Martina Kuntić: “Ne moraš biti odličan da bi krenuo, no moraš krenuti da bi bio odličan”

Martina Kuntić

Mlada magistrica ekonomije, financija i računovodstva Martina Kuntić ostvarila je svoj san – pokrenula je vlastiti posao. Dizajnira odjeću i kupaće kostime za žene, a njenog uma i ruku djelo prepoznato je diljem svijeta. Na žalost, muku mući s Državom u kojoj živi, radi i u kojoj bi rado ostala. Poticaji i subvencije mladim poduzetnim ljudima o kojima dežurni vlastodršci rado govore, nisu baš tako lako dohvatljivi. Posljednje česte izmjene vlasti doslovno su stopirale otvaranje novih natječaja, a tako i usporile rad ne samo Martine Kuntić već i brojnih drugih mladih ljudi kojima ne nedostaje volje, želje i ideja.

Za početak mi se predstavite u nekoliko riječi…

Martina Kuntić (29), magistirca ekonomije, financija i računovodstva, prije dvije godine otvorila sam vlastitu tvrtku i počela proizvoditi unikatne luksuzne haljine, casual odjeću i luksuzne beach party kupaće kostime.

Gdje i kako proizvodite odjeću i kostime?

Proizvodnja je “outsourcing” za sada, kupci su uglavnom žene koje žele izgledati lijepo, posebno, ženstveno i drugačije, a i muškarci koji žele da njihove žene, sestre, kćeri, izgledaju isto tako. Ide dosta dobro, posebno za vrijeme proljetnih i ljetnih mjeseci.

Sami sve dizajnirate?

Da, sama dizajniram, a šivanje, dakle, outsorsam. Sve su to moje ideje koje dajem izraditi.

Prepoznati ste i van granica Lijepe naše, ako se ne varam?

Tako je, sudjelovala sam već dva puta za redom na najvećem sajmu u svijetu u Las Vegasu pod nazivom “MAGIC” i trenutno radim na raznim projektima diljem svijeta.

I što svijet kaže na vašu odjeću, haljine, kupaće kostime?

Koliko sam ja upoznata, proizvod se svima jako sviđa, štoviše, oduševljeni su i nevjerojatno im je kako ih se može nabaviti po tako pristupačnoj cijeni. Svatko bi ih rado imao za kupiti u svojoj državi pa i nositi na sebi ili, ukoliko je riječ o muškarcu, na svojoj ženi i sl. Jako je teško probiti se na inozemno tržište jer ta tržišta uglavnom podržavaju vlastitu proizvodnju, no to nije isključivo uvijek tako, samo treba vremena da se otvore prava vrata. Ja ih otvaram svaki dan i uvjerena sam da će se prava uskoro otvoriti.

Kako ste se uopće odlučili ući u poduzetničke vode, pokrenuti vlastitu proizvodnju i kako je uopće probiti se u Hrvatskoj?

Nakon što sam završila MBA studij pokušala sam pronaći posao u struci – iako sam oduvijek znala da želim nešto svoje, samo sam željela nekoliko godina raditi za nekoga kako bih stekla radne navike i iskustva. Doduše, radila sam za vrijeme studija puno radno vrijeme kao studentica u PBZ Cardu, pa sam imala nešto sa radom “za nekoga” – no, kako to nije baš vodilo ka tome da ću dobiti posao koji će bar koliko toliko biti prihvatljiv, došla sam u situaciju da moram sama osmisliti što ću i kako ću. Eto, dogodila se jedna prigoda gdje sam trebala biti vjenčana kuma i gdje sam išla osmisliti vlastitu kreaciju. Od tada je sve krenulo u tom smjeru da ja to ustvari želim raditi i da mi to nikad neće biti teško jer je to moja strast. I kad dođu teška vremena, ja ću to raditi jer to volim. Jako teško se probijati u Hrvatskoj, a vani još teže, no ukoliko imaš nešto čime se izdvajaš iz mase, nekako se prilike same od sebe otvaraju.

Članica ste i Virtualnog poduzetničkog centra, koliko je to pomoglo?

Smatram da je zaista pomogao u mom poslovanju. U Virtualnom poduzetničkom centru ima ljudi raznih branši, a kada si poduzetnik sve branše su ti dobro došle. Ne samo da se međusobno nadopunjujemo, kroz Virtualni poduzetnički centar se također mnoga vrata mogu otvoriti.

Imali ste problema, ako tako mogu reći, s ostvarivanjem državnih poticaja?

Znala sam da će to tako biti, samo nisam znala da će biti baš tako dugo. Smatrala sam ukoliko si start up, mlada poduzetnica i pri tome žena mlađa od 30, da bi se neke stvari trebale malo brže i lakše rješavati, no … eto, već dvije godine radim bez ikakve pomoći države. Tu ću napomenuti da sam dobila poticaje za samozapošljavanje, mali poticaj grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije. Posao bi puno brže i bolje napredovao da mi se omoguće sredstva na koja imam pravo. Najžalosnije je što punih godinu dana i više dana nikakvih natječaja nije ni bilo otvoreno.

A kako je ta borba s Državom izgledala?

Pa nisu bile neke velike borbe (u slučajevima koje sam dobila). Poticaj za samozapošljavanje je trajao neko razumno vrijeme i nije bilo nikakvih problema, pa ni poticaj grada Križevaca i Županije nije bio problem, dopis, molba i eto. A ni sada se ne borim s birokracijom, rješavam svoje obveze, tu i tamo ne vjerujem da postoje neka pravila i sl. Ali prihvatiš i ajmo dalje. Moram priznati da me za sada najviše ljuti to što nije bilo otvorenih natječaja, a vrijeme je prolazilo, pa i to što su abnormalni rokovi donošenja odluka.

A da je natječaja bilo, da ste dobili koju kunu poticaja ranije, gdje biste danas bili?

Da je bilo natječaja i da sam dobila poticaje, ne znam što bi bilo. Radim u skladu sa mogućnostima. Vjerojatno bi posjetila više svjetskih sajmova, otvorila si više vrata prema inozemstvu, kupila nekoliko strojeva koji mi nedostaju, zaposlila nekoliko ljudi i, naravno, povećala prodaju u svakom smislu. Vjerojatno. Plan je sajam u Miamiu ove godine u srpnju, za koji još čekam potvrdu, sezona je krenula tako da trenutno imamo puno posla u Hrvatskoj, a i natječaj je otvoren od 3. svibnja za internacionalizaciju poslovanja gdje se planiram prijaviti na nekoliko svjetskih sajmova.

Kako onda, na koncu, ocjenjujete pomoć Države mladim poduzetnicima?

Rekla bih da je sve puno priča o poticajima i sl., subvencijama, a od toga je u stvari jako malo ostvarivo. Ocjena 5/10.

I za kraj, poruka mladim ženama, poduzetnicama, ali i poduzetnicima?

Moja poruka je ovako “Ne moraš biti odličan da bi krenuo, ali moraš krenuti da bi bio odličan!” – volja i želja za uspjehom je garancija ka tome, uz to ako volite svoj posao, uspjeh je zagarantiran. Treba biti spreman na jako težak put, ništa ne očekivati preko noći i ulagati koliko si u mogućnosti ulagati.