Tihomir Dujmović: “Hrvatske novinarske tragedije 1945-1995”

Tihomir Dujmović

Razgovarali smo s Tihomirom Dujmovićem, novinarom, publicistom i TV voditeljem. Nedavno je izašla njegova nova knjiga “Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995.” koja govori o tretmanu koji su imali hrvatski novinari od strane komunističke vlasti. Najsretniji su pobjegli, a oni manje sretni, njih 38, ubijeno je. Važnost ove knjige, rekao je Dujmović, nije samo u objavi ovih zastrašujućih podataka već i u tome da konačno krenemo u suočavanje s prošlošću, s komunizmom, zbog kojega su mnogi izgubili glavu, zbog kojega brojne kosti i danas leže zakopane u još neotkrivenim masovnim grobnicama…

Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995., o čemu se radi?

Knjiga Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995. zapravo je zbir podataka o kojima se, usuđujem se reći, u široj javnosti ne zna ništa. Radi se o knjizi koja donosi podatke o svim sudbinama novinara koji su pisali u NDH. Od 330 novinara 38 je ubijenio, ravno 100 je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 130 je pobjeglo van i tako si spasilo glavu, 45 je promijenilo profesiju i samo 27 je dobilo pravo pisanja. To znači da je 90 posto novinarskog kadra bilo zabranjeno, likvidirano ili otjerano i u analima svjetskog novinarstva nema takvog podatka. Dvadeset i pet godina kasnije, a to je 1971., 50 novinara je završilo na sudu, 172 je na crnim listama, i kad zbrojite jedne i druge, imate ceh od 500 zabranjenih novinara u 25 godina. Da smo Kina, bilo bi previše. U knjizi nema mene, ona je zbir podataka, činjenica. Podataka koji su se godinama istraživali. Podataka i analiza gospodina Josipa Grbelje. Dobrim dijelom to su i njegovi podaci i to je početak jednog istraživanja, jednog suočavanja s prošlošću o kojoj ne znamo na žalost ništa.

Hrvatske novinarske tragedije

Smisao knjige je, kažete, suočavanje s prošlošću?

Smisao knjige je da otvori jednu priču o kojoj se ništa ne zna, a to je način na koji se bivši sustav, za kojim postoji ta neka nostalgija u Hrvatskoj, odnosio prema novinarima. Mi smo svjetski rekorderi po odmazdi koju su novinari doživjeli. To je zastrašujući podatak koji govori o pravoj prirodi titoizma i govori do koje je razine titoizam mjerljiv sa staljinizmom.

Kolika je danas važnost i težina ove knjige?

Knjiga je važna i zbog toga da pokaže kako se taj sustav odnosio prema intelektualnoj sceni i zašto je današnja hrvatska takva kakva je. Vi, dakle, imate lijeve novinare, lijeve medije pretežito, gotovo u istom onom omjeru u kojem je izvršena likvidacija 1946. 90 posto lijevih novinara i desetak posto desnih. Do takvog omjera nije došlo, kako bi to oni voljeli reći, zato što je lijevo napredno pa ljudi staju uz to. Do toga je došlo manijakalnim likvidacijama, zabranama i protjerivanjima, i to je današnja slika Hrvatske, zapravo, ista ona slika koju smo imali prije 50-70 godina.

Ljudi za te podatke slabo znaju?

Ljudi uopće nemaju te strašne podatke. Ove promocije i ova knjiga jedine su informacije o tom protjerivanju i ubijanju. Običan svijet ne zna da u Sloveniji leži 140 tisuća ubijenih Hrvata, ljudi ne znaju da samo u Gračanima i oko Gračana ima 30 grobnica i jama gdje su ljudi ubijeni, ne znaju da u i oko Zagreba imate stotine grobnica gdje su ljudi bacani, ubijani, bacani na pola živi, masakrirani. O tom zvjerstvu se ništa ne zna, kao što se ne zna da je 38 novinara ubijeno. Bit priče je u sakrivanju podataka i zato to suočavanje s prošlošću ide tako jako teško i zato ova knjiga nije do sada bila publicirana i razglašena, a neki novinari dobro znaju te podatke. I zato se o tome ne govori, zato se i nakon ove promocije o promociji nije reklo gotovo ništa, jer se istini ne želi pogledati u lice.

Do sada ste održali tri promocije, no biti će ih još?

Tri promocije održane su do sada, u Zagrebu, Splitu i Kašteli. Interes je bio velik, sve je bilo dupkom puno. Bit će sad još desetak promocija širom Hrvatske, koliko su me zvali, tako da interes postoji.

Promocija knjige u Zagrebu

Hoćete ići van Lijepe naše, sigurno među našim iseljenicima postoji interes za ovu knjigu?

Ne znam, ja sam sa zadnjom knjigom bio i u Americi i Kanadi pa nije nemoguće da se ponovi turneja i s ovom knjigom. Pretpostavljam da ću dobiti pozive, vidjet ću kako ću to moći usuglasiti s drugim obavezama.