Stjepan Šterc: Nikoga nije briga kako će Hrvatska sutra izgledati!

Tjedan ćemo završiti kako smo ga i započeli, s jednim od najvećih problema s kojim je naša zemlja suočena od Domovinskog rata – izumiranjem. U prvom ovotjednom “Jutarnjem chatu” s druge strane ekrana bila je mlada Bjelovarčanka Ana Kristić koja je trbuhom za kruhom sreću otišla potražiti u Njemačkoj. I našla ju je, kao i tisuće Hrvata koji su učinili isto. Trend se ne zaustavlja, čak i ubrzava jer silni ljudi koji su već otišli za sobom povlače i druge – svoje obitelji, prijatelje. Za desetak godina to bi mogao postati ozbiljan problem, kako u demografskom tako i u ekonomskom smislu – upozorava demograf Stjepan Šterc.

Dobro jutro gospodine Šterc, ako možemo reći da je dobro. Recite nam, koliko ljudi iseljava iz Hrvatske na godišnjoj razini, jesmo li u opasnosti?

Intenzitet iseljavanja i negativne migracijske bilance sasvim je sigurno veći nego prirodni pad stanovništva u jednoj godini, što hrvatsku populaciju uvodi u izumiranje stanovništva kao tip općeg kretanja. To je najgori mogući demografski tip i ukoliko potraje u dva među popisna razdoblja revitalizacija domicilnom populacijom vjerojatno neće više biti moguća. Takva se tipizacija može odrediti čak i na osnovu službene statistike od oko 30 tisuća iseljenih godišnje (za 2015. godinu), dok nam službene statistike zemalja useljavanja u kojima postoji zakonska obaveza prijavljivanja boravišta potvrđuje kako je iseljavanje vjerojatno veće i od 65 tisuća godišnje. Uostalom, to potvrđuju i posredni demografski pokazatelji i projekcije samog DZS-a po jednogodišnjim dobnim skupinama, razini prirodnog pada i slično. Potvrđuju nam to i primjeri istočnoeuropskih zemalja koje su nakon što su postale članice EU-a izgubile nekoliko stotina tisuća ljudi, a neke i preko milijun.

Tko najčešće iseljava, koje dobne/obrazovne skupine?

Primarni proces iseljavanja zahvatio je uglavnom mlado, obrazovano i nezaposleno stanovništvo, sekundarno starije i zaposleno stanovništvo, a danas odlazi svatko tko može, nezavisno od godina, obiteljskog i socijalnog statusa. Proces je zahvatio sveopću hrvatsku populaciju, sve hrvatske regije, a posebno Slavoniju, i nevjerojatnom brzinom razara hrvatsko društvo ionako polomljenih vrijednosti i kriterija. Opća je nesigurnost u društvu, nepovjerenje u budućnost u Hrvatskoj, nezaposlenost, egzistencijalna ugroženost, razina siromaštva – to je pokretač, a način upravljanja Hrvatskom okidač odluke o odlasku i prihvaćanja izazova u nekim drugim prostorima i društvima, bez obzira na puno nepoznanica o novoj sredini. Uostalom, Europa treba radnu snagu, pogotovo Hrvatsku čija je prilagodba novim sredinama puno jednostavnija, nego imigranata potpuno drugačijeg načina života. Hrvatska se priča ponavlja ponovo, kao uostalom i povijesni obrasci naših prostora.

Kada će to postati opasno za demografsku sliku Hrvatske, ako već i nije?

Opasno će postati, ako se ovakvi negativni trendovi nastave, vjerojatno za 5-10 godina, kada će odnos starog i mladog stanovništva biti 2:1 i kada će takav odnos izravno ugrožavati i slamati sve sustave u zemlji uvjetovane demografskom strukturom i brojem. Hrvatska bi mogla do tada izgubiti prirodnim putem i iseljavanjem između 500 i 800 tisuća ljudi.

Što iseljavanje (najviše mladih) znači za Hrvatsku – za ekonomiju, zdravstveni i mirovinski sustav?

Iseljavanje mladog i obrazovanog stanovništva najgori je mogući demografski proces (uz prirodni pad, naravno), jer kad nestane reprodukcijska osnova nema više revitalizacije bez useljavanja. Useljavanje, pak, etnički drugačijeg stanovništva u malobrojnoj hrvatskoj populaciji, a pogotovo u nekim njezinim demografski ispražnjenim regijama, može kroz supstituciju stanovništva mijenjati hrvatski identitet. Dalje, demografska se problematika mora prihvatiti kao temelj ekonomskog i ukupnog razvoja te kao dominantni faktor formiranja i opstanka zdravstvenih i mirovinskih sustava kakve danas poznajemo. Sve demografske negativnosti u ovakvom obliku izravno će na njih utjecati i dovesti do njihovog sloma bez ozbiljnijih revitalizacijskih mjera.

Kako zaustaviti iseljavanje, hoće li novo Ministarstvo u tome pomoći?

Kako zaustaviti iseljavanje takvog intenziteta u zemlji u kojoj gotovo ništa nije posloženo niti uređeno na način kako je to zamišljalo hrvatsko stanovništva s početka stvaranja i oslobađanja zemlje? Tako da komplementarno razvijamo gospodarstvo i sve sustave u zemlji, tako da razvijamo programe za mlade u ruralnim sredinama, tako da im pokažemo da su nam prioritet, tako da zaustavimo političku kontrolu nad svime, tako da uvažavamo njihovo obrazovanje i sposobnosti, tako da konačno postavimo prioritete u našoj zemlji, tako da se riješimo nesposobnosti i sebičnosti, tako da se gospodarski povežemo s našim iseljeništvom, tako da ukinemo brojne agencije, institucije i institute koji ničim ne doprinose hrvatskom razvoju, tako da…Novo ministarstvo? Dobrodošlo, ali neće riješiti problem!

Zašto za taj veliki problem kod nas nema sluha? Neki čak tvrde i da su svi ti podaci koje ste spomenuli – pretjerani!?

Nema sluha zato jer je ta problematika složena, dugoročna, osjetljiva, nije samo politički rješiva i zato jer zahtijeva čvrstinu i radikalne odluke kojih se svi ustručavaju. Ali će sasvim sigurno postati ključna, vjerojatno onda kad će već biti kasno. A brojke? I službene su toliko negativne da nam dodatne negativnosti stranih statistika nisu niti potrebne. Ali su realne i slika je gora nego što je prikazujemo. Pa zar godišnji nestanak prirodnim putem od 16 700 ljudi nije katastrofa? Zar službeno iseljavanje od 30 tisuća ljudi nije katastrofa? I još se usude tvrditi da nije tako strašno kao što neki govore? Zato što ih nije briga kako će Hrvatska sutra izgledati!!