Barbara Matejčić: Novinarstvo je moj način artikulacije otpora, a teren moj ured

Barbara Matejčić. izvor: barbaramatejcic.com

Barbara Matejčić slobodna je novinarka koja je napisala knjigu “Kako ste?”, zbirku narativno-novinarskih priča. Kako su novinarske priče umjesto u novinama završile u knjizi razgovarali smo s voditeljicom u Jutarnjem chatu.

Danas sudjelujete na Cruisingu sa Srđanom Sandićem u Multimedijskom institutu. Možete li reći o čemu ćete razgovarati?

Povod gostovanju je moja knjiga narativno-novinarskih priča “Kako ste?”, a o čemu ćemo razgovarati, naravno, ovisi o mome domaćinu, piscu i novinaru Srđanu Sandiću, no pretpostavljam da će neke od tema biti rad na knjizi, njezina recepcija, raznovrsne nepovlaštene pozicije u današnjem društvu, čime se i knjiga bavi, moja pozicija slobodne novinarke, koju taođer možemo sagledavati s aspekta (ne)povlaštenosti te nezavidno stanje u medijima danas.

Vaša knjiga “Kako ste?” progovara o nerijetko zaboravljenim temama društvene zbilje. Budući da ste novinarka, jeste li inspiraciju pronalazili na terenu? Ili su možda teme knjige razlozi radi kojih ste se počeli baviti novinarstvom?

U novinarstvu sam počela zapravo u redakciji Kulture, slijedom toga što sam studirala književnost, a to me i zanimalo. No nakon nekog vremena mi se činilo “nojevskim” da pišem o poziciji eseja u suvremenoj europskoj literaturi dok oko mene kuljaju razne nepravde. I tako je krenulo. Pozicija onih koje se uobičajeno percipira kao slabe – bili to silovane žene, Romi, gej ljudi, žrtve rata, obespravljeni radnici, osobe s tjelesnim ili psihičkim invaliditetom itd – ona je kojoj želim dati moć, barem to malo što mogu, zato što nepravde u meni bude ljutnju, bunt i otpor, i u tome prvenstveno nailazim na inspiraciju. Novinarstvo je moj način artikulacije otpora. A teren je neizbježan kada radite ovu vrstu posla, to je moj “ured”.

Kažete da je novinarstvo vaš način artikulacije otpora, a ranije ste spomenuli nezavidno stanje medija danas. Primjećujem kako su to teme kojima se bave današnji alternativni mediji jer ih oni mainstreim zanemaruju. Smatrate li da “glas manjih”- marginaliziranih skupina ima utjecaja?

Mislim da svi možemo utjecati na ono što se događa. Možda ne možemo mijenjati stvari iz temelja niti će promjene ići brzo, ali imamo niz primjera kada su takozvani mali pomaknuli stvari. Uzmimo samo studentsku blokadu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, inače mome fakultetu, od prije niza godina. Studenti su uspjeli spriječiti uvođenje školarina. Ili roditelje djece s poteškoćama, oni su neumorni i, iako stalno nailaze na nove prepreke, buldožderski guraju naprijed. Da nije bilo tih roditelja, djeca s poteškoćama bi živjela u neusporedivo lošijim uvjetima. No za takve je pomake potrebno zajedništvo – udruživanje, solidarnost, zajednički cilj.

Dakle ključ za ostvarenje ciljeva jest zajedništvo i zajednički cilj. A za kraj – što očekujete od današnjega gostovanja, koliki odaziv i radite li na kakvoj novoj knjizi?

Nemam očekivanja, no kao i na svim dosadašnjim gostovanjima, nadam se obostranosti s publikom. Radim trenutno na nekim istraživanjima, a vrijeme za rad na novoj knjizi me čeka uskoro u Beču, gdje ću provesti nekoliko mjeseci na stipendiji. Veselim se toj prvoj fazi slobodnog razmišljanja, punjenja nečim novim, tesanja i testiranja ideja.

 

Nema komentara