Nakon premijera Bandića ostalo bi samo jedno veliko “kaj”!

Zagrebački je gradonačelnik, u ime svoje stranke Milan Bandić 365, početkom tjedna najavio povijesni proglas, a kada je vrijeme za proglas došlo, stanovništvo je izgubilo svoje vrijeme na ništa. Oni hrvatski građani koji su baš tog dana izašli iz pećine u koju su se zavukli još prije 1945. godine, mogli su saznati da je II. svjetski rat završio, ali ostali vjerojatno nisu saznali ništa novo.

Jedino što su građani Zagreba i Hrvatske eventualno mogli shvatiti iz ovog proglasa, a da to već nisu znali, jest koliko Bandić vremena ulaže u pripremu svojih javnih nastupa. No, zanemarimo li na trenutak da su rečenice zvučale kao da ih je netko nasumično poredao, Bandić je u pravu. Zbilja, nakon što se jako duboko zakopa po Bandićevim riječima, vjerojatno se većina građana može složiti da je ratno doba iza nas, da prošlost polako odlazi u drugi plan i da se nove generacije sve više okreću budućnosti.

Naći će se sigurno neka politička struja kojoj se to ne sviđa, ali većina građana je razočarana u politiku prošlosti pa traži nešto novo. No, da se vratimo na Bandića, čovjeka koji spoja nespojivo. U tom proglasu bivšeg SDP-ovca spomenuo se Tuđman, zajedništvo, bipolarni poremećaj… Na iznenađenje svih koji su čuli proglas, bipolarni poremećaj nema veze s Bandićevim duševnim stanjem, već sa stanjem biračkog tijela koje je i dalje slijepo podijeljeno između HDZ-a i SDP-a.

Tu Bandić vidi svoj prostor i nudi sebe kao alternativu. Malo radničkog šarma, bolno loše kajkavštine i nekolicina političkih partnera koji su, svojom voljom ili bez nje, napustili bivše stanke i dobijete kandidata za premijera Milana Bandića.

No birači moraju dobro razmisliti žele li Hrvatsku u kojoj premijer zbunjuje ljude kad im priča neku floskulu ili nešto banalno poput toga da moramo prestati s životom u prošlosti?

Bandić možda može ujediniti Hrvatsku, ali ne kao politički akter, već kao netko nakon čijeg govora svi jednoglasno pitaju “kaj”. No, za pitanja novinara Bandić nije imao vremena jer je njemu (valjda samo njemu) proglas bio jasan. Ako ne mogu novinari, kako će obični građani dobiti odgovor na svoj “kaj” od potencijalnog premijera?