Bandićeve muške ljubavi

Uskok je otvorio istragu protiv Roberta Ljutića, bliskog suradnika Milana Bandića, kojeg optužuju da je fiktivnim računima preko više pravnih osoba i prijateljice izvlačio novce iz gradskog proračuna.

To nije prva istraga koja je zahvatila bivšeg policajca koji je uspon u gradskoj hijerarhiji počeo tako što je trčao ranim jutrima s gradonačelnikom Zagreba.

Trčanje u ranu zoru na školskom igralištu Peščenice ili penjanje na Sljeme tajna je uspjeha mnogih “uspješnih” Zagrepčana.

Bandić trči ili se penje otkada je postao gradonačelnik, ali kako je vrijeme odmicalo sve je manje birao tko se znoji uz njega. Dok god ga je nekritički komplimentirao.

A on svako malo nekome od tih trkača pokloni toliko povjerenje i podari takve ovlasti da oni, neovisno o funkciji koju stvarno obnašaju, postaju drugi ili treći ljudi grada Zagreba koje moraju slušati i gradski pročelnici i direktori u Holdingu.

Oni tada mogu prestati trčati i posvetiti se svom privatnom računu na račun gradskog proračuna. Iako uz Bandića trče i žene, trka se uglavnom isplati samo muškarcima.

Bandić žene javno hvali i gura ih na vodeće pozicije jer treba netko i raditi dok on okolo trči. Savjete prima samo od muškaraca. I jedino njima istinski vjeruje. Zbog kompleksa od Vlaste.

Zadnjih godina on je skroz odbacio i svoje stare suradnike koji su s njim dizali još u devedesetima zagrebački SDP i danas vjeruje samo novim trkačima. Ni bivši nisu bili neko cvijeće, ali im je pamet uglavnom bila veća od pohlepe ili zlobe.

Najduža i najodanija suradnica zagrebačkog gradonačelnika te muškarce čijim savjetima i pohvalama on bez rezerve vjeruje posprdno zove Bandićeve muške ljubavi. To ih i najbolje opisuje. A te su muške ljubavi, što je Bandić više u pravosudnim i političkim problemima, sve bogatije i uspješnije.

Možda najbogatiji čovjek Zagreba je Ivica Lovrić, pročelnik za obrazovanje, sport i kulturu čija je tajna uspjeha u tome što je uspio uvjeriti svoga šefa kako ga lažu sve tete po vrtićima i svi učitelji po školama da su im djeca gladna.

Lovrićeva nisu. Ona su uspješnija nego što su svojedobno bili Tuđmanovi unuci. Lovrić i Ljutić su zadnjih nekoliko godina Bandićevi najbliži suradnici. I dostojni nasljednici Duška Ljuštine kojeg je Bandić odbacio kada mu je kampanja za Predsjednika Republike završila u debelom minusu. Političkom i financijskom.

I nije nikakvo čudo da Uskok najviše obruč steže oko njih dvojice jer nije teško pretpostaviti kako će oni rado guliti krumpire godinu dana u zamjenu za pokajanje i dozvolu da zadrže dio svoje novostečene imovine koju im na svoja imena drže rodbina i prijatelji, a nešto i prijateljice.

Njima će se u nekoj kuhinji koju Ministarstvo pravosuđa odredi vjerojatno rado pridružiti i Slobodan Ljubičić Kikaš koji se time Bandiću posljednjih tjedana i otvoreno prijeti. Njega već dugo godina muči što nije više njegova prva ljubav.

A otkako više nije ni šef Holdinga, zastali su mu i privatni poslovi unatoč njegovom velikom samoisticanom poslovnom klikeru. Podcijenio je vojničko dijete što ga je naslijedilo. A upravo je Kikašev “kliker” Sandru Švaljek pretvorio od Bandićeve zamjenice u njegovu glavnu suparnicu.

Ljubičić je novoj i neiskusnoj zamjenici nahvalio njenog vlastitog supruga te joj predložio da ga on zaposli u Holdingu. Kada je ona pristala, on je tu informaciju dojavio predsjedniku zagrebačkog HDZ-a Andriji Mikuliću.

Tadašnji glavni oporbenjak, a današnji predsjednik Skupštine, postavio je javno pitanje o tome.

I pukla je afera. Pa Švaljek koja je bila u Skupštini Holdinga nije imala vremena postavljati nezgodna pitanja i pratiti što zaigrani šef uprave radi. Morala je odgovarati umjesto toga na neugodna pitanja zastupnika i novinara.

No, poniženje nije zaboravila. I kada su Bandić, Kikaš i ostali u aferi Agram bili uhićeni, vidjela je i dograbila priliku da se osveti. Kikaš se naravno potrudio da joj objasni kako je za sve kriv Bandić. Švaljek ispravno krivi obojicu. I teško joj to mogu zamjeriti. Iako efikasnog lijeka protiv nje još nisu našli. Oni su, naime, navikli da im žene praštaju.

A Bandića trenutno na slobodi i u političkom životu, unatoč muškim ljubavima, održavaju upravo te žene koje mu svašta praštaju.  U sjeni muških stijena raste žensko drveće u Gradskoj skupštini, Upravi i holdingu. I zato u Zagrebu funkcioniraju i razvijaju se jedino one stvari koje Bandić ne razumije, a muške ljubavi tamo više nemaju pristupa ili nisu nikada imali interesa. Pa zato raste turizam, a padaju kamate zaduživanja. I za dobro ovog grada svi trebamo poželjeti tim ženama slobodno korijenje i zdrave pupoljke.

I da ih Bandić u međuvremenu sve ne sasiječe.

Jer u strahu od USKOK-a i opijen muškim ljubavima on kao da sjekirom donosi odluke i procjene. Njegovi muškarci su ga uvjerili da su birači i građani sebični i potkupljivi kao i oni.

Da su mu odluke loše, jedine su mu se na sastancima i internim kolegijima usudile reći žene. On bi ih za nagradu glasno nagrdio i degradirao.

Ili im odbrusio kako ne razumiju politiku.

Ali zato njegove muške ljubavi razumiju. Kao što ju je razumio i Petar Čobanković.

A autor ovog teksta bi više od svega volio kada bi ga netko od tih muških ljubavi tužio za sramoćenje ili klevetu. Već ima dug i zanimljiv popis svjedoka koje bi rado ispitao na sudu pod prijetnjom davanja lažnog iskaza. Bez mogućnosti nagodbe ili isprike.