Bandićeva kampanja bez kampanje bolja je od kampanje Anke Mrak Taritaš

Iako se predizborna kampanja bliži svome kraju kako se približava Dan odluke u obliku drugog kruga lokalnih izbora, u Zagrebu kampanje kao da ni nema. Nije odviše žestoka bila ni uoči prvog kruga izbora, kada je u igri bilo puno više kandidata i listi koji su se natjecali za gradonačelničku poziciju, mjesta u Gradskoj skupštini ili vijećima gradskih četvrti i mjesnih odbora. No sada, nakon prvog kruga, kampanje kao da ni nema.

Anka Mrak Taritaš većinu svoje promocije preselila je na društvene mreže, dok se Milan Bandić bavi svojim uobičajenim gradonačelničkim poslovima, naravno, udvostručenima, na momente i utrostručenima, ali neupućen po ničemu ne bi “skužio” da je su u tijeku posljednji dani predizborne kampanje za glavnu funkciju u glavnom gradu Hrvatske.

Rijetki su ovih dana tereni Milana Bandića kao čelnika istoimene stranke, odnosno, kao kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. No zato su mu se tereni kao aktualnom gradonačelniku, rekli smo, udvostručili, pa i utrostručili. Aktivan je on uvijek, no u vrijeme predizborne kampanje, doslovno, podivlja. Osim kvantitete, u predizborno vrijeme, podiže on i kvalitetu svojih pohoda. Smanjuje se broj “pozdravljanja prisutnih” iliti terena od kojih nitko nema neke velike koristi, što znači da ni on (u konačnici, na izborima) neće od njih imati velike koristi. Zato se povećava broj terena na kojima se nešto konkretno radi – uređuje se neki park, neka prometnica, pale se dekorativna svijetla na željezničkom mostu, podižu spomenici, grade naselja i slično.

S druge strane, Bandić kampanje gotovo da i nema. Ne želi se sučeljavati, ne odgovara na prozivke iz suprotnog tabora – barem ne direktno. Druga su priča pojedini mediji preko kojih itekako odgovara na prozivke. I ne samo to, upućuje on i kritike posredstvom istih, pa i sam proziva.

Tu i tamo pojavi se pokoji plaćeni oglas, stranice Gradske uprave prilagođene su kampanji u smislu da su njegovi gradonačelnički projekti koji “vrište” s naslovnice ujedno i njegovi projekti kao kandidata za gradonačelnika. I to je više-manje to, drugo mu ni ne treba. On je najdugovječniji zagrebački gradonačelnik, većina Zagrepčana više se ni ne sjeća kako je to živjeti u Zagrebu, a da Bandić nije gradonačelnik. Osim toga, ima on svoje vjerne glasače koji će izaći na birališta i glasati za “svog Bandića” i da sjekire s neba padaju. Ideološki je neutralan. No nije on neutralan u smislu da ga ništa ne dira, da nikome ne pripada. Upravo suprotno, on je neutralan u smislu da ga sve dira i da svima pripada pa mu shodno tome nije teško ni problem zagrabiti u bilo koji bunar s glasovima. Dobar je s muslimanima, sa Židovima, Srbima, Bošnjacima, Albancima, braniteljima, antifašistima, Željkom Markić i njenom udrugom, sa zaštitnicima životinja, s poduzetnicima, tajkunima, odvjetnicima, siromašnima, obespravljenima…

Izgradio je taj svoj populizam do te mjere da se to više ni ne može zvati populizmom. Jer, stavimo ruku na srce, on je isti bili izbori ili ne bili. Samo mu se, rekli smo, u vrijeme izbora tereni i obećanja udvostučuju. No i nakon ovih izbora, i nakon mogućih prijevremenih-parlamentarnih, on će biti isti – obilaziti cijeli grad od jutra do večeri, družiti se sa braniteljima, antifašističkim borcima, Srbima, Romima, muslimanima i Židovima. Otvarat će radove, zatvarati prometnice pa ih ponovno puštati u promet, graditi će i obilaziti parkove, fontane, pozdravljati prisutne na ručkovima, večerama i slično.

Anka Mrak Taritaš tu je potučena. Dobro je krenula no čini se da je ostala bez ideja i energije. Njena u početku dobra kampanja ispuhala se poput balona. S ulice kampanju je preselila na društvene mreže, s konkretnih projekata krenula je nabrajati Bandićeve i govoriti da će ona to bolje od njega. A krenula je i s podjelama. Ona kod mnogih omražena rečenica nekadašnjeg predsjednika Kukuriku Vlade Zorana Milanovića “Ili mi ili oni” postala je i njenom glavnom poštapalicom – “Ili mi ili on”.

U društvu prepunom podjela, u kojem je svakom zdravorazumnom čovjeku tih podjela na lijeve i desne, ustaše i partizane, bogate i siromašne, Zagrepčane i Splićane, napredne i nazadne, dosta, ona krene s rečenicom koja je postala sinonimom podjela u društvu.

U isto vrijeme, rekli smo, kampanja kao da joj je utonula u zimski san. Ne spominje više restrukturiranje Holdinga, ne govori o Proračunu Grada Zagreba i transparentnom trošenju novca, ne govori o projektima poput rješavanja problema otpada, prometa, o gradnji novih mostova preko Save. Poziva na referendum protiv Bandića i pritom govori – “Ili mi ili on”.

Bandić okuplja, a Anka Mrak Taritaš dijeli. On često ističe da je gradonačelnik svih građana Zagreba, ponosi se Zagrebom kao multietničkim, multikonfesionalnim i multikulturalnim gradom. Ona kaže “Ili mi ili on”.

Tko je to “mi”, a tko “on”?! Niti je “mi” u toj priči neka velika većina, niti je “on” jednina. “On” je najdugovječniji zagrebački gradonačelnik s cijelom plejadom ljudi iza i uz sebe, “on” je, željeli mi to priznati ili ne, utkan u tkivo Zagreba, “on” je Kozari Bok, Kozari Putevi, “on” je Peščenica, ali i ostali dijelovi Zagreba. “On” je svi oni glasači koji za njega glasaju i koji su na pragu da mu omoguće šesti uzastopni mandat na čelu glavnog i najvećeg grada Hrvatske. “Mi” su, prema svemu sudeći, svi oni koji su protiv Bandića, kojima je dosta njega i njegove aferama umrljane vladavine, njegovog apsolutizma, njegovih suludih projekata i fontana, njegovih kumova i rođaka. No takvih, čini se, i nije toliko puno, ili samo ne izlaze na birališta. Zašto ne izlaze, to je već drugi problem. No činjenica je da je Bandić, uz sedam kandidata koji su mu se suprotstavili u prvom krugu izbora, a bilo je to itekako šaroliko društvo, uspio osvojiti solidnih 30-ak posto glasova. Za njega je glasalo stotinjak tisuća Zagrepčana.

Anka Mrak Taritaš poziva na podjele. Nije, primjerice, za promjenu imena Trga maršala Tita, i onda kaže – “Ili mi ili on”. Bandić, s druge strane, “stvar” s Titom želi riješiti referendumom. Ona ni ne pokušava biti gradonačelnicom svih građana Zagreba, što se Bandić itekako trudi biti, već želi biti gradonačelnicom samo jednog dijela Zagrepčana, i to jasno kaže. No to nije put do gradonačelničke pozicije u Zagrebu kojim već 16 godina upravlja “gradonačelnik svih građana”.