Ako osveta vrati građanima demokraciju bi li to bilo loše?

Ako misliš kako ti je položaj ukraden, a demokracija mrtva, povlačiš li se ili se boriš ponovno? I što će te goniti u bitku koja je pred tobom? Istina, pravda ili osveta?

Ta pitanja postavlja Kevin Spacey najavljujući priču o rivalitetu dvojice američkih predsjednika u seriji Utrka za Bijelu kuću, ali mogu se lako postaviti i oko aktualne situacije u Zagrebu.

Što je nagonilo Zrinku Paladino da ovih dana ispriča kako je Milan Bandić godinama nju i struku sustavno ponižavao i što goni Sandru Švaljek da se kandidira protiv čovjeka kojemu je na prošlim izborima bila zamjenica?

Odgovori na ta pitanja nisu previše zanimali Amerikance kada im je demokracija bila ukradena, a bila je ukradena od boljeg predsjednika, pa ne bi trebali zanimati previše ni građane Zagreba ma što god mislili o motivima pa i ljudskim i stručnim kvalitetama Milana Bandića, Sandre Švaljek i Zrinke Paladino.

A građanima grada Zagreba demokracija je odavno ukradena jer ma kako god oni glasali i koga god oni u Skupštinu grada birali, većina će se prikloniti moćnom gradonačelniku.

I tko god se na natječaje javljao, bit će izabrani oni koji su gradonačelniku po volji. Prolazit će samo projekti koji se njemu sviđaju.

Bilo iz ljubavi, straha ili nešto profitabilnijih motiva.

Na zadnjim izborima nezavisna lista Milana Bandića nije osvojila većinu, ali on tu većinu u Skupštini svejedno ima. HSU mu je strateški partner već godinama bez obzira u kojoj koaliciji na izbore izašli. Troje gradskih zastupnika iz redova HSU-a na prošle je izbore izašlo u koaliciji sa SDP-om i HNS-om.

U predizbornoj kampanji ta je koalicija oštro napadala Milana Bandića, a cijela kampanja im se sastojala od strategije da Bandića praktički proglašavaju najvećim mafijašem u državi. Uostalom, zbog takvih izjava Zorana Milanovića Bandić ga je tužio i sudu.

Ali čim su izbori završili, troje zastupnika HSU-a od tada bespogovorno diže ruku u Skupštini za sve Bandićeve prijedloge i oni su mu najpozdanija podrška. SDP im to ne zamjera previše nego njihovu zagrebačku šeficu diže i na nacionalne liste.

Na kritici Milana Bandića svoju je kampanju gradio i HDZ. Nastavili su ga kritizirati i u Skupštini pa protiv njegovih prijedloga i glasati sve dok nisu dobili poziciju predsjednika Skupštine. I dok im se članovi nisu počeli zapošljavati u Holdingu.

A HDZ-ovci ne traže mjesta čistača nego direktorske pozicije te mjesta u Upravi i Nadzornom odboru. Bandić im sve to velikodušno daje, a njegovi prijedlozi u gradskom predstavničkom tijelu odjednom nailaze na njihovu potporu.

Paradoksalno je da mu je trenutno u toj podređenoj Skupštini najveća i najdosljednija kritičarka Sandra Švaljek koju su građani izabrali na njegovoj listi. Jer, mogu se HNS i SDP rugati HDZ-u i svađati oko toga tko je od njih veća oporba, ali i njihovi zastupnici su u 16 zadnjih godina znali naglo mijenjati mišljenja i dizati ruke za Bandića. Bio je “najbolje što su mogli ponuditi građanima”, a “mafijaš” je postao tek kada je izašao iz SDP-a. SDP se baš ovih 16 godina proslavio štiteći interese Zagrepčana.

A kako se gradom upravlja i kako se odluke donose u najboljem interesu građana otkriva ovih dana zamjenica pročelnika Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Zrinka Paladino. Ona tvrdi kako svi građani nisu jednaki u postupanju gradske uprave. Otkriva iznutra kako su neki građani ovog grada povlašteni i kako se odluke donose mimo zakona, propisa i pravila struke. A kako se one koji se u gradskim službama na to bune sustavno ponižava i vrijeđa.

Bandić na te ozbiljne i teške optužbe ima samo reći kako je on prijatelj s njenim suprugom. I kako ga novinari mobingiraju kada ga ispituju poštuju li se u ovom gradu zakoni, propisi i struka.

A zakoni, propisi i postupanje po pravilima struke su temelj demokracije. Oni štite od samovolje moćnika i najslabije građane ove zemlje i ovog grada.

Bandić demokraciju iskrivljeno shvaća. On misli, ako su ga građani birali za gradonačelnika kako može raditi što god hoće. Kako smije, ako mu se prohtije, kupovati, ponižavati ili strašiti ljude. No, na izborima se ne bira car. Građani i gradski službenici nisu njegovi podanici. Nije on njih birao, nego oni njega. Ne žive oni od njegovog novca, nego on od njihovog. I on je zato dužan polagati račune svakog dana, a ne svake četiri godine. Ne treba nitko izaći na izbore da bi ga to pitao.

Gazde, kraljevi i carevi nemaju što tražiti u demokratskim sustavima. Osim da obnašaju protokolarne funkcije. A u Zagrebu su na protokolarne funkcije svedeni pročelnici, direktori u Holdingu i gradski službenici.

Građani Zagreba su svedeni na podanike čiji izabrani zastupnici redovito izigravaju njihov glas i povjerenje. I zato nikada ne odgovaraju.

Građani Zagreba zaslužuju opet biti građani. Zaslužuju nazad demokraciju. Zaslužuju da im se podnose računi za prirez koji plaćaju.

I zato su motivi onih koji će im demokraciju vratiti apsolutno nebitni. Politika je ionako prljav posao, a u gradske službe se ne zapošljavaju hrabri ljudi. I zato i njih od moći gradonačelnika ne treba štititi njihovo poštenje ili hrabrost, nego zakoni, propisi i pravosudni organi.

A policija, DORH i sudstvo Bandića gone za stare stvari, a za ovo što se događa i o čemu Paladino naširoko priča šute čekajući valjda zastaru ili zaborav građana. Prošlost nam nitko ne može vratiti, ali budućnost nam više ne smiju krasti.

I zato građani nemojte pitati koji su motivi ljudi što nedemokratski sustav ruše. Ako ga ruše i iz osvete, bit će to na vašu korist. Osim ako se ne prezivate Horvatinčić.

Ne pitajte gdje su prije bili i što su prije radili ljudi koji demokraciju sada traže. Jer oni traže nešto što pripada vama. I jednom kada vam se demokracija vrati, nemojte ju više nikome dati niti prodati. Jer ste ljudi, a ne neko jaje.