Letica: Od SDP-ovaca, samo bi se Milanović mogao nositi s Bandićem

Slaven Letica, foto: Romeo Ibrišević Izvor: Facebook

O aktualnoj zagrebačkoj politici i predstojećim lokalnim izborima razgovarali smo jutros s profesorom Slavenom Leticom.

Bliži se ožujak, a HDZ još uvijek nema kandidata za gradonačelnika Zagreba. Predsjednik gradskog HDZ-a Andrija Mikulić najavio je da će s imenom izaći tek za desetak dana, kako to komentirate?

Ne poznajem situaciju u HDZ-u da bih vam na temelju činjenica mogao odgovoriti. Ono što znam jest da je dr. Drago Prgomet prije nekih šest-sedam mjeseci bio zainteresiran da bude kandidat za gradonačelnika, uz, sasvim logičan, uvjet da prije toga bude predsjednik gradske organizacije HDZ-a. Kako je vrijeme odletjelo u nepovrat, razumno je zaključio da je prekasno za kandidaturu. HDZ bi morao imati vlastitog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika, ali ne kandidata-zeca koji će, u drugom krugu, omogućiti pobjedu Milanu Bandiću. Međutim, stranačko i javno pripremanje i profiliranje takvog kandidata traži vrijeme, a vremena nema. Možda HDZ još uvijek računa na “Plenkovićev poučak”, tj. da se logikom blitzkriega može u 90 dana ponuditi i osmisliti kampanju kojom se može pobijediti. Radi se, dakako, o zabludi. Iz šešira mogu izvaditi samo osobu koja je poznata, a ima gradonačelnički gard. Gledajući “izdaleka”, izvan HDZ-a, takvu osobu ne vidim. Osobno bi im predložio dr. Tončija Tadića.

Iz izvora bliskih vodstvu HDZ-a nedavno smo dobili informaciju da Andrej Plenković i Milan Bandić dogovaraju sistem 2+2 odnosno da dvije godine Zagrebom upravlja Bandić, a dvije netko od HDZ-ovaca. Je li to moguć scenarij?

Ne znam kako, kada, koliko i o čemu razgovaraju i dogovaraju gospoda Milan Bandić i Andrej Plenković, pa o tome ne mogu imati mišljenje. Ono što dobro znam jest činjenica da u vrhu HDZ-a ima dosta ljudi koji Milana Bandića doživljavaju kao – svog kandidata.

Bruna Esih u zagrebačkom ringu, ima li šanse ostvariti dobar rezultat, ili čak pobijediti?

Za pobjedu šanse nema, ali da u kampanji nametne neke važne teme, ima.

Osim HDZ-a, ni SDP još uvijek nema kandidata za gradonačelnika. Razmišlja se čak o podršci HNS-ove kandidatkinje Anke Mrak Taritaš. Što o tome mislite. Neki su, naime, to već provali političkim samoubojstvom SDP-a odnosno Davora Bernardića?

“Bandićeva enigma” nije muka samo za HDZ-e, nego i za SDP, čiji je član bio, a bio je i politički otac ili barem mentor Davora Bernardića. U situaciji kad dionice SDP-a loše stoje i padaju na političkim burzama, teško mi je zamisliti kandidata te stranke koji bi mogao uči u drugi krug i tako se izravno nositi s Milanom Bandićem. Paradoksalno, možda bi to mogao biti samo – Zoran Milanović.

Ima li uopće itko šanse u Zagrebu pobijediti Milana Bandića?

Šanse uvijek postoje. Zato se na Zapadu, posebice u Americi, sve češće koristi logika teorije vjerojatnosti u prognoziranju rezultata izbora. U tom smislu mislim da je u ovom trenutku najvjerojatnija pobjeda Milana Bandića te da su šanse Anke Mrak Taritaš, pod uvjetom da je podrži SDP, znatno bolje od onih dr. Sandre Švaljek. Kad sam nedavno vidio fotografije i videosnimke dr. Sandre Švaljek kako, kao kandidatkinja za zagrebačku gradonačelnicu, kompresorom pere zidne grafite, od srca sam se nasmijao. Očito su je “stručnjaci” za politički marketing uvjerili da taj tip BANDIĆENJA (predlažem da se tom riječju nazove posebni tip, autentičnog, narodnjaštva-populizma, kojem je autor Milan Bandić) osigurava izborni uspjeh. Pogrešno: kopija nikada ne može postati original i, kao što pokazuju primjeri ranijih pokušaja “bandićenja”, vode u – izborni poraz. Milana Bandića ne može se pobijediti narodnjačkim imitacijama nego – i to vrlo teško – izbornom kampanjom koja je izraz SUPROTNE VIZIJE ZAGREBAČKOG GRADONAČELNIKA I GRADONAČELNIŠTVA. Dakle, pranjem zagrebačkih grafita dr. Sandra Švaljek zapravo je nekoliko mjeseci prije izbora – izgubila izbore.

Ivan Pernar u utrci za zagrebačkog gradonačelnika?

Bit će vrlo zanimljivo vidjeti koliko će glasova dobiti Ivan Pernar na platformi “teatra u gostima” ili “cirkusa”. On, naime, nije samo utjelovljenje anti-politike, već i općeg CINIZMA koji prožima i preplavljuje dobar dio biračkog tijela. Kako trenutno stoje stvari, mogao bi dobiti barem desetak posto glasova, što će brojnim kandidatima biti nedostižan san.