Nikolina Guja – Život u Kanadi

Tražeći sugovornike za naš jutarnji intervju najlakše je, na žalost, pronaći nekoga tko je odselio iz Hrvatske. Takvih je sve više, a gotovo uvijek se radi o mladim, obrazovanim i vrijednim ljudima, za koje u Hrvatskoj nema perspektive. Posla je malo, plaće su još manje, ukoliko uopće sjedaju na vrijeme. Problema ima i u zemljama Zapada, ali su oni u usporedbi sa hrvatskim problemima pomalo smiješni. Svoju priču ispričala nam je Zagrepčanka Nikolina Guja, diplomirana inženjerka geologije koja je s obitelji otišla u daleku Kanadu.

Zašto ste se odlučili otići iz Hrvatske i kako je to izgledalo?

Otišla sam prije dvije godine jer sam vidjela kako se ekonomska situacija neće promijeniti u skorijoj budućnosti. Zašto Kanada? Zato što mi je bila najjednostavnija opcija. Postoji program koji se zove “Working holiday”, koji se tada, prije cca 3,5 godine, odigravao po principu “najbrži prst”. Jednom godišnje je izlazio natječaj za otvorenu radnu dozvolu i ako si se prijavio na vrijeme, išao si u drugi krug gdje su te tražili određene dokumente – životopis, potvrdu o nekažnjavanju i sl. Nakon toga si čekao da ti jave da li si dobio radnu dozvolu. Ja sam se prijavila, upala u kvotu i poslala sve dokumente. Nakon 3 dana sam dobila “Point of Entery” pismo koje kad sletiš u Kanadu prezentiraš imigracijskim djelatnicima i dobiješ radnu dozvolu. Ovo je meni bio najlakši način dolaska jer sam radila u administraciji u Zagrebu (jedna od milijun).

I obitelj Vam se pridružila?

Da, suprug je došao s malom nakon godinu dana – tek nakon što sam dobila drugu radu dozvolu. Na temelju moje radne i on je dobio radnu dozvolu.

Kakav je život u Kanadi?

Život je jednostavniji, osnovne stvari su ti pristupačnije za život. Nije jeftino, no u odnosu na plaće nije ni skupo. Dobila sam posao isto u administraciji manje brokerske tvrtke koja mi je pomogla dobiti drugu radnu dozvolu i sada mi pomaže oko papira za trajno boravište. Plaća – radim za cca. 2000 do 2200 dolara mjesečno nakon sto se odbije porez. Plaća mi je od početne satnice od 10,5 dolara po satu u 2 godine narasla do 18 dolara.

U usporedbi s Hrvatskom?

Može se napredovati, postepeno. Treba imati na umu da je situacija u administraciji jednaka kao i u Hrvatskoj – to je posao za koji moraš imati iskustva, ne pretjerano znanja (pri tome mislim na fakultet jer sam po struci dipl. ing. geologije bez dana staža u struci). Trenutno je teže naći posao. Alberta je pokrajina koja isključivo ovisi o nafti. I kada je cijena nafte drastično pala prije 2 godine, cijela pokrajina se našla u dubokoj krizi. Kriza njima znači da im je nezaposlenost od standardnih 4 posto prije krize porasla na 10 posto. Dobar dio stanovništva se iselio iz pokrajine u zadnje dvije godine i poprilično je teško naći posao, iako se burze popravljaju dolaskom Trumpa. Žalosno što jedan političar može učiniti za ekonomiju susjedne države.

Kako Trump pozitivno utječe na ekonomiju Kanade, barem jednog njenog dijela?

Trump je političar koji “bubne pa ostane živ”, ali je prije svega biznismen. Najavio je izgradnju naftovoda koji bi dovodio naftu iz sjeverne Alberte u SAD – ako se gradi nafotovod javlja se potreba za radnom snagom – netko mora fizički izgraditi dotični naftovod. Da li utječe Trump na ekonomiju Kanade – vjerojatno. Na ekonomiju Alberte – sigurno, gradnjom Keystone XL nafotovoda. Istočni dio Kanade se zbog Trumpova selektivne prirode susreće sa stalnim priljevom izbjeglica islamske vjeroispovijedi. Ljudi doslovno hodaju satima kako bi preši u Kanadu. Kako će to utjecati na ekonomiju, vidjet ćemo.

Hoćete li se vraćati u Hrvatsku ili planirate ostati u Kanadi?

Voljela bih ostati. Bila sam u Zagrebu nekoliko puta otkako sam otišla jer, budimo realni, povratna avionska karta je oko 6000 kuna ili polovica moje plaće. Mislim da bi mi se bilo jako teško priviknuti na naš mentalitet ponovno. Ne ispijam kave više po 3 sata – sada kupim kavu za van i na putu do posla pijem kavu i razgovaram s Hrvatskom. Teško mi je sad zamisliti da za traperice dam više od 200 kuna kad me ovdje toliko koštaju brendirane traperice. Vratila bih se na odmor svakako, ali živjeti ne bi voljela.

Negativne strane života u Kanadi, postoje li uopće?

Jedna ogromna zamjerka na Kanadu – društveni život nije na razini na kojoj sam navikla u Zagrebu. Klubovi se zatvaraju u 3, “last round” ide u 2 i nakon toga ne možeš naručiti cugu. Nema kvartovskih kafića – lokalni Starbucks je najsličnije sto imam. Ali lakše je kupiti auto, živjeti tako da ti na kraju mjeseca ostane novaca. Skuplje su usluge i vrtići, a osnovno zdravstveno je besplatno.