Jozo Miličević: Zagreb treba intelektualne, radne i građanske slobode

Kako se jedan general našao u stožeru Sandre Švaljek?

Generali su uvijek u nekim stožerima. Ali ja kažem da sam u ideji Sandre Švaljek, u njenom timu, a ne u stožeru. Dođe vam vrijeme kada morate donijeti neke odluke, pa tako i o angažmanima bili to društveni ili neki drugi. I kada sam otišao u mirovinu, odlučio sam i dalje doprinositi društvu. Vizija Sandre Švaljek o vođenju grada mi se najviše svidjela, a kako imam određena životna i stručna iskustva mislio sam kako joj mogu pomoći.

No, dosta vaših vojnika je kod Milana Bandića?

Ne samo kod Milana Bandića nego i u drugim strankama. Njihov angažman ja cijenim i poštujem. Njihova odluka je njihova odluka i meni ne pada na pamet odgovarati ih od toga. Ja im želim sve najbolje.

Zašto mislite kako je vrijeme da Milan Bandić ode?

Ne mislim ja kako je vrijeme da Milan Bandić ode i da njegova ekipa ode ili da se oni pometu. Ne želim da se išta shvati kao revanšizam prema njema ili njegovim ljudima. Jednostavno mislim kako gradu trebaju promjene, kako se grad treba otvoriti novim idejama da se napravi jedna moderna i europska metropola. Želim da grad postane ugodan za življenje svim njegovim građanima.

Kako vi tome mislite doprinijeti. Obično se generali angažiraju u nacionalnoj politici. Nema ih baš previše u lokalnoj?

Pobornik sam postupnosti i sustavnosti. Puno ljudi misli kada im se ponudi neka funkcija da su oni to davno trebali dobiti ili da zaslužuju više. Mislim da je politika ipak zanat kojeg treba ispeći.  A za lokalnu razinu sam se odlućio i zato što mislim da tu mogu dati najveći doprinos. Tu je i manje skrivanja nego na nacionalnoj razini, vi ste face to face sa svojim biračima. To je i puno veći izazov. A ideja Sandre Švaljek je došla baš u pravo vrijeme.

Čitam po društvenim mrežama kako neki branitelji Sandri Švaljek zamjeraju manjak domoljublja što god im to značilo…

To je jedno općenito mjerenje i vrlo je osjetljivo ako nemate dobar mjerni sustav. Ta osobna mjerila su najopasnija. Što vam znači domoljublje?

To ja vas pitam…

Od kada imamo hrvatsku državu ja nisam čuo od nikoga na vlasti kako za sebe kaže da nije domoljub. U čemu je problem? Zašto bi Sandra Švaljek bila antihrvatski element? Što mora vikati po gradu: Ja sam Hrvatica, Hrvati za mnom? Sandra Švaljek je jedna pametna i obrazovana građanka koja zna da ne možete više nacionalnim osjećajima manipulirati. Nema nacionalne ugroze, ne prijeti nam nikakvu opasnost. Nemamo nikakvu opasnu međunacionalnu situaciju. Imamo jednu tešku ekonomsku situaciju koja uzrokuje sve ostale poremećaje u društvu. A upravo poticanjem boljeg ekonomskog razvoja grada Zagreba kao generatora razvoja doprinosimo i boljoj i ugodnoj atmosferi u cijelom društvu.

Ako Sandra Švaljek pobjedi vidite li se u upravi ili bi ostali u Gradskoj skupštini?

Mene je kod Sandre Švaljek privuklo i to što ona nikada ne priča o funkcijama. Nikada nikome nije dozvolila o tome pričati, pa ni meni, a nije mi palo ni na pamet to ju pitati. Svjedoci ste i sami kako se o tome inače priča, pa kako su i njoj nudili dosta dobro mjesto ako bi se priključila nekom drugome. To kadroviranje i dijeljenje stolica nas je dovelo tu gdje jesmo. Sandra Švaljek je jasno rekla kako će ona tražiti isključivo kompetenciju i kompetentne ljude i kako će sa sve svoje odluke uključivati struku i ljude od struke, ali i građane. A to je jedan veliki demokratski napredak i iskorak. I zato mislim kako je ona osoba koja može napraviti promjene jer s nikime nikada o nikakvim funkcijama još nije pričala.

I Bandić se voli pozivati na struku…

Ja vidim da svi ti ljudi na političkim funkcijama od devedesete naovamo sebe smatraju najvećim stručnjacima, ali ih nakon isteka njihovog položaja i mandata nitko više ne treba. I oni svi onda traže uhljebljivanje. Svi su veliki stručnjaci dok su u državnim službama. A nitko ih ne traži.

Što Bandić loše radi ili što bi Švaljek bolje radila?

Pa ni ne morate koristiti ime i prezime. Samo prošetajte gradom. Je li grad napredovao toliko koliko se priča i da li postoji prostora za veći napredak. Ja smatram da postoje. Sve su to neki kozmetički i prigodni zahvati.

Što Zagrebu najviše treba?

Zagrebu treba intelektualne i radne slobode. I građanske slobode. Da ljudi mogu napraviti ono što žele i da se mogu potvrđivati. To je ono što sada Zagrebu najviše nedostaje.

Ovo je skraćena i autorizirana verzija intervjua. Cijeli nemontirani razgovor možete poslušati i pogledati u videoprilogu.