Izložba Damira Fabijanića

U petak 16.12 u 19 sati u prostorijama Academije moderne Damir Fabijanić otvara izložbu “Sažimanje galerije AM”

Izložba je otvorena za publiku od 16. 12. do 23. 12. 2016.
Radno vrijeme galerije – od utorka do subota od 14 do 19 sati.

Odmjerenost, preciznost i svojevrsna elegancija, odlike su galerijskog prostora ne zbog njegovih snježno bijelih zidova već zbog njegove namjene. Prostor galerije, muzeja, utoliko je «svečaniji» jer u njemu za vrijeme trajanja izložbe stanuje ideja.

Damir Fabijanić galerijski prostor shvaća kao prostor u kojem caruje duh, pamet i umjetnički senzibilitet, pritom naglašavajući i sam kako ne radi od njega kapelicu, mauzolej. Ove fotografije nisu prikazi «svetišta», one nemaju zadatak zabilježiti tragove prošlosti ili pak nagovijestiti mogućnosti budućnosti. Fotografije zidova galerije za autora osobna su dužnost, on kaže, hommage onima koji te zidove nastanjuju, umjetnicima i kustosima, pritom paradoksalno radeći posvetu i samome sebi. Autor vlastito prisustvo prikazanim radovima želi negirati, no upravo njegova «pauza» postaje glavnim sredstvom isticanja.
Fabijanić ovdje radi posvetu umjetničkom duhu, kojem se stoljećima u povijesti osporavala egzistencija. Onog trenutka kada se umjetnik odmaknuo od toga da bude samo ruka koja poteže liniju, izložbeni prostori postali su katalizatori umjetničkog mišljenja. Fabijanić izlaže «prostor u prostoru», i to ne bilo kakav, već baš onaj u kojem se sada nalazimo, prostor galerije Academije moderne.

Prvi dio ciklusa fotografija pod nazivom Sažimanje galerije izložen je u galeriji Rigo u Novigradu 2010., a isti je 4 godine kasnije ponovljen u Dubrovniku zajedno sa ciklusom Sažimanje UGalerijeD, kao dva od četrnaest ciklusa fotografija. U Academiji moderni on nastavlja svoj niz, iako ne želi sasvim otkriti hoće li i gdje će biti slijedeći. Autor i sam kaže kako radi svoje projekte zbog sebe i radi nikog drugog, a taj se jaki naboj individualizma itekako osjeća u njegovom radu i stavu. Fabijanić donosi čistu zabilješku vlastitog oka i uhvaćenog trenutka, testirajući samog sebe koliko je dobar narator u gotovo konceptualnoj maniri fotografije. Autor priča svoju vlastitu priču koja se u ovom slučaju nalazi iza objektiva. Zavarati ćete se ako mislite kako je riječ o odsutnosti, sjeti ili možda kritici društva koje ne posjećuje galerijske prostore.