Davorka Budimir: “Kako to da iznutra nedemokratske stranke mogu provoditi demokraciju?!”

Davorka Budimir

Jutros smo bili u dobrom društvu Davorke Budimir, predsjednice Transparency Internationala Hrvatska, ali i autorice čija je knjiga “Političke elite u Hrvatskoj 1990. – 2000.” upravo ugledala svjetlo dana. Kako su se stvarale hrvatske političke elite u tami Domovinskog rata i kako one i dan danas utječu na hrvatsku političku scenu, ekonomiju i sve ostalo, pojasnila nam je gospođa Budimir.

Jučer je predstavljena Vaša knjiga “Politička elita u Hrvatskoj 1990. – 2000.”, o čemu je riječ?

“Politička elita u Hrvatskoj od 1990. – 2000. godine” rezultat je mog desetogodišnjeg znanstvenog rada na proučavanju prve tranzicijske elite u Hrvatskoj. Vrijednost te knjige je u širokom povijesnom uvodu koji proučava kraj autoritarnog režima, djelovanje tadašnjih formalnih političkih aktera na čelu sa SKH, te formiranje novih stranaka koje su se formirale prije nego li ih je zakonodavni okvir prepoznao.

Nedostatak ozbiljnih politoloških i socioloških istraživanja komunističkog i utemeljenja tranzicijskog razdoblja ostao je u nekom neistraženom prostoru zbog rata kada nikome nije bilo do znanstvenog rada, ali i nedostataka akademske zajednice da objektivno pronađe alate za istraživanje toga razdoblja.

Kako je to sve izgledalo devedesetih, kako su se stvarale elite?

Devedesete su bile razdoblje u kojem su ti rijetki pojedinci na političkim pozicijama imali ogromnu privilegiju da formiraju političke institucije, ali i da sami sebe reguliraju. Moje istraživanje uključilo je sve pojedince na političkim pozicijama u nacionalnoj političkoj eliti. Uspoređivala sam tri najviše institucije – Parlament, Vladu i instituciju predsjednika, te dvije tada najveće stranke, HDZ i SDP. I to regrutacijske i cirkulacijse kanale, sociodemografska obilježja, te profesionalnu i političku karijeru prije prvog ulaska u političku elitu.

Na predstavljanju knjige, između ostaloga, rekli ste, ili bolje rečeno, postavili pitanje, da kako to da stranke koje su iznutra nedemokratske mogu provoditi demokraciju?!

To je paradoks tranzicije. Naime, politička elita je tzv. pozicijski pojam, jer u nju ubrajamo one koji se nalaze na mjestu političke moći i utjecaja na temelju istaknutosti, a za sve druge profesije vrijedi da je pojam povezan s izvrsnosti u poslu kojim se baviš.

Političke stranke su najvažniji regrutacijski kanal, a na stranačke liste ili političke pozicije dolazi se na temelju subjektivnih procjena malog kruga oko stranačkog vrha. I s pravom se postavlja pitanje kako oni koji su došli na pozicije na temelju nedemokratskih procedura u strankama, mogu uvoditi i provoditi demokratske procese u institucijama. Nedostatak kvalitetnih kadrova na pozicijama uzrokovao je demokratske deficite u institucijama.

Kakve su reakcije na knjigu, osobito u vidu jedne od aktualnijih tema ovih dana – otvaranja arhiva?

Jučerašnje predstavljanje knjige pokazalo je da je ova tema važna i da ju ne treba promatrati senzacionalistički. Otvaranje arhiva samo po sebi ne znači ništa. Do dokumenata se moglo doći i sada, pod uvjetom da ste kao istraživač znali što tražite. U tome što trebam tražiti pomogli su mi mnogi pojedinci s kojima sam razgovarala, oni su znali za događaje i ja sam tražila konkretne izvore iz arhiva. Za neke političke stranke koje su nastajale devedesetih nema nikakve dokumentacije nigdje. Što se tiče arhive časopisa u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, brojni izvori su zavedeni, ali ključne stranice su jednostavno nestale od strane neodgovornih pojedinaca koji su ih otuđili. Uvijek nađete nekoga tko čuva primjerak u svojoj privatnoj arhivi – ne samo časopisa već i poziva ili zapisnika sa sastanka. Tim pojedincima zahvaljujem što su fusnote u mojoj knjizi važnije od samog teksta, ne samo za novinare, već i buduće istraživače.

I riječ autorice za kraj?

Vjerujem da će ova knjiga biti sekundarni izvor podataka za daljna znanstvena istraživanja, ali i brojne novinarske radove koji će se na nju pozivati. Bez obzira na sve, uvijek trebamo imati na umu činjenicu da nikada ne znamo kako bismo se mi kao pojedinci ponašali da smo se našli na tim pozicijama i u tom vremenu. Povijest je potrebno ostaviti povjesničarima, a mi se kao društvo moramo okrenuti izgradnji pravne države u kojoj će svi zakoni vrijediti jednako za sve, te u kojoj će se na političke pozicije dolaziti brižnim selekcijskim procesima u strankama kako bi oni koji budu izabrani ili imenovani imali puni integritet da poziciju neću privatizirati za sebe i svoju osobnu korist.