Prevaranti haraju centrom Zagreba, tobože prikupljaju pomoć za invalide

Često čitamo i slušamo kako su hrvatski zakoni nedorečeni, nelogični ili čak loši. Jedan takav primjer dolazi iz Zagreba, kojim hara skupina prevaranata kojima, čini se, nitko ne može ništa. Riječ je, doduše, o malim prijevarama, za sitne iznose, ali ipak prijevarama. No prema hrvatskim zakonima, veći je grijeh prositi nego varati dobronamjerne građane.

Zagrepčanka, koja je željela ostati anonimna, požalila nam se kako je zbog vještih prevaranata ostala bez 50 kuna, i to samo zato što je željela pomoći osobama s invaliditetom.

– Sjedila sam s prijateljicom na kavi, u Tkalčićevoj. U jednom trenutku prišla nam je mlada djevojka pokazujući nam neki papir i pružajući nam kemijsku olovku. Nisam dobro pročitala, ne sjećam se što je pisalo na tom papiru, ali znam da se odnosilo na neku udrugu osoba s invaliditetom odnosno da se radilo o peticiji za pomoć invalidima. Djevojka nam je pojasnila i da je gluhonijema moleći nas da peticiju potpišemo i doniramo koju kunu toj nekakvoj udruzi. Potpisala sam, dala 50 kuna dok je moja prijateljica dala 20 kuna. Djevojka je novac uzela, nasmiješila nam se i brže bolje se udaljila. Bila sam sretna što sam pomogla, no uslijedio je hladan tuš. Do nas je došao konobar, vidno uzrujan, i pitao nas  jesmo li dale novac toj djevojci. Rekla sam da jesmo, na što nam je objasnio da se radi o organiziranoj skupini prevaranata koji operiraju centrom Zagreba, da ih tjeraju čim ih vide i upozoravaju goste, no da uvijek nekako uspiju proći „ispod radara“. Uglavnom se kreću u blizini Trga bana Jelačića, Tkalčićevom, Bakačevom, oko katedrale i sl. Kao, skupljaju potpise za peticiju i donacije za osobe s invaliditetom, a zapravo varaju lakovjerne građane – ispričala nam je ljutita i prevarena Zagrepčanka.

Njenu priču potvrdila je i prijateljica koja je na isti način ostala bez 20 kuna, a isto nam je rekla i djevojka koja ispred katedrale zna prositi.

– Na žalost, prisiljena sam prositi. Imam malo dijete, a sama sam. Posao ne mogu pronaći, primam socijalu, dječji doplatak, no to mi taman bude za pelene i nešto hrane. Da, prosim, no rado bih radila. Kad bih mogla naći posao, odmah bih ga objeručke prihvatila. No nikad nisam krala i varala, nikad, a ova ekipa ovdje, to je stvarno ružno što rade. Već dugo na taj način varaju građane, preko godinu dana, mislim. Viđam ih često oko Trga bana Jelačića i kod katedrale, najčešće nakon mise. Traže ljude da im nešto potpišu pa traže od njih novac, a ljudi ni ne čitaju. Samo potpišu, daju koju kunu i odu dalje svojim poslom, ni ne znajući da su prevareni – rekla nam je djevojka koja je željela ostati anonimna.

I mi smo naišli na spomenute prevarante, a kad su vidjeli fotoaparat, brže bolje su pobjegli. Nekoliko fotografija uspjeli smo snimiti iz daljine.

Najgore od svega što se vještim prevarantima ne može gotovo ništa. Riječ je o premalim zločinima da bi se njima bavila policija. Jedino što prevareni pojedinac može napraviti jest podići privatnu tužbu protiv prevaranta. No tko će dizati tužbu zbog 10, 20 ili 50 kuna, a na koncu, kako pred sudom uopće dokazati prijevaru. Razgovarali smo o tome s odvjetnikom Davorinom Karačićem.

– U konkretnom slučaju bi se radilo o kaznenom djelu prevare, međutim, ukoliko je protupravno stečena dobit mala, a počinitelj je postupao s ciljem stjecanja takve, male koristi, kazneni postupak se vodi na temelju privatne tužbe. U stvarnosti to znači da sam oštećenik mora doznati tko je taj tko ga je prevario, njegove podatke, adresu i slično, a mora i dokazati da ga je počinitelj lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu u namjeri da (oštećenik) uslijed takve zablude učini nešto na štetu svoje imovine. Dakle, oštećenik mora dokazati da taj tko navodno skuplja priloge uopće nije ta osoba za koju se izdaje, odnosno, da ne djeluje u ime navodne udruge i da tako prikupljeni novac nije upotrijebio za ono za što je tražio – rekao je za Dalje odvjetnik Davorin Karačić dodajući i da policija u konkretnom slučaju ne može puno učiniti jer se ne radi o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti.

– Na žalost, u svemu tome postoji paradoks da je u većem problemu osoba koja prosi, budući je prosjačenje prekršaj koji se progoni po službenoj dužnosti, a ovakve prevare, bez obzira što se radi o kaznenim djelima, u praksi najčešće ostaju nekažnjene upravo zbog faktičkih teškoća vođenja postupka te dokazivanja, kao što je prethodno izloženo – zaključuje Karačić.

Na koncu, ostaje nam izgleda osloniti se na vlastitu pamet pa prije potpisivanja i davanja novca, provjeriti o čemu je točno riječ i tražiti identifikacijsku iskaznicu koju bi trebali imati svi predstavnici udruga, osobito kada je riječ o prikupljanju novčanih donacija.