Dok nam se političari tuku za fotelje, sve više mladih zauvijek napušta Lijepu našu

Marko Paunović

I dok su nam pred vratima lokalni izbori, dok nam se političke elite prepucavaju u Saboru, dok nam prijete još jedni izvanredni parlamentarni izbori, dok nam je najveća tvrtka pred kolapsom – mladi ljudi odlaze iz Lijepe naše. Siti neimaštine, siti nemogučnošću pronalaska posla, siti neisplate plaća, rada na crno ili za minimalac, siti ustaša i partizana, siti uvijek istih faca koje nam diktiraju kako ćemo živjeti. Jedan od njih je i mladi Zagrepčanin Marko Paunović koji je prije dvije godine otišao u Njemačku, i ne misli se vraćati. Tu su mu roditelji, prijatelji, tu je rođen i odrastao, no ovdje, kaže, za njega nema budućnosti. Razočarao se u zemlju koju voli, razočarao se u političare, poslodavce. I on je samo jedan od tisuća i tisuća istih takvih koji su otišli, koji upravo odlaze ili u ovim trenucima pakiraju kovčege.

Predstavite nam se kratko?

Moje ime je Marko, rođen sam u Zagrebu. Po zanimanju sam informatičar (Bachelor of Information Technology). Srednju školu sam završio za špedicijsko agencijskog tehničara.

Otišli ste iz Hrvatske u Njemačku, zašto?

Da, otišao sam iz Zagreba početkom 2015. godine. Zbog nemogućnosti pronalaska posla. Fakultet sam završio 2011. i od tada do 2015. sam radio svakakve poslove na crno – puno neisplaćenih sati, neisplaćivanja plaća, dok nije sve u meni prekipjelo. Radio sam kao informatičar u jednoj firmi, isto na crno, a kroz vrijeme moga rada u toj firmi šef isto nije održao svoju riječ – niti me prijavio, niti isplaćivao po dogovoru. Kad sam počeo pritiskati za prijavu, dao mi je otkaz. Nisam više vidio budućnost u Hrvatskoj niti htio živjeti od pomoći roditelja. Otišao sam u Njemačku jer tamo već poznajem neke ljude i nisam požalio.

Kako ste se snašli u Njemačkoj?

U početku je u Njemačkoj bilo jako teško radi jezika, bez jezika je tu jako teško. Prvih godinu dana sam radio u Pošti i pohađao školu za jezik, sada radim posao bliže struci u SAP programu za skladište (kombinacija srednje škole i faxa).

Usporedite mi život u Njemačkoj i Hrvatskoj?

Sa standardom sam zadovoljan, sve je posloženo i nema stresa, uvjeti su neusporedivo bolji, osim cijene stanova, ali što je meni najvažnije, hrana je duplo jeftinija. Sa plaćom se može živjeti da i ušparati (ne previše). Minimalac u Njemačkoj je po zakonu 1200 eura neto, ali naravno, ima poslova koji imaju plaću i do 3000 eura neto. Moj primjer – platim režije 350 eura za sobu s kuhinjom i kupaonom, hranu cca. 250 eura u Lidlu, ostalo trošim kako želim. Zato je jezik najvažniji, kao i obrazovanje. Ja sam do sada u 2 godine u Njemačkoj promijenio 3 firme, nisam imo niti jedno loše iskustvo sa poslodavcima – jer kod njih postoje zakoni i ako se krše, lagano se da prijaviti i kazne su rigorozne..Druga stvar je kad naši ljudi dođu bez znanja jezika i onda rade za naše ljude, Turke, Rumunje i tako, pa tu bude iskorištavanja i svega, što sve opet se vraća na znanje jezika. Koliko znaš jezik, tolko će ti biti dobro – to je moje mišljenje. Nemam obitelj i te troškove pa tu ne mogu ništa komentirati, ali u Njemačkoj postoji KinderGeld (doplatak za djecu, i to obitelj dobiva mislim oko 200-250 eura mjesečno, sve dok se dijete školuje i studira). To znači da može dobivati taj doplatak po djetetu i do 28. njegove godine.

Kako komentirate aktualna politička zbivanja u Hrvatskoj, sigurno pratite?

Užas, depresija i tuga, ne znam što da kažem. Ogulili su narod do kostiju i još im nije dosta. Ne znam koje je rješenje za to osim sve političare na Goli otok staviti i mlatiti batinom dok ne vrate lovu. Ne mogu ništa lijepo reći o svemu tome. Imali smo taj prokleti rat za Domovinu i sada svi mladi odlaze van. Ja imam 2 brata, jedan je isto vani, drugi je na pragu da ode, a roditelji jadni i ostaju sami i misle kako je do ovoga došlo. No znaju da moramo ići, mladima preporučam, ako nemaju što više raditi u Hrvatskoj, da svi odu, puno je odličnih zemalja u Europi: Njemačka, Irska, Švedska, Danska. Australija i Kanda su malo predaleko. Jednostavno je tu veća sigurnost, i kada izgubiš posao, dobivaš novac dok ne nađeš novi, ali moraš tražiti novi posao, burza te prati.

Planirate li se vratiti u Hrvatsku ili ostajete u Njemačkoj?

Pa trenutno ne bih, uvijek vuče srce za domom, tamo su mi roditelji, prijatelji, ali od njh nemogu živjeti. Ali kada oni odu, neću se imati nikome vratiti, tu mi je sada život tako da se ne planiram vraćati. Čak nije sve ni u tom novcu, nego kako je sustav bolje posložen – u Njemačkoj brinu za građane dok toga u Hrvatskoj nema.

Riječ za kraj, poruka mladima, političarima?

Pa mladima bi preporučio, ako se vrte u krug kako sam se i ja vrtio, da probaju otići van na bolje, razvit će se kao osobe na bolje i živjet će pod drugim podnebljem pa makar i ne bilo baš uspješno, imat će nove poglede na život. A političari, sramite se – makar to pada sve na gluhe uši, kao da ih je briga. Mislim da se neće ništa promijeniti u vezi politike dok ne potekne krv i krene nasilje.