Marko Lukačević: Svaki odlazak na ekspediciju donosi nova znanja i polaznicima i instruktorima

U sklopu naše dnevne rubrike Jutarnji chat, razgovarali smo s avanturističkim vodičem Markom Lukačevićem, Zagrepčaninom kojega ćete češće sresti na Velebitu ili Papuku. Što je zapravo avanturistički vodič, kako izgleda njegov radni dan i još puto toga pročitajte u nastavku.

Dobro jutro. Kako si?

Dobro jutro, nije prevruće pa sam se uspio naspavati.

Znači na tebe ova promjena vremena ne utječe. Pa imaš li neki jutarnji ritual kojim se razbudiš?

Ni malo, prilagodljiv sam po pitanju vremena. Velika čaša vode ili Cedevite i malo istezanja.

Znači kava je ipak u drugom planu. Sad kad znamo kako se razbuđuješ, reci nam kako se pripremaš za posao? Možda bi bilo najjednostavnije da kažeš nekoliko riječi o svom poslu. Gdje radiš, kako izgleda tvoj radni dan i što je uopće avanturistički vodič?

Situacijski dobro dođe, ali se ne oslanjam previše na nju. Radim kao instruktor u Outward Bound-u, jedinoj hrvatskoj avanturističkoj školi u kojoj se znanja stječu iskustvenim učenjem kroz avanture u prirodi. Moj radni dan počinje oblačenjem gojzerica i završava sa opuštanjem uz logorsku vatru desetak kilometara od polazišta. Moj posao je pomoći ljudima da sami steknu što više znanja i iskustva u nesvakidašnjim uvjetima.

Kako se uopće postane avanturistički vodič? Nekako je jasno da se mora voljet priroda, ali što još?

Moja priča je počela u 3. razrednu osnovne škole kada sam se upisao u izviđačku organizaciju i počeo provoditi sve više vremena u prirodi. Od kad sam bio klinac učio sam paliti vatru, kuhati u šumi, prepoznavati jestive biljke, podići si zaklon od priručnih materijala i još mnogo toga. S vremenom, priroda mi je postajala sve prirodnije stanište i mjesto gdje mogu odmoriti glavu od ubrzanog i modernog načina života.

A sad polako od te ljubavi prema prirodi i avanturizmu polako stvaraš karijeru. Kako si to uspio?

Imao sam sreće da mi se spojilo ugodno s korisnim. Prijatelj mi je rekao da traže nove instruktore u jednoj organizaciji gdje bi mi znanja s izviđača dobro došla pa sam išao probati. Čini mi se da sam se dobro snašao u toj ulozi i jako sam zadovoljan s takvim načinom rada.

A koliko dugo traje radni dan? Imaš li vremena za odmor ili si na oprezu sve dok avantura ne završi?

Vrlo je važno znati procijeniti u kakvoj se situaciji nalazite. Takav način procjene se stječe iskustvom. Ne smatram se izuzetno iskusnim pojedincem u tom području, meni je boravljenje u prirodi vrlo ugodno iskustvo, ali moram računati na to da je sa mnom grupa ljudi koji se tako ne osjećaju.

Pošto se radi o iskustvenom učenju, moram znati procijeniti koliko slobode mogu dati grupi tako da sami stječu nova znanja, ali i dalje moram držati situaciju pod kontrolom. U Outward Boundu sam radio sa vrlo iskusnim ljudima po tom pitanju i puno sam naučio od njih. U ovakvom poslu svaki odlazak na ekspediciju donosi nova znanja i polaznicima i instruktorima.

I za kraj, kad ne osvajaš neku šumu ili brdo, kako se opuštaš prije sljedeće avanture?

Druženje s prijateljima i obitelji i faks, ali ovo zadnje ne bi svrstao u kategoriju “opuštanje”.
Zna se da se studenta ne treba pitati o fakultetu. Hvala ti na razgovoru i sretno na sljedećoj turi.

Hvala vama!