Vlade i unaprijed nemoguće misije i namjere „preslagivanja“ Vlade.

Budući novi predsjednik HDZ-a,ma tko to bio, treba shvatiti da je HDZ-a na presudnoj prekretnici ,te mora provesti  učinkoviti radikalne rezove i zahvaliti se većini Sanaderovih, Kosoričinih i Karamarkovih „akvizicija, odnosno  kadrova ulizica“.

Novi predsjednik treba,žurno,uvjeriti potencijalne birače,birače koje su nekad glasovali za HDZ-u, da stranka radi odnosno provodi korjenite i bitne promjene nabolje. Treba proširiti intelektualnu bazu stranke,sposobnim,stručnim i domoljubnim osobama koje će učinkovito zamijeniti Sanaderove,Kosoričine i Karamarkove kadrove koje su dovele HDZ-u u sadašnje stanje i situaciju i koji će svoje domoljublje pokazivati djelima. Tko su ti novi ljudi? Naprosto ,osobe koje misle svojom glavom,koje su ostvarile karijeru izvan politike,kvalitetne,nepotrošene i u očima javnosti nekorumpirane.

Također je nužno žurno rješavati sljedeće probleme u djelovanju i funkcioniranju stranke. Temeljni problem HDZ-a i velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast. Etička razina uzroka krize proistječe iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka. Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost.

Političke stranke imaju nizak ugled u javnosti i zbog činjenice da nisu iskazale dovoljno odlučnosti i političke volje da razriješe najvažnije temeljne probleme hrvatskog društva zbog kojih se ono razvija daleko sporije nego bi trebalo i moglo. Jedan od razloga za takvo stanje je i unutarnja oligarhijski postavljena struktura političkih stranaka koja uporno održava političku elitu upitnih moralnih i stručnih kvaliteta što za posljedicu ima slabljenje identifikacije birača i njihovo nepovjerenje u političke stranke, te tzv. volatilnost, tj. promjenjivost glasačkog opredjeljenja birača.

Bez ovih korjenitih promjena HDZ-u slijedi izgledan rujanski izborni poraz,uz njih poraz će biti bitno ublažen,a sa novim ljudima na listama sve  je moguće. Ne treba zaboraviti da narod nije zaboravio da je Vlada Zorana Milanovića bila nesposobna i nestručna Vlada koja je produbila ideološke podjele.

Pero Kovačević