Vinko V. Vukadin: Potpora Plenkoviću bila bi izdaja mojih potpuno privatnih životnih načela

U sklopu rubrike Jutarnji chat, na društvenim mrežama razgovarali smo s uspješnim poduzetnikom i novim članom zagrebačkog HSP-a Vinkom V. Vukadinom koji je nedavno napustio HDZ. Razlog njegovog odlaska iz HDZ-a i mnoge druge stvari pročitajte u nastavku.

Dobro jutro. Kako ste? Je li jutro radno ili opuštenije?

Ovo jutro je radno.

A kako izgleda vaše radno jutro? Kako započinjete dan?

Telefonski, uz kavicu, Facebook i mailove. Evo sad me buše telefonski pozivi pa zato odgovaram kratko.

Ma bez brige. Znači ipak se nađe vremena za kavu. Nego, čisto da vas čitatelji bolje upoznaju, recite nam malo čime se sve bavite? Ako su telefonski pozivi hitni, slobodno se prvo javite pa odgovorite kad završe.

Evo me sada. Ja se bavim edukacijom; poslovna edukacija. Prodajna komunikacija, javni nastupi, strategija, vođenje izgradnja timova i slične teme. Radio sam dugo u farmaceutskoj industriji, nakon toga u Merkur osiguranju, bio sam član Uprave, nakon toga u UNIQA-i predsjednik Uprave. Poslije sam išao u Beč, odgovoran za školovanje u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj za naše prodavače. Nakon toga sam vodio investicijsko društvo u Hrvatskoj, a od 2011. se bavim samo poslovnom edukacijom i savjetovanjem investitora koji traže dobre investicije.

Upravo sam bio u Africi tim poslom i mislim da smo doveli jednu od najvećih investicija u Republiku Hrvatsku.  O tomu ćemo kad sve bude gotovo. Inače, sve ove navedene tvrtke sam ja motivirao da dođu U Hrvatsku, osnovao i neko vrijeme vodio. Rekao bih da sam neka vrsta entuzijasta koji svako malo uvjeri nekoga da je Hrvatska dobra zemlja. Bez nacionalne politike nema gospodarskog napretka. Ako ju nemamo onda postajemo sluge.

Nadam se da ste ih uspjeli uvjeriti. Nego, nakon tako putopisne karijere, kako je u vaš život ušla politika?

Uspio sam ih uvjeriti, al samo privremeno, mnogi sumnjaju. A politika nije ušla nakon, već prije moje poslovne karijere. Došla u moj život u petom razredu osnovne škole, kad su me izbacili iz škole zbog širenja nacionalne i vjerske mržnje te rada protiv socijalističkog uređenja. Povod je bila dječja svađa s jednom kolegicom. Ona mene nazvala ustašom, ja joj odgovorio da je partizanska gnjida.

Međutim, ozbiljno je politika ušla u moj život mislim 79. godine kad sam na preporuku Vilima Cecelje otišao u London do Nove Hrvatske i postao njihov suradnik, odnosno paralelnim priključenjem Hrvatskom narodnom vijeću. Još 1990. sam izabran kao predsjednik HDZ-a u osnivanju u Grazu, nakon toga sam pozivan na više rasprava na TV-u u Austriji i Njemačkoj.

Bio sam tako raspravljač i protivnik Zoranu Đinđiću na njemačkoj televiziji, najvjerojatnije u siječnju 91. Nakon toga je sve bilo podređeno ratnim događajima i paralelnom djelovanju. U ratu nisam sudjelovao kao vojnik, ali sam od prvog do zadnjeg dana sudjelovao kao spona između nekih naših institucija i austrijskih institucija.

Kad uspoređujete politiku tada i sada, koje su glave razlike, prednosti i mane?

Tada se politikom bavili oni koji su vjerovali u hrvatsku državu, sanjali i radili kao entuzijasti uz stalni strah da ih skinu s vlaka na Jesenicama ili u Mariboru. Danas takve proglašavaju dezerterima i pričalicama. Politikom se bave amaterski hrvatski domoljubi i profesionalni jugofašisti i djeca nekadašnjih tlačitelja. Današnja hrvatska nacionalna politika ne postoji!.Tada je ona postojala, iako je bila zabranjena. Današnje bavljenje politikom je postalo ili profesija ili frustracija, onda je to bila ljubav. Gledano s hrvatske strane.

A gdje ste danas? Evo napravili ste politički transfer iz HDZ-a u HSP? Kakav je vaš odnos s HDZ-om i zašto ste odlučili promijeniti stranku?

Ja sam, kao i većina hrvatskih nacionalista i intelektualaca te privatnih poduzetnika, izvorno svjetonazorski uvijek bio pravaš. U HDZ sam ušao 1990. jer e to bila nacionalna opcija. Nakon instaliranja jednog udbaškog špijuna u vodstvo u inozemstvu, izišao sam iz HDZ-a. Priključio sam im se opet na nagovor prijatelja koji me je angažirao da odradim s Karamarkom njegov govor na onim prvim izborima. Moj uvjet je bio da ću sudjelovati samo ako je lustracija tema. Nakon potpore Vesni Pusić i priče o neophodnosti deideologiziranja sam prerezao svoju člansku iskaznicu kao demonstrativni znak neslaganja s tom politikom.

Budući je HDZ sve više okrenuo lijevo, shvatio sam da za mene tamo nema prostora, da im nisam potreban i da bi potpora Plenkovićima i Šujicama bila izdaja mojih potpuno privatnih životnih načela. Opcija je bila ići u neki novi projekt, što je preskupo vremenski i ljudski, ali i novčano.

Ostalo je jednostavno pitanje: komu se pridružiti? Odluka je pala na HSP jer su oni ideološka osnovica, imaju već postojeću infrastrukturu, a tamo imam par dobrih prijatelja i mislim da se može učiniti neki pomak na nacionalnoj sceni. Trenutno sam član zagrebačkog HSP-a i namjera mi je pomoći stranci u razvoju da uđemo u Sabor i pokažemo da nacionalizam ima mjesta u Hrvatskoj. Ovisno o potrebama HSP-a, ja ću se angažirati. Počinjemo s prvim radionicama za naše članove jer sam uvjeren da ljudima treba dosta političkog znanja da bi uspjeli protiv jugofašista koji su se školovali desetljećima i naših konformista koji su u strahu stoljećima.

A koji je vaš stav o Plenkoviću. Što možemo očekivati od njegovog HDZ-a?

Plenković je produkt komunističke obitelji i komunističke ideje, fiziološki i mentalno. On je tipičan prebjeg koji pod velom nacionalne stranke spašava svoje. Naravno da on našim ustrašenim političarima s kupljenim diplomama djeluje fantastično. Govori jezike, zna vezat kravatu i na bijelu košulju, obrijan i podmazan je našim novcima da bude diplomat. On je lažnjak s velikim brojem naivnih sljedbenika i odabranom ekipicom koja samo tako strši svojom ispraznošću, korupcijskom, maglovitom prošlošću i nevjerojatnom snagom da se održe na vlasti. Plenković je privatno izrazito uljudna i ugodna osoba, ali je politički za desne ideje smrtonosna doza koja će nas umirujućim potezima konačno izbaciti iz političkog kruga da bi njegovi osigurali ono što su pokrali. On po meni nema niti jedne ideje koja zrači originalnošću, tipični je europski diplomat koji viče ‘kuess die hand’ još dok je Merkelica na WC-u u Berlinu.

Plenković može biti predsjednik svake stranke koja ne traži jasnoću i koja svojem narodu umjesto istine  servira bijedu, a elitama umjesto zatvora ugled. Nacionalno gledano, on je i prokletstvo i blagoslov. Prokletstvo, jer će spasiti korumpirane komunističke kadrove u nacionalnoj politici, ali i blagoslov jer će konačno doći da razdvajanja nacionalne od interesne politike. Vjerojatno će imati koji smokvin list nacionalnih boja, ali će otkantati ljude kao i Brkić jer mu smeta njihova snaga, a povoda će imati.

Sad kad smo saželi visoku politiku, što je s Gradom Zagrebom. Kakvi su planovi HSP-a za lokalne izbore. Ne tako davno, HSP je imao snažan klub svojih zastupnika u Gradskoj skupštini. Može li se to ponoviti?

O planovima HSP ja ne mogu govoriti kompetentno jer sam ‘frišak’ i najprije moram učiti i naučiti. Moj plan je pomoći da se oformi dobra i stabilna ekipa mladih ljudi, iskusnih nacionalista, bojovnika, privatnih gospodarstvenika i intelektualaca. Cilj je napraviti HSP stožernom strankom znanja i sposobnosti. Onda ne će biti problem imati značajnu ulogu u Zagrebu. Do tada bi to mogla biti manje više samo neka trgovina. Za stranku je važni imati jaku osnovicu, bazen is kojega se može crpiti. To je dugoročniji projekt.

Prijatelju, morat ću na Skype. Čujemo se kasnije

Može i hvala na razgovoru.