Stjepan Šterc: “Uvoz birača dokazuje i manipulacije s popisom birača u Podunavlju”

Da nije bilo nezadovoljnih “turista” iz susjedne nam Srbije, kojima nije plaćen dolazak u Lijepu našu kako bi ostvarili svoje pravo, iako ovdje ne žive, ne bismo ni danas znali, iako većina sumnja, na koji se način šibicari s biračkim popisima, izborima i njihovim konačnim rezultatima. No dogodilo se nezadovoljstvo pa su građani Hrvatske konačno dobili dokaze o “uvozu” birača iz susjedne zemlje, uvozu zbog kojega je prolivena krv u Vukovaru, iako za to nije bilo potrebe jer, godinama upozorava demograf Stjepan Šterc, u tom gradu ne živi dovoljno građana srpske nacionalnosti da bi imali pravo na dvojezične natpise.

Kako komentirate na RTL-u objavljene snimke i izjave koje dokazuju ono o čemu se godinama špekuliralo – da Srbi u Hrvatsku organizirano dolaze glasati iako u Hrvatskoj ne žive?!

Ono što je bilo evidentno i što je u demografskom smislu bilo lako dokazati, sad se potvrđuje kroz sliku, kroz izjave, kroz dolazak tih autobusa, da se radi o fiktivnom stanovništvu, koje ima vrlo vjerojatno formalno državljanstvo, ima vjerojatno i dokumente Republike Hrvatske, ali nije stalno stanovništvo Hrvatske prema definiciji stalnog stanovništva Eurostata, koji kaže da je uobičajeno mjesto stanovanja ono gdje osobe provedu najveći dio radnog dana, ili najveći dio godine. U tom smislu, bilo je već i ranije jasno da se tu mora nešto učiniti i da se mora uskladiti popis birača i stalnog stanovništva. Mi danas imamo otprilike 3 700 000 birača u DIP-ovom biračkom popisu, iako je u ukupnom stanovništvu Hrvatske mlađih od 18 godina negdje oko 780 000 pa bi prema tome, birački popis trebao biti negdje na razini 3 400 000 ili čak 3 300 000.

Dugo već upozoravate da u Vukovaru Srbi ne čine trećinu stanovnika, što znači da u tom gradu ne bi trebale biti postavljeni dvojezični natpisi. Dokazuje li ovo upravo to o čemu govorite i na što godinama upozoravate?

Da. Pokazalo se da u Podunavlju taj fiktivni broj stalnog stanovništva utječe i na političke odluke u smislu uvođenja dvojezičnog pisma. U Vukovaru sigurno ne živi jedna trećina srpskog stanovništva, i to se može vrlo lako provjeriti. Ja sam čak predlagao da se u Vukovaru ponovi popis stanovništva, što ne bi trebao biti poseban problem u samom gradu, kad bi postojala politička volja i politička suglasnost, i kad bi na tome, između ostaloga, inzistirao Državni zavod za statistiku. Međutim, oni to ne čine kao da u svim državnim institucijama ne postoji hrvatski nacionalni interes. Na jednom portalu sam ja već radio tu analizu, u kojoj sam dokazao da se dokumenti u Podunavlju vuku još iz vremena UNTAES-a, da ti ljudi imaju hrvatske dokumente koje im je dao UNTAES, da s njima imaju mogućnost izlaska na hrvatska birališta, a da čak nemaju ni stalno prebivalište u Podunavlju.

Kako ti “uvezeni” birači utječu, ne samo na ishod pojedinih izbora nego i na sve druge aspekte, i ekonomske i političke i socijalne?

Mi već godinama na taj problem upozoravamo i uopće nam nije jasno da postoji taj iracionalni stav da se to ne želi posložiti, i onda kad vi iz biračkog popisa maknete Srbe koji nisu prebivalištem u Hrvatskoj, onda se opet javlja Pupovac i govori o izbrisanima. Dakle, rekao bih da se poigrava Hrvatskom državom, to je najbolji dokaz da Hrvatska ne funkcionira, da njen sustav nije postavljen kao sustavi normalnih zemalja. Jer kako se uopće može dogoditi da neko stanovništvo koje ni Eurostat ne smatra stalnim stanovništvom Hrvatske, još uvijek koristi čitav niz privilegija Hrvatske – to nije samo pitanje glasanja, to je pitanje zdravstvenog sustava, hrvatskog mirovinskog sustava, to je pitanje odlijeva velikih proračunskih sredstava prema populaciji koja nije stalno stanovništvo Hrvatske, koja čak nije ostvarila ni mirovinu u Hrvatskoj. To je naprosto nešto nevjerojatno, a s druge strane se čudimo da nemamo novaca za demografsku revitalizaciju, nemamo novaca za mlade, nemamo novaca za zapošljavanje, ali imamo novaca za takve sustave iz kojih curi na sve strane.

Slična je situacija, kažete, i u Kistanju?

Da, nedavno sam dokazao da Kistanje (naselje) ima negdje oko 1900 stanovnika, od toga oko 1300 Hrvata. No lokalno stanovništvo mi govori da tamo ne živi ni 60 Srba, a prema biračkom popisu ih je, dakle, oko 600. To se događa u cijelom dalmatinskom zaleđu, oko kninskog područja, a hrvatska država oko toga ne radi ništa kako bi ti izbori barem naizgled bili regularni.

Hoće li se što po tom pitanju promijeniti, sada kada znamo na koji se način manipulira rezultatima izbora, biračkim popisima, pa i životima ljudi s određenih područja?!

Ništa se tu neće dogoditi, nikakve udruge se neće dići na noge, jer to je pitanje jedne uređene države, to je pitanje Vlade koja zna koji su strateški interesi zemlje. To je pitanje jedne odluke, no Vladi to ne odgovara. Neuređeni birački popis svima odgovara, a s druge strane, uvijek se računa na tog nesretnog Pupovca kao koalicijskog partnera, iako je potpuno jasno da on upravlja Srbima i da Srbi od njega imaju samo štetu, a ne korist. Pojavila se sada s lokalnim izborima ta druga opcija u Vukovaru, drugačija od tog Pupovčevog SDSS-a, koja je počela funkcionirati u interesu i srpske populacije u Hrvatskoj, ali i shvaćajući da je Hrvatska njihova domovina. Ništa se apsolutno po tom pitanju neće dogoditi dok se ne prihvate te činjenice. Ono što mi znanstvenici govorimo, vlast gotovo da i ne zanima. U Hrvatskoj je na dijelu, ja bih se usudio reći, jedna klasična politička okupacija zemlje gdje ne postoje nikakva istraživanja, nikakva znanost, iako znamo da se sva društva zasnivaju na znanosti i obrazovanju.