Željko Marušić: Danas je najljepše tamo gdje možeš živjeti kao čovjek

Željko Marušić

Jutros smo se družili sa Željkom Marušićem, iscjeliteljem, novinarom i strastvenim putnikom koji je obišao gotovo sve kontinente i preko 60 zemalja. Razgovarali smo o razlozima masovnog iseljavanja iz Lijepe naše i o tome je li “vani” zaista toliko bolje nego u Hrvatskoj.

Dobro jutro, predstavite se ukratko. Čime se bavite?

Spadam u osobe koje je malo teže predstaviti budući da se istovremeno bavim dvama različitim poslovima. Novinar sam, vjerovali ili ne, od sedmog razreda osnovne škole u kojoj sam osnovao školski list i uredio prvih 13 brojeva, kako bih postao poznat po jedinstvenoj reviji za turizam “Turist plus” – dvojezičnom turističkom časopisu koji je izlazio punih 12 godina. Danas, točnije već puno desetljeće, iscjeljujem bioenergijom po metodi Zdenka Domančića što me čini posebno sretnim.

Često putujete. Gdje ste sve bili?

Uz uobičajena kraća putovanja svake godine putujem na neko dalje putovanje. Obišao sam 60 država, proputovao sve kontinente osim australskog, a posljednja zemlja koju sam posjetio bila je Rusija, odnosno Kalinjingradska oblast kamo turisti baš ne zalaze. Kao turistički novinar bio sam gost mnogih ministarstava turizma, turističkih zajednica, hotelijera i putničkih agencija, a kako sam svojevremeno bio i regionalni direktor jedne švicarske nakladničke kuće, mnoge sam države obišao i desetak puta.

Što Vam se najviše svidjelo od tih mnogobrojnih putovanja?

Posebno su mi se svidjeli Meksiko (u kojem sam bio desetak puta) i Karibi. SAD i Kanada su ogromne zemlje za koje treba izdvojiti puno vremena radi obilaska, volim Tunis, Indokina je neopisivo lijepa, Indija posebno zanimljiva, a crna Afrika nešto posebno. Od europskih gradova – London, Pariz, Berlin i Amsterdam su na vrhu popisa omiljenih, a od država na vrh stavljam Austriju zbog njene kulture, Tursku zbog raznolikosti, talijanske zanimljivosti ne treba posebno isticati, a tu su i čaroban Lihtenstein te Češka. Chicago me oborio s nogu zbog svoje arhitekture, a Južna Amerika temperamentom. No i dalje smatram da najbolje poznam sve države bivše SFRJ koju sam obišao 12 puta, a da takoreći nema sela u kojem nisam bio.

Kako je vani i je li ipak bolje u Hrvatskoj. Vrijedi li ona “Kod kuće je najljepše”?

Mislim da danas više ne možemo razmišljati na način: “Kod kuće je najljepše”. Prošla su vremena, u kojem sam i sam odgojen i odrastao, kako je (tada) Jugoslavija najljepša i najbolja, a što smo, kao način razmišljanja, jednostavno prenijeli na Hrvatsku.

Danas je najljepše tamo gdje mogu živjeti kao čovjek. Pružit ću primjer Nijemaca i Tajlanda. Kako Tajland ima krasnu klimu dok je u Europi hladno, Nijemci i drugi Europljani u njemu borave po šest do osam mjeseci godišnje čime štede i na troškovima budući da je moguće iznajmiti kuću za svega 2000 eura godišnje. Hrana je jeftina i ostali troškovi su niski. No, iskreno, Hrvatska je zemlja u kojoj se još uvijek najbolje živi. Ne zaboravimo da gotovo svi imamo stanove, kuće, kleti ili vikendice, što nam pruža veliku novčanu sigurnost. To je vjerojatno i razlog što nema socijalnog bunta.

Ako je kod kuće ipak najljepše – zašto? Ako nije, zašto nije?

Kako sam na starinski način odgojen da živim na najljepšem mjestu na svijetu, kamo god otišao vraćam se u Hrvatsku. Događalo mi se da sam na američkom kontinentu i po dva mjeseca, a po slijetanju u zagrebačku zračnu luku bilo mi je dovoljno “pomirisati” naš zrak i bio sam u stanju natrag odletjeti.

Ako gledamo način života i odnosu prema njemu i obavezama, te druženje ljudi, Hrvatska je zaista odlično mjesto za život. No, pogledamo li rastuću konzervativnost, nedostatak turističkih zbivanja (uvijek se slatko nasmijem kada čujem slogan Hrvatske turističke zajednice: Hrvatska puna života!) te nesnalaženje političara, među kojima je malo stručnjaka, radije bih izabrao neku drugu zemlju.

Kako vi gledate na sve te ljude koji napuštaju Hrvatsku, trebaju li ipak razmisliti prije nego odu?

Oduvijek je u svijetu uobičajeno otići nekamo gdje će se bolje zaraditi. Pa, koliko Amerikanaca radi u svim državama svijeta i neće se, vjerojatno, nikada vratiti u domovinu? Pogledajte i strance koji žive u Hrvatskoj. Tu su se snašli i lijepo im je!

Pitanje je s kojom namjerom se iseljava iz Hrvatske. Pokušavam si zamisliti kuću i okućnicu nekog Slavonca koji na svom imanju može uzgojiti sve za uobičajen život. Upravo Slavonci odlaze naveliko, a Međimurci, Zagorci i Podravci mogu živjeti na malim imanjima. Je li stvar u neimaštini, nevoljkosti za rad na zemlji ili nasjedanju političkoj propagandi?!

Da, za svaki tako veliki preokret u životu treba itekako dobro razmisliti. Ovdje bih istaknuo iskustvo s pacijentima koji mi zbog depresije dolaze na bioenergetske terapije. Gotovo 90 posto ih je radilo u inozemstvu što dovoljno ukazuje na činjenicu kako je život u inozemstvu težak ukoliko tamo ne otputuje iz želje da postignete poslovni uspjeh, a ne radi novca (pukog preživljavanja).

Riječ za kraj, poruka?

Pamet u glavu – moja je poruka. Prije svega ne treba nasjedati “bapskim pričama” već se sam uvjeriti u ono što drugi pričaju. Život nije lak, ali u njemu treba uživati, pronaći smisao i usuditi se promijeniti od načina razmišljanja do samog posla. Svakako se treba usuditi reći ne, neću i ne želim jer se samo na taj način može postići svjesnost, samouvjerenost i uspjeh.

Sreća je što mnogi državljani Hrvatske imaju kuće, stanove i slične objekte za odmor pa ne moraju plaćati hotele, ali je to istovremeno i loše budući da ne putuju u inozemstvo čime su uskraćeni za upoznavanje drugih kultura i širinu pogleda. Naime, kada se upozna druge kulture i narode tek tada se može cijeniti, ali i poraditi na boljitku i promjeni gledanja na život.