ZLOstavljanje na radnom mjestu – kome se obratiti?!

Iako se s mobbingom iliti zlostavljanjem na radnom mjestu susreću gotovo svi zagrebački psihijatri, brojni zlostavljani ipak najradije idu u takozvanu “Ambulantu za mobbing” – koja djeluje pri Domu zdravlja Zagreb – Centar u novozagrebačkom naselju Siget.

Na čelu spomenute Ambulante već godinama je doktor Ante Leskur koji, osim individualnim razgovorima, pacijentima pokušava pomoći i grupnim terapijama, takozvanim “grupama za mobbing”. Na “sastanke srijedom” dolaze brojni ljudi, i žene i muškarci svih dobnih skupina, različitih zanimanja i stručne spreme. Svima je samo jedno zajedničko – šef iz pakla.

Zlostavljač je najčešće osoba koja pati od narcističkog poremećaja ličnosti

“Osoba koja pati od ovog poremećaja ima grandiozni osjećaj važnosti, mudrosti, postignuća ili talentiranosti. Smatra da ima pravo na razne privilegije, eksplotiranje drugih. Takva osoba nastoji sklopiti i prividna savezništva, no jedini joj je cilj da si olakša rad ili vođenje/upravljanje. Sve to narasta do nečuvene razine bahatosti i oholosti pa i do beskompromisnog korištenja svih sredstava s ciljem etabliranja i jačanja vlastite pozicije i moći. Pri svemu tome se javlja paranoja koja u nekim ustanovama/tvrtkama postaje dominantni obrazac odnošenja i ponašanja svih uključenih. Ako glavni pretpostavljeni pati od narcističkog poremećaja ličnosti on vlada i održava se kao dio šire mreže raznih nivoa, a u djelatnoj sredini i uz pomoć doušnika, etablirajući paranoidni sustav općeg nepovjerenja, otuđenosti, sumnjičavosti i ne-odnosa” – pojašnjava Leskur te dodaje kako zlostavljači to rade iz vlastitih psiholoških pobuda, razloga ili potreba. “Oni ciljano u karijeri idu ka poziciji moći za razliku od običnih ljudi koji samo žele normalno, stručno i u miru raditi svoj posao”.

Više od dvije tisuće pacijenata imao je doktor Leskur u sedam godina koliko se bavi mobbingom. Univerzalnog “lijeka” nema jer na zlostavljanje svatko reagira drugačije – netko se povlači u sebe, netko pada u depresiju, netko postaje agresivan, netko autodestruktivan.

“Psihički sustav zlostavljanog pojedinca teško je pogođen – to pokazuju istraživanja moždanih funkcija. Prvo su mu pogođene najsuptilnije asocijativne funkcije povezane s centrima mozga odgovornim za najkreativniji rad. To se kod zlostavljanoga manifestira nedostatkom koncentracije, počinje lakše i više griješiti – što zlostavljač koristi za njegovu daljnju radnu kompromitaciju. Takvoj osobi s vremenom opada i samopouzdanje, funkcionalnost joj je sve slabija, nastupaju strah, panika, stalna napetost, nesanica, obuzetost misli, osjećaj egzistencijalne ugroženosti i sl. Tjelesna težina zlostavljanoga se mijenja, disanje i ritam rada srca postaju mu drugačiji, dolazi do oscilacije krvnog tlaka, poremećaja menstrualnog cikluisa kod žena pa čak i neplodnosti. Takve osobe u pravilu postaju razdražljive, počinju se socijalno povlačiti, gube interes za prijašnje preokupacije i interese, a kod nekih se javljaju čak i latentni suicidalni porivi i razmišljanja”.

Kod većine zlostavljanih s vremenom se razvijaju i tjelesna oboljenja

“Najprije se mijenja funkcija mnogih organskih sustava, a s vremenom dolazi i do promjene njihove strukture tj. pojave pravih somatskih poremećaja – bolesti, promjena tkiva i organa. U nekim tvrtkama znalo je doći do prave epidemije psihosomatskih bolesti, upravo u onim tvrtkama u kojima se radnici tretiraju kao “ljudsko meso”, u kojima šefuju psihopati koji nekažnjeno mogu raditi što žele”.

DSC05701Na žalost, u Hrvatskoj mobbing nije dovoljno prepoznat kao problem. O njemu se govori, no nitko još nije pravomoćno osuđen za zlostavljanje radnika. Nitko, u cijeloj zemlji od četiri milijuna i kusur stanovnika u svih četvrt stoljeća njena postojanja!! S druge strane, zlostavljani se rijetko odlučuju na tužbu. Rekli smo već u prošlotjednom tekstu – strah od gubitka posla, sramote ili gubitka parnice, nemogućnost plaćanja skupih odvjetničkih usluga kao i dugotrajnost sudskog procesa najčešći su razlozi odustajanja od traženja pravde na sudu. Ni vlastodršci nisu baš spremni uhvatiti se u koštac s ovim velikim problemom – tvrdi Leskur koji je i na svojoj koži to osjetio. Osim što grupa za mobbing koju vodi službeno ne postoji, a time nema aposlutno nikakvu novčanu podršku Grada Zagreba koju je nekada imala u okviru ugašenog “Programa za prevenciju zlostavljanja na radu”, bivši ministar zdravlja Siniša Varga čak je prijetio zatvaranjem “Ambulante za mobbing”.

“Administracija doktora Varge, dok je bio na čelu HZZO-a, nam je u dva navrata poslala inspekciju kako bi se “utvrdilo stanje” mjesta odakle se “generiraju bolovanja”. Tada nam je zabranjeno da se izjašnjavamo o radnom stanju i sposobnosti pacijenta za rad?! S vremenom je to dokinuto cijelom zdravstvenom sustavu, a sva isključiva nadležnost radne (ne)sposobnosti prešla je u ruke liječnika opće medicine” – prepričava Leskur svoju bitku s hrvatskom administracijom i hrvatskim političarima.

Zdravstveni sustav općenito radi protiv zlostavljanoga. Ne namjerno, ali na koncu ispada da je tako – kaže Leskur. “Razne komisije HZZO-a diskriminirajuće se odnose prema zlostavljanim osobama – pacijentima. Neki od njih primjerice godinama nisu koristili bolovanje, ali kad se nađu u situaciji teškog zlostavljanja, diskriminacije, mobbinga, kada budu potpuno slomljeni kroz više tjedana ili mjeseci, onda nastupa birokracija HZZO-a koja takvu osobu dodatno stigmatizira i tako praktički postaje produžena ruka poslodavca/šefa-zlostavljača”.

“S diplomom si možeš rit obrisati” – rekla je radniku s visokom stručnom spremom šefica koja ima srednju stručnu spremu, i to kada ju je zatražio barem malo veću plaću od 3700 kuna koliko je imao. “Evo ti 1000 kuna honorara, više od toga ni ne vrijediš” – rekla je spomenuta šefica drugom radniku, također s visokom stručnom spremom. Spomenimo još da spomenuta “dama” ima plaću od pet znamenki (10 000+ kuna). To je samo mali i benigni dio onoga što se može čuti na “grupi za mobbing” doktora Leskura. Prijetnje fizičkim nasiljem pa i samo nasilje, seksualno uznemiravanje i zlostavljanje ljudi koji žele samo jedno – raditi ono za što su se školovali i za to biti adekvatno plaćeni još je gora strana mobbinga od onoga što radi spomenuta “dama”. No, u konačnici sve je to zlostavljanje bez obzira na način na koji se ono provodi!!

Idući petak na redu je prva u nizu ispovijesti zlostavljanih, mobbingiranih. Neke će biti anonimne, a neke ne baš anonimne jer postoje oni koji se ne boje javno prozvati svog zlostavljača. S vremenom će, nadamo se, hrabrih biti više kako bi se takvi psihopati konačno počeli kažnjavati i/ili liječiti!

Javite nam se sa svojim pričama na:

urednik@dalje.com

ili

tradnic@hotmail.com