ZLOstavljanje na poslu – “Ne, šefe”

Dok hrvatsko tlo očito nije plodno za uzgoj voća i povrća pa ga, kao i meso, uvozimo – plodno je za “uzgoj” zlostavljača. Od onih obiteljskih, preko zlostavljača životinja, do onih na radnom mjestu, znanih i kao mobberi. Iako statistike ne idu u korist zlostavljanih, malo po malo stvari se pomiču s mjesta. Mobbing kao tema, kao problem, sve je prisutniji u društvu, sve je više ljudi koji su spremni uhvatiti se u koštac s njime, sa zlostavljačima i njihovim pomagačima. Ljudi su sve odvažniji pa se, unatoč našem pravosuđu koje bi bolje bilo zvati krivosuđe, odlučuju tužiti zlostavljača, sve je više onih koji javno progovaraju o svojim “poslovnim” problemima. Doći će tako dan kada lokalni moćnik, stranački uhljeb, tajkun sumnjivog porijekla imovine, narcis, psihopat – više neće moći raditi što želi. Pomaže u tome i Nataša Matošin Grbić, pravnica iz Siska.

Poštovana, za početak nam se kratko predstavite…

Prije svega sam supruga, kćer, sretna žena, autorica knjige “Ne, šefe” i stjecajem okolnosti sam završila pravni fakultet. Nije lako odgovoriti na pitanje čime se bavim, jer doista radim puno toga. Kao najvažnije bih istaknula da sam nakon proživljenog mobbinga napisala knjigu s ciljem osvještavanja društvenog problema koji, čini se, postaje sve zastupljeniji.

Upravo stoga sam zaključila da je potrebno unijeti promjene, ne silom, jer sila nikad nije rješenje. Smatram da je edukacija ključna kod svake promjene, pa tako i ovdje. Potrebna je sveobuhvatna edukacija poslodavaca i radnika, i to je ono što pokušavam učiniti na predavanjima, radionicama, seminarima i individualnom radu s klijentima.

Borite se protiv mobbinga, želite ljudima otvoriti oči jer i sami ste na svojoj koži to osjetili?

Teško je ispričati što sam sve doživjela prolazivši kroz mobbing. Možda bi najjednostavnije bilo reći da sam postepeno isključivana iz poslova koji su ulazili u opis mog radnog mjesta. Kada radite u takvom okruženju svaki dan, normalno je da ste pod stresom, da se bojite otkaza, gubite koncentraciju i volju za bilo što. Takva količina stresa nužno dovodi do nastanka različitih bolesti, pa tako i kod mene. Faze kroz koje sam prolazila smjenjivale su se bez nekog posebnog redoslijeda, ali najduže je trajalo razdoblje u kojem sam imala potrebu biti sama. Naravno da u takvoj situaciji najviše trpi obitelj. Za razliku od obitelji koja je bila moja podrška, prijatelji me nisu razumjeli. Ali bitne dvije osobe su razumjele i bile tu uz mene cijelo vrijeme. Zahvalna sam im.

Kako se danas osjećate, mislite li da ste trebali drugačije postupiti?

Osjećam se odlično i rasterećeno. U dogovoru sa suprugom sam prekinula radni odnos sa zadnjim danom veljače ove godine i taj dan slavim kao drugi rođendan! Ne bih ništa mijenjala, osim što bih, gledajući iz ove perspektive, ranije potražila pomoć liječnika i ranije dala otkaz.

No, od borbe ne odustajete – borite se edukacijom zlostavljanih, predavanjima … održavate radionice?!

Da, posvetila sam se edukaciji, kako poslodavaca, tako i mobbingiranih osoba, jer kao što sam već rekla, edukacija je jedini put do promjena. Radi usporedbe, danas ne bih mogla biti pravnik da nisam završila pravni fakultet. No, svakako mi proživljeno iskustvo, rad u pravosuđu i struka pomažu i na svojevrstan način legitimiraju za moj poslovni put.

Napisali ste i knjigu o mobbingu – “Ne, šefe”

Da, napisala sam knjigu “Ne, šefe”. U jednoj od faza oporavka počela sam pisati članke, pa i za dva portala na njihov poziv. Shvatila sam da mi je pisanje odlična terapija. Pisala sam o raznim temama, pa i o proživljenom iskustvu mobbinga. Iz tih tekstova je nastala knjiga. Posebno ističem da ni knjigom, niti edukacijama i individualnim radom s klijentima, ne želim stavljati naglasak na moju individualnu priču, već osvijestiti zajednicu da postoji društveni problem, s tendencijom rasta, koji treba početi rješavati.

Što kao pravnica mislite o našem pravosuđu po pitanju mobbinga? Zašto u Hrvatskoj NITKO pravomoćno nije osuđen za mobbing?

Prije svega, treba razlikovati kazneno djelo zlostavljanja na radu od parničnog postupka naknade štete zbog zlostavljanja. Osobno mi je poznato, što sam u jednom intervjuu i rekla, da je u jednom kaznenom postupku potvrđena optužnica za djelo zlostavljanja na radu, ali je mobber, odnosno zlostavljač tijekom postupka umro, pa je postupak obustavljen. Za druge slučajeve ne znam.

U parničnom postupku postoje pravomoćne presude, kojima je dosuđen određeni novčani iznos kao naknada štete zlostavljanima.

Osnovni problem vidim u tome što je vrlo teško dokazati zlostavljanje. Da bi zlostavljana osoba dokazala zlostavljanje mora dokazati da je zlostavljač postupao s namjerom, da je zlostavljanje trajalo duže vrijeme, da je bilo učestalo, da je takvo ponašanje zlostavljača narušilo dostojanstvo, ugled i zdravlje zlostavljanog. Za sve navedeno je potrebno imati i svjedoke, a vjerujem da ćete se složiti da je teško očekivati od radnih kolega da svjedoče u korist zlostavljanog, time i protiv poslodavca. Iako ima i takvih slučajeva, ali rijetki su.

I za kraj – poruka, savjet zlostavljanima…

Svaki slučaj zlostavljanja je individualan. Razumijem strah zlostavljanih osoba, ali naglašavam da bi zdravlje trebalo biti na prvom mjestu. Jer bolesna osoba ne može raditi niti si osigurati egzistenciju. Potrebno je educirati se i biti svjestan da šutnja nije put koji će nešto promijeniti.