Matea Remenarić “U Irskoj si možeš priuštiti stvari koje su u Hrvatskoj luksuz”

Matea Remenarić

Gotovo svakodnevno svjedoci smo egzodusa ljudi iz Hrvatske, najčešće mladih, koji u potrazi za boljim životom odlaze u bijeli svijet. Jedna od njih je i Matea Remenarić, medicinska sestra koja je bolji život potražila u dalekoj Irskoj, u Dublinu. I pronašla ga je. Radi u struci i za svoj rad je plaćena, a s novcem koji dobiva može i živjeti, ne samo preživljavati.

Koliko ste dugo u Dublinu i kako ste se (i zašto) odlučili za odlazak iz Hrvatske, iz Zagreba?

U Dublinu sam godinu i 8 mjeseci, a razlog zašto sam se odlučila otići iz Hrvatske je jer mi se nije više dalo raditi svakakve poslove za crkavicu. U struci nisam mogla raditi jer mi stručno osposobljavanje nije bilo plaćeno, a očekivalo se od mene da radim smjene od 12 sati bez ikakve naknade pa čak ni za troškove prijevoza.

Što radite tamo, i kakav je odnos visine plaće i troškova?

Trenutno radim kao healthcare assistant, znači u principu, jako slično onome što rade medicinske sestre u Hrvatskoj. Plaća mi je ovdje 2500 eura mjesečno netto, troškovi mi mjesečno ispadnu 1200 eura u što je uključeno pola stanarine, hrana, režije i auto. Dakle, 1300 eura ostane meni.

Kakvi su poslodavci tamo? Ima li, kao ovdje, mobbinga, izrabljivanja, neisplate plaća i sl., i je li teško naći posao?

Za medicinske sestre ima posla koliko hoćeš, jer ih u Irskoj nedostaje, a i njihove sestre najčešće idu raditi u Veliku Britaniju, Australiju ili SAD.  Plaća je redovita, nema kašnjenja, što se tiče ostalih profesija, znam da su programeri jako traženi. Posao možeš naći gotovo uvijek, samo je pitanje da li želiš raditi za minimalac, što se po meni nikako ne isplati, pogotovo ne ako si sam, osim u slučaju da ti rješavanje egzistencije nije primarno, nego recimo zabava i život sa cimerima.

Biste li se vratili u Hrvatsku?

U Hrvatsku ću se vratit jednog dana, kada osiguram sebi egzistenciju, i naravno, za ljeto svake godine.

S Vama su u Dublinu dečko i otac?

Prvo smo došli dečko i ja, nismo nikoga znali, niti smo imali ikoga u Irskoj i bili smo jako blizu povratka, točno 2 dana do povratka, a onda smo oboje dobili posao na isti dan i našli stan (što je često i teže nego dobiti posao). Tata je došao kasnije, kad smo se mi snašli, ali on ne živi s nama nego sa cimerima.

I riječ za kraj, što savjetujete vršnjacima?

Pa iskreno nikome ne bi savjetovala da ostane u Hrvatskoj, osim u slučaju da imaju riješenu egzistenciju, tada nemaju potrebe ići van. Ono što mogu reći ljudima u čemu je najveća razlika, onako jednostavno: Imaš novaca priuštiti si stvari koje u Hrvatskoj ne bi mogao i koje su za većinu hrvatskih građana luksuz, a ovdje spadaju pod normalne stvari.