Nirvana – priča pravog Tribute Banda

Nirvana Tribute Band (photo by SZ)

U poplavi tribute i cover bandova koji u Zagrebu gostuju gotovo svaki dan, Nirvana tribute band, najautentičnija reprodukcija izvornog trija Nirvane i zvukom i vizualno – gostovao je u Boogaloo klubu pred desetak dana i tom smo prilikom zavirili iza stagea i s karizmatičnim frontmanom Jon O’Connorom razgovarali o bandu. Povod turneje koja je upravo završila je bila dvadesetpetgodišnjica čuvenog MTV Unplugged koncerta iz 1993. pod nazivom “Grunge night in memoriam Curt Cobain“. Koncert je bio podijeljen u dva dijela: prvi – akustični – s presjekom pjesama s MTV Unplugged-a, a drugi the best of Nirvana, potvrdio je izjavu prvog bubnjara originalne postave Nirvane Aarona Burckharda da su dečki “najbliže onoj pravoj stvari“.

Rijetki su bili u prilici slušati ih uživo (ponosan sam vlasnik ulaznice iz 1994., hala Tivoli, In Utero turneja), i zanimalo me koliko dečki zaista imaju energije i koliko stvarno zvuče kao Nirvana. Jon, AllyMoyano su, sudeći po oduševljenim reakcijama publike u Zagrebu, ali i Ljubljani i Novom Sadu potvrdili status banda koji živi Nirvanu i kojeg je i magazin Loud predstavio kao jedan od najboljih Nirvana tribute bandova na svijetu. U nastavku donosimo interview s Jonom O’Connorom kao pozivnicu na njihov idući koncert budući su najavili ponovni dolazak u naše krajeve.

dalje.com: Ovo vam prvi posjet Zagrebu, Ljubljani i Novom Sadu, što kažete na publiku? Da li je odziv bio kakav ste očekivali, da li postoji razlika u pripremi nastupa za različite gradove?
Jon: Reakcije publike naravno variraju od grada do grada i to se itekako dobro vidi ali i osjeti s naše strane stage-a. Publika je ponekad rezervirana, ali češće je prostor ispunjen nekim elektricitetom, iščekivanjem…, uzbuđenje se naprosto osjeti u zraku i taj smo dojam imali na koncertima u Zagrebu, Ljubljani i Novom Sadu.

dalje.com: Recite nam nešto o bandu, budući niste poznati našoj publici…
Jon: Svi smo počeli svirati u ovom bandu zato jer osjećamo posebnu strast prema ovim pjesmama, a kroz žive nastupe trudimo se fanovima Nirvane i grunge rocka priuštiti osjećaj kojeg bi imali na koncertu prave Nirvane. Ally McLachan je vjerojatno najbolji basista kojeg sam upoznao, kompletan je glazbenik koji je studirao glazbu na koledžu, a njegovo poznavanje glazbe uvelike nadmašuje moje. On je poput kormilara koji vješto upravlja brodom i neprestano komunicira s Moyanom dok smo na stage-u.  I ako je Ally kormilar broda, Moyano El Buffalo je motor koji ga pokreće s nepogrešivim osjećajem za ritam. Poput Allya, i njegovo je iskustvo i poznavanje glazbe ogromno. Od trenutka kad smo sva trojica prvi put zasvirali zajedno, bilo mi je jasno da nisam mogao naći bolju drugu dvojicu glazbenika koji će dijeliti pozornicu sa mnom. Jednostavno smo osjetili da je to – to…

dalje.com: Zašto baš Nirvana, a ne neki drugi band grunge band iz Seattlea poput Soungardena, Pearl Jama ili Alice in Chains?
Jon: Odgovor je jednostavan: moj glas govori sam za sebe. Ne trudim se zvučati kao Kurt, to sam jednostavno ja. Nirvanin sam fan od prvog albuma. Bio sam klinac, osmogodišnjak kad sam ih prvi put čuo i odmah sam se nakačio. Gledam danas klince u prvim redovima sa smajlićem na majicama i naprosto ne mogu vjerovati koliko sam imao sreće i živio Nirvanu od samog početka. Ta su vremena bila stvarno čarobna.

dalje.com: Dakle, bio si vrlo mlad kad su Kurt i ekipa počeli svoju avanturu, ali svejedno moram pitati: da li si ih ikad gledao i slušao u živo?
Jon: Na žalost, nisam imao priliku – Kurt nas je napustio mjesec dana prije nego su trebali nastupati blizu mog doma u Irskoj. Meni je to bilo vrlo depresivno iskustvo, bila je to jedna mračna godina i neću je nikada zaboraviti. Zapravo, mislim da nitko tko je pratio Nirvanu neće zaboraviti te ružne trenutke.

dalje.com: Postoji li neki razlog zašto ste promijenili ime banda (Nervana, op. dalje.com)?
Jon: Da, zapravo zbog dva razloga: prvo, umorio sam se od tipfelera i drugi – želio sam nas distancirati od mnogih tribute bandova koji ne sviraju iz ljubavi prema bandu, već zbog putovanja po svijetu i lažnog osjećaja da nešto znače na glazbenoj sceni. Napuhani ego tripaši lažnih osobnosti. Mislim da nismo band koji će kratko trajati i ne mislimo da smo velike zvijezde. Radimo ovo jer to volimo i poštujemo i fanove i pjesme koju izvodimo. I to je sve…

dalje.com: Imate li neku Nirvaninu stvar koju volite svirati više nego ostale?
Jon: Uživamo izvoditi Drain You i Love Buzz. No teško je izabrati baš jednu, nemamo broj 1. Set lista je sastavljena ne samo od stvari koje svi znaju, ima tu i puno stvari koje su bile na B strani singlova.

dalje.com: U posljednjih nekoliko goidina mnogo je cover i tribute bandova pohodilo Zagreb, a i naši se glazbenici sve više upuštaju u sličnu avanturu. Kakva je situacija u Irskoj (Jon se prije nekoliko godina preselio iz Bostona, op. dalje.com)?
Jon: Ne znam koliko tribute bandova dolazi iz Irske, no znam za odličan David Bowie tribute s ovih prostora (Gift iz Novog Sada, nedavno isto gostovali u Boogaloo klubu s Massimom kao gostom, op. dalje.com) Publika je željna starih stvari uz koje su odrastali, a novi klinci ih žele čuti uživo, tako da jako puno tribute bandova krstari naokolo.

dalje.com: Kakva je trenutno glazbena scena u Irskoj?
Jon: Kao i uvijek, novi klinci i novi bendovi se neprestano pojavljuju, neki dobiju priliku da ih se i čuje, dok većina ipak nestane sa scene prije nego se probiju. Glazbena se industrija jako promijenila i novim je klincima sve teže podnositi izloženost javnosti. Osim toga, eter je preplavljen besmislenim pjesmicama koje piše desetak dosadnih tekstopisaca, a produkcija se svodi na korištenje sličnih, bezličnih glazbenih efekata.

dalje.com: Što slušaš kad si na turneji?
Jon: Slušam zaista različitu glazbu, od Son House do Led Zeppelin, Slipknota do Beethovena i Albionia. Ovisi o raspoloženju taj dan. U posljednje vrijeme zakačio sam se na band Greta Van Fleet & The Ghoastt.

dalje.com: Znaš li, ili si možda i čuo neki band iz Hrvatske?
Jon: Zapravo nisam, premda sam u zadnje vrijeme dobio nekoliko linkova, ali nikako uhvatiti vremena da ih poslušam na miru. Do sljedećeg puta imat ću odgovor na ovo pitanje…

dalje.com: Planirate li se vratiti u Zagreb?
Jon: Jasno i glasno: DA. Sjajno smo se proveli, a publika je bila odlična. Energija se naprosto izmjenjivala između nas i publike, a način na koji su nas fanovi pratili pjevajući Nirvanine pjesme zajedno s nama me doista očarao. Zaista se veselimo ponovo svirati u Zagrebu.

dalje.com: Imate li kakvih planova za budućnost?
Jon: Budućnost mi se nikada do sada nije činila tako dobrom: moj band Freaks Like Me se vraća na scenu i upravo završavam materijale za novi album. Philosophies for the modern ant je bio album kojeg je bilo zabavno raditi i fanovi su ga dobro prihvatili. Sada je vrijeme za nastavak priče koja je jedno vrijeme bila obavijena velom tajne, a dogodilo se i dosta promjena. Ali, za mene, najvažnija je promjena novi basist u bandu, to je moj sin Nathan, što me čini izuzetno ponosnim. Godinama je gledao kako odlazim na turneje i sad je konačno došao trenutak da vrijeme na turnejama proživimo zajedno. Bez obzira na novac koji smo zaradili svirajući po svijetu, obitelj mi je prvom mjestu. Tko zna, možda i s Freaks Like Me dođemo u Zagreb!. No u jednu stvar možete biti sigurni – vraćam se u Zagreb!!!