Pater Stjepan Fridl: “Na Tijelovo slavimo Isusovu trajnu nazočnost među nama”

Stjepan Fridl

Katolici danas slave blagdan Tijelova, ili punim nazivom, Svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Ovaj se blagdan slavi četvrtkom, poslije svetkovine Presvetog Trojstva. O značenju ovog velikog blagdana, njegovom ustanovljenju kao blagdana kao i običajima koji se uz njega vežu, razgovarali smo s teologom i urednikom Radio Marije, Stjepanom Fridlom.

Što slavimo na blagdan Tijelova, čega si prisjećamo?

Tijelovo je blagdan kojega inače Crkva slavi nakon blagdana Presvetoga Trojstva, a njegova povijest seže na Veliki četvrtak Posljednje večere kada je Isus ustanovio dva sakramenta – Svećenički red i Euharistiju. Uzeo je simbol bez kojega čovjek ne može, to je kruh svagdanji, i rekao – “Uzmite i jedite od ovoga svi, to je moje tijelo”. Potom je uzeo čašu vina i progovorio – “Uzmite i pijte iz ovoga svi, ovo je moja krv”. A onda je rekao – “Ovo činite meni na spomen” i zaredio  prve svećenike koji će prenositi i biti oni koji će tu veliku tajnu ostvarivati u životu.

Dakle, Tijelovo proizlazi od želje Isusa Krista da trajno bude prisutan među nama?

Moramo odmah reći da razumom nikada nećemo moći do kraja ući u stvarnost kako se to i što se događa, tu se upotrebljavaju razne riječi, i filozofske i teološke, međutim to je nakana Kristova da bude trajno prisutan među nama, a uzeo je kruh kao stvarnost koju dijelimo među sobom, koja je kruh naš svagdanji, i on je htio na taj način ući da bude trajno nazočan među nama. Kad već govorimo o trajnoj nazočnosti, u Zapadnoj crkvi, kod protestanata, to je samo jedan spomen-čin, za kršćane to znači svaki puta kada se na misi događa čin pretvorbe – Isus je stvarno nazočan među nama kao kada je to učinio na Posljednjoj večeri neposredno prije Velikog petka. Međutim, osim tog spomena na Veliki petak, negdje u 13. stoljeću uvodi se i blagdan Tijelova. Naime, puk Božji je htio naznačiti da je u toj bijeloj hostiji Isus stvarno nazočan i oni su sami zahtijevali od svećenika da je kod mise podigne visoko i da se uistinu kod te molitve i prisutnosti spomenemo da je Bog među nama prisutan.

Kada se Tijelovo počinje slaviti kao blagdan?

Tijelovo se počelo slaviti negdje oko 13. stoljeća, no već se u 5. stoljeću tražilo da postane blagdan, no u 13. stoljeću baš je ustanovljeno kao blagdan koji je spomendan već postojećeg blagdana, da se afirmira veliki čin koji se dogodio na Veliki četvrtak još za Isusova života, neposredno prije njegove muke i smrti.

Kako se slavi ovaj blagdan, koji su običaji?

Tijelovo se slavi na procesijama. Upravo narod Božji to želi. Nije to službena Crkva naznačila već se na poticaj običnog puka Božjega želi naznačiti prisutnost Isusa Krista u Euharistiji, u presvetom tijelu i krvi Isusovoj, pa zato na današnji, u prijašnja vremena kad je bilo dopušteno, a sada kada imamo svoju državu, procesije se održavaju gdje je god moguće, pjevaju se euharistijske pjesme, kao naznaka da je naš Bog trajno prisutan u Euharistiji. To su prekrasne procesije – dječica u bjelini bacaju latice cvijeća na cestu gdje prolazi Isus kao jedan spomendan kao što je bio na Cvjetnicu kada je Isus ulazio u Jeruzalem, a ovdje se želi reći – Jeruzalem je iza nas, muka i smrt su završili, Isus je sada trajno nazočan među nama, i ono najljepše što imamo u svom srcu, cvijeće, stavljamo kao veliki dar zahvalnosti na put kojim prolazi Isus.