Diana Gluhak: Na koncu, mi smo ono što jedemo

Što, kako i koliko jesti – pitanja su koja su si mnogi barem jednom u životu postavili. Na njih odgovor(e) daje nutricionizam, mlada, no sve važnija znanstvena disciplina koja nas uči odnosu između čovjeka i hrane. Kako nam se bliže blagdani, u prijevodu – (pre)više hrane, sokova i alkohola, ne škodi dati kratke upute kako u svemu tome uživati, a ne pretjerati. Na pitanja će nam odgovoriti mlada nutricionistkinja i poduzetnica Diana Gluhak.

Dobro jutro Diana. Evo, za početak nam reci nešto o sebi…

Jutro! Evo, tipično školski. Zovem se Diana Gluhak, magistra sam nutricionizma, poduzetnica i zaljubljenica u prirodu. Trenutno sam na doktoratu na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, smjer nutricionizam. Ne volim baš sve što vole mladi, a o godinama mislim da su samo puki broj. Bitno je kako se osjećaš iznutra, koliko imaš energije i motivacije.

U svom se zanimanju, nutricionizmu, polako penješ ljestvama uspjeha. Kako ti je uspjelo, na koje prepreke si nailazila?

Uspjeh možemo definirati na više načina. Osobno, najvećim uspjehom smatram da sam ove godine bolja, mudrija, motiviranija osoba nego što sam bila prošle. U društvenom poduzetništvu kojim se bavim, cilj mi je raditi pozitivne društvene promjene koje su povezane s hranom i prehranom.

Prepreka je, kad se osvrneš i pogledaš unatrag, bilo. Boljelo je dok je trajalo, ali prepreke te na koncu definiraju. Učine te snažnijom osobom, odvažnijom, jer u konačnici – put nam je cilj. Onaj koji želi napraviti neku promjenu, treba krenuti od sebe, a to nije uvijek lako.

Idemo sada na “ozbiljna” pitanja. Reci mi, kakve su prehrambene navike Hrvata i što bismo trebali mijenjati?

Dobro pitanje. Prvenstveno, trebali bismo promijeniti sustav obrazovanja u području prehrane, i to ne samo u Hrvatskoj, nego općenito. Edukacija je ključni korak do zdravije populacije, jer stilom života i zdravijim prehrambenim navikama utječemo na kvalitetu naše budućnosti. To ne mislim kao izjavnu floskulu, već postoje dokazani statistički podaci da zemlje koje su se okrenule preventivi imaju kvalitetniju radnu snagu i bolje se nose s posljedicama kroničnih nezaraznih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija je početkom 2015. rekla da je u Europskoj uniji svako treće dijete do 11 godina s viškom kilograma. Zamislimo si kakvi će ljudi biti za 30 godina i koliko opterećenje za svoju obitelj i društvo. Iako djeca čine, ugrubo, 20 posto naše populacije, ona su 100 posto naše budućnosti.

Pridaje li se nutricionizmu u Hrvatskoj dovoljno pažnje?

Složila bih se da nutricionizam jača i raste iz dana u dan. Potrebno je da ljudi još budu dovoljno svjesni pa da prehrambene savjete i mišljenja uzimaju od profesionalaca, a ne “samoprozvanih stručnjaka”. Tu je velika razlika. Osoba s posebnim prehrambenim potrebama često se hvata za slamku spasa i prihvaća savjete od nekvalificiranog osoblja. Međutim, osobu koja je bolesna, krivi prehrambeni savjet može nepovratno oštetiti i tu treba biti jako oprezan. Nutricionisti su fakultetski obrazovani stručnjaci, znanstvenici.

Nutricionizam se često smatra sljubljivanjem matematike i biologije, što je i točno. Nutricionisti su ti koji putem znanja iz znanosti o prehrani stvaraju jednostavna i zanimljiva rješenja. Korisnik je taj koji mora samo znati što, koliko i kako. Stoga, nutricionizam u većini slučajeva ne poznaje stroga pravila već samo preporuke.

Bliže nam se blagdani, na što trebamo paziti? Što jesti, a što izbjegavati, ili bolje rečeno – kako jesti?

Vrlo jednostavno. Za ljude bez posebnih prehrambenih potreba – jedite umjereno i raznovrsno! Više se krećite i nemojte se odricati, ali smanjite količinu hrane za koju znate da nije dobra za vas. To je dobar prvi korak i win-win situacija za sve.

I mudra poruka za kraj…

Mi smo u konačnici ono što jedemo. Jean Anthelme Brillat Savarin je rekao: “Reci mi što jedeš i na to ću ti reći tko si”.