Sestroubilački rat za drugo mjesto

Milan Bandić ni na jednim lokalnim izborima nije imao tako snažnu konkurenciju kao što je ima na ovima. No, njegove glavne konkurentice kao da su zadnjih tjedana zaboravile kako im je glavni cilj detronizirati njega.

Anka Mrak Taritaš i Sandra Švaljek vode predizbornu bitku za drugo mjesto koja se iz dana u dan pretvara u pravi sestroubilački rat.

Njihovi timovi toliko blate jedna drugu po društvenim mrežama da kod birača stvaraju dojam kako nisu ništa bolje od njega.

O Bandićevim aferama i sudskim procesima gotovo nitko više ne priča, ali Zagrepčane se zato svakodnevno podsjeća kako su njih dvije zaposlile muževe.

Još malo pa će Bandić ispasti svetac jer on svoju suprugu nije zaposlio nigdje.

Predizborni timovi obje kandidatkinje polaze od iste pretpostavke. Bitno je ući s Bandićem u drugi krug i sve su svoje snage ispunile ne bi li osvojile drugo mjesto koje to osigurava ( kao da je prvo vječno rezervirano za najdugovječnijeg zagrebačkog gradonačelnika). A zatim u drugom krugu, računaju njihovi timovi, automatski će dobiti i glasače ove druge.

No, ako njih dvije nastave toliko ratovati jedna protiv druge, hoće li doista biti tako? Što će motivirati birače one kandidatkinje koja na izborima završi treća da uopće izađu na drugi krug izbora? Jer, ako se njihova međusobna difamacijska kampanja nastavi, zašto bi birači bili motivirani izaći u velikom broju i glasati protiv Bandića.

Zašto bi glasali protiv onoga kojeg ni njih dvije u kampanji skoro pa da više ne ističu kao glavni problem ovog grada.

A on ne da je problem, nego u svom problematičnom ponašanju postaje sve osilniji i bahatiji. Što lako može činiti jer je taktika njegovih protukandidatkinja da se na njega ni ne obaziru. Pa troši novce poreznih obveznika rasipnije nego ikada, a preko veze zapošljava sve nekompetentnije ljude sa sve manje srama. I to na teret sve manjeg broja poreznih obveznika.

I tko mu se u tome uopće usudi suprostaviti? Pokušala je Zrinka Paladino. Od njega je zbog toga degradirana i ponižena, a od građana i medija, čiji je junak bila par dana, brzo je zaboravljena.

Svakoj novoj Zrinki Paladino to šalje snažnu poruku. Ili šuti i trpi ili odi iz ovog grada. A iz ovog grada, kao i iz države, odlaze svakodnevno najbolji ljudi.

Odlaze naša najbolja djeca i ostavljaju grad Bandiću i njegovim ulizicama. Da od grada i građana rade što hoće. Da im ponižavaju kćerke i žene i smiju im se u lice.

I dok se to sve događa, Sandra Švaljek i Anka Mrak Taritaš se kao dvije hrvačice pred nogama pijanog kladioničara u blatu čupaju za drugo mjesto.

Ako njih dvije same ne misle da zaslužuju i mogu i više i bolje od toga, zašto bi onda mi to mislili. Zašto bi im dali glas? U bilo kojem krugu?

Ako im je doista stalo do pozitivnih promjena u ovom gradu u što nas predizbornim programima uvjeravaju, Sandra Švaljek i Anka Mrak Taritaš bi trebale izaći iz kaljuže u koju jedna drugu vuku. Trebale bi sjesti negdje, po mogućnosti i nasamo bez svojih nabrijanih predizbornih timova, te dogovoriti međusobno primirje ili barem korektnija pravila igre. Jer, ako ovako nastave, neće ubiti samo sebe.

Ubit će, što je strašnije, i tu malu nadu što se pojavila ove godine da bi se Zagrebu i Zagrepčanima napokon moglo vratiti dostojanstvo. Dostojanstvo da žive u gradu kojim ne harači gazda.

Nije istina kako je Bandić nepobjediv. On je pobjediv čak i u prvom krugu. No, da bi se to dogodilo u to moraju početi vjerovati Sandra Švaljek i Anka Mrak Taritaš.

Ako njih dvije u sebe ne vjeruju, zašto bi im mi vjerovali?

Ako Sandra Švaljek i Anka Mrak Taritaš žele biti gradonačelnice, onda neka se bore da budu prve. Prve žene ovog grada ispred, a ne iza Milana Bandića.