Dvorane unajmljuju privatni klubovi, za zagrebačku djecu nema mjesta

I dok svako toliko slušamo pomalo nevjerojatne priče o Hrvatima kao jednoj od najdebljih nacija u Europi, osobito kad se radi o djeci i mladima koje treba poticati na aktivniji život, bavljenje sportom ili barem rekreaciju, mnoga mjesta na kojima bi se djeca sportom i mogla baviti – za njih su gotovo nedostupna.

Činjenica je da Zagreb ima velik broj sportskih dvorana, velikih i malih, brojne terene i igrališta, kao i programe kojima je cilj potaknuti mlade na bavljenje sportom ili rekreaciju, poput popularnog “Odmorka”. Činjenica je i da se u glavnom hrvatskom gradu godišnje za sport izdvajaju golema novčana sredstva, doslovno, deseci milijuna kuna. Ove godine, kao i prošle, za sport je u gradskom Proračunu predviđeno 150 milijuna kuna, od čega 4 milijuna samo za školski sport te poticanje rekreacije. No dok sve to na papiru izgleda i više nego dobro, stvarnost je nešto drugačija.

Prema riječima HSLS-ovog skupštinskog zastupnika i predsjednika Odbora za obrazovanje i sport, Alena Ostojića, ravnatelji škola svoje sportske dvorane radije iznajmljuju raznim klubovima, društvima ili pojedincima nego ih daju na korištenje djeci i mladima. Ništa bolja situacija, kaže Ostojić, nije ni sa sportskim igralištima koja su većinom data u koncesije umjesto da se građani njima mogu slobodno i neometano koristiti.

– Mi imamo Športski savez Grada Zagreba, ali to nije dovoljno promovirano, dovoljno razvijeno. Sport za mlade, za školarce, trebalo bi organizirati kvartovski. Mi imamo, na žalost, situaciju da ravnatelji škola samoinicijativno odlučuju o iznajmljivanju sportskih sadržaja, napose sportskih dvorana i nogometnih terena. Oni se tada popune starijim rekreativcima, popune se i privatnim sportskim klubovima, a za djecu i mlade rijetko ostane mjesta. Trebalo bi biti obrnuto – da se njima, mladima, da mjesta, a tek onda starijim rekreativcima i privatnim klubovima. Na koncu ispada da netko tko se i želi baviti sportom, barem rekreativno, nema mjesta gdje bi se njime mogao u miru baviti. Slična je situacija i s kvartovskim igralištima. Većina ih je data u razne koncesije, na njima treniraju profesionalni i poluprofesionalni sportaši dok rekreativcima, djeci i mladima ne ostaje ništa – tvrdi Alen Ostojić.

HNS-ov skupštinski zastupnik Tomislav Stojak sličnog je stava kao i Ostojić. Tvrdi da grad nema apsolutno nikakav plan, kako izgradnje, tako i korištenja sportskih objekata, pa je kaos u korištenju postojećih razumljiv.

– Krivac za loše stanje sportskih školskih objekata je Grad jer dokle god ne postoji plan izgradnje novih i korištenja postojećih objekata, dotle će trajati ovo kaotično stanje s lošim i dotrajalim objektima te s nedostajućim terminima. Dokle god Gradska uprava “priča bajke” o projektu 10 + 10 + 10 (vrtića, škola i školskih dvorana) do 2018., a ništa ne radi na njihovoj izgradnji, već sebi diže “spomenike” u fontanama i sličnim objektima, dotle nećemo u Zagrebu imati adekvatne uvjete za našu djecu – kategoričan je bio Stojak u razgovoru za Dalje.com.

Rješenje u obliku “sportskog vaučera”

U gotovo identičnom tonu, na Stojaka se nadovezuje i SDP-ov Dominik Etlinger, također upirući prst u Gradsku upravu odnosno resorni Gradski ured.

– Sport bi trebao biti dostupniji zagrebačkoj djeci nego što je sada. Mnoge dvorane su stare i oronule, bez adekvatne opreme. Sve više vanjskih igrališta daje se u koncesiju. Problem su i termini koji su rijetko dostupni i koji se moraju dodatno plaćati. Nekoliko smo puta u ovom mandatu predlagali da Grad uvede vaučer model prema kojem će se svakom djetetu omogućiti besplatno bavljenje jednim sportom po izboru jer je to dobro za zdravlje, ali i osobni razvoj mladih ljudi. Njihovi roditelji to ionako plaćaju kroz poreze i najskuplji prirez u Hrvatskoj. Zagreb može i mora bolje, a djeca i mladi moraju postati stvarni prioritet – napomenuo je Etlinger.

Upravo su vaučeri tema o kojoj će u utorak govoriti nezavisna kandidatkinja za zagrebačku gradonačelnicu Sandra Švaljek. Ne samo da je nužno, nego je i moguće da se svako zagrebačko dijete bavi sportom, stoji, između ostalog, u pozivu na press konferenciju koja će se održati na dječjem igralištu u blizini Boćarskog doma.

Ostojić: “Potrebna nam je digitalizacija dostupnosti sportskih objekata”

Ostojić, pak, smatra da bi se samovolji ravnatelja škola moglo lako doskočiti digitalizacijom dostupnosti školskih dvorana i igrališta, o čemu se već govorilo prije nekoliko godina, no što nikada nije zaživjelo.

– To se može vrlo lako složiti da sve bude transparentno i dostupno. Mi sada nemamo informaciju o tim kapacitetima već imamo situaciju “jedan na jedan”. Ti, primjerice, kao vlasnik Karate kluba Tomislav ideš kod ravnatelja, s njime dogovaraš najam i onda dalje po kvartu prodaješ tu priču. No kad bi to sve bilo na web stranici Grada Zagreba, Ureda za sport, onda bi bilo puno manje takvih “dilova”, odnosno, više transparentnosti. Građani bi, dakle, trebali imati digitalni uvid u dostupnost svih sportskih dvorana i klubova. Da roditelj jednim klikom vidi koje su mu sportske dvorane uopće dostupne, gdje može uputiti dijete da trenira i slično. Na tome se već radilo, no nikad to nije zaživjelo, na žalost – zaključuje Ostojić.

Više od 165 tisuća zagrebačkih učenika koji se bave sportom, što profesionalno, a što rekreativno, nailazi na još jedan problem. Osim što često nemaju gdje vježbati ili su prisiljeni odlaziti u udaljenije kvartove, a neki čak i u druge gradove, većinu opreme koja im je neophodna za odabrani sport – moraju kupovati sami.