“Podmetati školu i djecu nisko je i za ovu Gradsku upravu kojoj ni Cvjetni ni Britanac nisu sveti”

Da je klub Jabuka u problemu zna već cijeli grad. Voditelj kluba Marin Viduka Stiv ispričao nam je sve o sporu s gradom, ali i o samim počecima tog kultnog okupljališta.

Javili ste medijima kako su radnici Bilić-Erić Securitya 15. prosinca tijekom noći provalili na terasu i zatvorili je, tj. fizički je odvojili od samog kluba. Odgovarate kako prostor na kojem se nalazi Jabuka uopće nije vlasništvo Grada i oko toga vodite sudski spor. Kad i zašto su počele komplikacije?

– Početkom godine, Grad nam je ničim izazvan, bez ikakvog raskida ili promjene ugovora počeo slati znatno više račune za najamninu. Potom su nam poslali zahtjev za napuštanjem kluba. A u GK Jabuka se ama baš ništa nije promijenilo od 2001. godine kada je zadnji puta potpisivan ugovor s Gradom. Sam taj isti gradonačelnik je došao na otvorenje. A mi nikad nikakvih problema s inspekcijama, poreznom, policijom, bilo kime nismo imali. Zapošljavamo, plaćamo porez. Imamo svoju publiku, imamo svoju glazbu, držimo tradiciju kluba staru skoro 49. godina. To očito je, nekom opet smeta.

Kako ste reagirali kad ste vidjeli što je napravljeno?

Mi smo krenuli u sudski spor s Gradom, jer smo utvrdili da Grad uopće nije vlasnik kluba. Znači, nelegalno nam pokušavaju naplatiti višu najamninu pa tvrde da smo im dužni. Uz to, uopće mi nije jasno o čemu oni pričaju kada u priopćenju spominju nelegalne korisnike. Pa mi smo ti isti korisnici s kojima su 2001. godine potpisali ugovor. Isti. Samo smo 15 godina stariji. I tada i sada radili smo istu stvar. Puštali određenu vrstu glazbe i radili programe vezane za nju. Nekad i koncerte na sada spornoj terasi, ali to smo prestali raditi zbog buke, pazimo na susjede, želimo da se svi u kvartu osjećaju dobro. Koncerti su zato povremeno, za znatno manje publike, unutra.

Radovi na rušenju sportske dvorane čiji zid se naslanja na Jabuku, počeli su prije dvadesetak dana, kako ste reagirali?

Sa školom smo uvijek bili u dobrim odnosima i drago nam je da će djeca dobiti novu dvoranu. Podmetati školu, djecu i azbest kao razloge uzurpacije naše terase nisko je i za ovakvu Gradsku upravu kojoj ni Cvjetni ni Britanac nisu sveti, pa to ne bih uopće komentirao. Pustimo djecu na miru. Sada govorimo o najstarijem rock klubu u ovoj regiji. Koji nikome ne radi nikakve probleme. Kroz koji je prošlo više generacija i Zagrepčana i onih koji su došli ili dolazili i dolaze u Zagreb. Mislili smo od zadnjeg zatvaranja da su ta vremena iza nas, da je gradska vlast shvatila važnost . Ali, očito tome nema kraja. Naš kvart je na cijeni, otuda očito od uvijek dolaze i svi problemi.

1998. godine, tadašnje zagrebačke vlasti su zatvorile klub, da bi nakon dobivenog upravnog spora 2001. godine klub ponovno dobio dopuštenje za rad, što je tad bilo sporno?

Tada je bilo sporno to što nam se u susjedstvo doselio „rođo“ koji je imao dobre veze u gradu i kojem je Jabuka smetala za njegov business. Naime, „rođo“ je sagradio trokatnicu koju je davao u najam i bojao se da mu gosti ne otkažu ak’ vide tri darkera na cesti. Krenuli su pritisci, inspekcije i zatvorili su nas zbog „komunalne buke“. Upravni spor smo dobili 2001.g.

Znači, vi ste dobili spor, nije gradonačelnik otvorio Jabuku?

Da, točno ste to rekli, mi smo na sudu dobili pravo na ponovni rad kluba. Dakle, netočno je što gradonačelnik tvrdi kako je on ponovno otvorio Jabuku i odredio tko će ju voditi. Kao što najavljuje i da će on odrediti tko ju više neće voditi. To je kao kad su za Stojedinicu izmislili Radio Globus 101 i kao rulja će to popušiti. Opće ne kužim što je toj ekipi u glavi.

On nam je ponudio da nam pomogne oko otvaranja kluba kad smo već pobijedili na sudu i mi smo pomoć prihvatili. Nije nam bilo bitno tko će si pripisivati zasluge za to, bitno je da radimo, da se tradicija nastavlja. Gradonačelnika smo pozvali na otvaranje, sjećam se da je naručio piće za cijeli klub, bilo je veselo.

Svi mediji izvještavaju o mogućem zatvaranju, jesu li Vam se javili stariji “jabučari”, imate li u planu kakvu akciju?

Javljaju se ‘jabučari sa svih kontinenata’ i svi su za očuvanje Jabuke spremni. Mi, prvo moramo brinuti o sigurnosti naših gostiju obzirom da nam je polovica terase uzurpirana, a u petak i subotu normalno radimo. Uostalom, akcije su najbolje kad se pripremaju u ilegali, a mi ih, vjerujte pripremamo…

Početak Jabuke je 1968. godina. Čija je ideja bila da se otvori klub?

Našla se lokalna ekipa s Tuškanca i odlučili su da bi si mogli otvoriti klub. Zvuči jako jednostavno, a najvjerojatnije je tako i bilo.

Jabuka je osamdesetih godina dobila kultni status kao okupljalište underground scene kojeg uživa i dalje- čime ste privukli tolike muzičare i posjetitelje?

Općenito scena osamdesetih je bila „vruća“. To je bilo intenzivno razdoblje za cijelu glazbenu i scensku kulturu. Jabuka je tada bio jedini klub u gradu u kojem si mogao slušati svjetsku alternativnu scenu.

Kad ste Vi počeli djelovati u Jabuci i što Vas najviše veže za nju?

Veže me što sam prvi puta u Jabuku došao 1982., znači praktički cijeli život. Počeo sam raditi FijuBriju program 1993., a vodim klub od ponovnog otvaranja 2001.

Kroz Jabuku su prošla mnoga slavna imena i domaće i strane rock i underground scene. Možete nam nabrojati neka od Vama najdražih imena koja su prošla kroz klub?

Nema potrebe nekog posebno isticati osim da je većina rock bandova svoje prve svirke napravila upravo u Jabuci. Ne bih čak ni posebno istaknuo svog buraza, premda ga evo ističem, koji je u Jabuci svirao i s Majkama i s Kojotima i s Kawasakijem i s Grizbolsima i s Pipsima pa ti pjevaj…

20161215_172141-1

Jabuka iz sretnijih dana- Marin Viduka Stiv s autoricom intervjua na dočeku 1998. godine

 

U klub dolaze i mladi i stari, postoji veliki genercijski jaz što znači da je Jabuka zapravo univerzalno ‘rock’ mjesto gdje svi mogu doći. Kako vi gledate na to?

Pa upravo je to definicija tradicije. Koja se ne mijenja usprkos trendovima.

Imate kultni status, nikad niste podlegli trendovima da biste zadovoljili tržište. Je li Vam se to isplatilo?

Sigurno da ne i u Jabuci se nikad nitko nije niti će se obogatiti. U Jabuci se radi iz ljubavi i dobrog društva.

Čija ideja je bila da na terasu stavite gondole starih žičara koje su postale znak rasprepoznatljivosti terase kultnog kluba?

Prijatelj je načuo da će se prodavati otpisane gondole. Poslao sam upit i otkupili smo ih. Gondole kao takve su se idealno uklopile u ambijent Jabuke jer su simbol Zagreba kao i Jabuka.

Koji program biste posebno izdvojili, nešto što se može čuti samo u Jabuci?

Od svih programa koje smo imali, niti kad bismo htjeli ne možemo nikako maknuti pečat 80-tih i darka. Niti kad bismo htjeli.

Imate zasigurno mali milijun priča, što o muzičarima, što o posjetiteljima. Možete li našim čitateljima ispričati koju anegdotu?

Rekao bih da sam već u godinama pa sam i dosta toga već zaboravio. Pamtim samo sretne dane.