7.3 C
Zagreb
  • Čitaj Dalje
  • Zagreb misli dalje
More

    Milan Bandić je peder po kojeg su došli!

    on

    Milan Bandić je nevin čovjek dok se sudski ne dokaže suprotno. Presumpcija nevinosti je jedno od osnovnih ljudskih prava koje dijeli slobodna demokratska društva od totalitarnih sistema.

    Slučaj Milana Bandića, ali i raniji slučajevi Ivana Čehoka i Marine Lovrić Merzel pokazuju da mi nismo ni demokratska ni slobodna zemlja.

    Njima ovo društvo presumpciju nevinosti ne priznaje. Protiv njih troje optužnicu su podigli tužitelji, isljeđivala ih je policija, ali još nijedan sud ih nije osudio. Unatoč tomu, njima je zabranjeno da rade poslove za koje su ih građani izabrali na izborima. Ne samo da im je zabranjeno da rade, zabranjeno im je i da predstavljaju izbornu većinu ( ma što mi o volji te izborne većine mislili) iako su pravno nevini poput autora ovog teksta ili tek rođenog djeteta u Petrovoj.

    Oni ne obavljaju svoje dužnosti jer protiv njih postoji sumnja institucija i presuda medija. Jer, ponovimo: njih nisu osudili sudovi. Umjesto toga osudilo ih je ulica ili narodni sud ( što je trenutnoj vlasti vjerojatno miliji termin).

    A nema gorih, nepoštenijih i licemjernijih sudova od narodnih sudova. Masa nikada ne sudi, masa jedino linčuje.

    Kao i mnogi novinari koji su dugo godina pratili Bandića, i sami smo često puta bili uvjereni kako smo ga ulovili s prstima u pekmezu. Policija i državno odvjetništvo nisu dijelili naša uvjerenja. Jako nas je to frustriralo.

    Ali frustracije i bijes kojeg te frustracije izazovu nisu razlog da odustanemo od pravne, demokratske i slobodne države. A u takvim državama i lopovi imaju svoja prava. Ako hoćete, baš po njihovim pravima se i raspoznaje demokratska država od diktatura.

    Presumpcija nevinosti gotovo ništa ne znači bez prava na pošteno i brzo suđenje i na pošteni i brzi sudski proces. U slučaju Milana Bandića, ali i Ivana Čehoka i Marine Lovrić Merzel mi ne možemo govoriti ni i poštenom, a kamoli brzom procesu.

    U slučaju Milana Bandića Uskok se ne trudi da slučaj što prije istraži i rasvijetli nego ga namjerno što više odugovlači. Otezanje istrage nije u cilju pravde nego u cilju politike. Otezanje istrage onemogućava Bandiću političko djelovanje.

    I to joj je jedina svrha. Puštanje nedokaznih tvrdnji tužiteljstva ( samo sud na kraju odlučuje jesu li optužbe dokazane) i to još iz faze istrage ima za cilj samo javnu difamaciju osumnjičenika.

    Činjenicu da državni odvjetnici koje takve stvari rade i sami čine kazneno dijelo da ni ne spominjemo.

    Kada to država radi čovjeku koji je dobio stotine tisuća glasova na izborima, zamislite što može napraviti nekom mnogo manje poznatom građaninu koji će nezgodno stati na put Ranka Ostojića ili Zorana Milanovića.

    Ivan Čehok i Marina Lovrić Merzel su praktički bili ucjenjeni na ostavku. Oni u pritvoru jednostavno nisu mogli slobodno odlučivati jer taj prostor i atmosfera ne dopuštaju na slobodnoj volji utemeljenu odluku.

    A činjenica da o njihovim slučajevima sud nikakvu presudu još nije donio podrgrijava sumnju kako su i njihovi progoni bili politički motivirani.

    Cilj ovog teksta nije braniti politički lik i djelo Milana Bandića ili Ivana Čehoka ili Marine Lovrić Merzel. Ovaj tekst pišemo u obranu njihovih ljudskih prava. Ako su pogriješili, mi smo prvi da se skupe dokazi i da se oni osude. Ali po zakonom propisanom sudskom postupku i uz poštivanje, a ne zloupotrebu procesnih prava.

    Pritvor se u Hrvatskoj određuje u svrhu zastraživanja, to je javna tajna. A Ustav brani takve metode. To što se u Hrvatskoj zastraživanje pjesnički zove opasnost od ponavljanja djela ( kako da ponove djela za koja im trebaju i glasovi gradskih vijećnika???) ne mijenja na biti.

    Policija i Uskok se koriste u svrhu zastraživanja, a to im nije niti zadaća niti svrha. I to je i protuustavno. I za kraj, nema gore pravde od selektivne pravde.

    To nije pravda, nego je pravda tada samo izlika za uklanjanje protivnika ili drukčijih. I zato je bilo zlokobno gledati kako Miru Lacu hapse pred obitelji jer je ustupio auto jednoj voditeljici dok mu se premijer cereka iz državnog aviona u kojem ide u posjet svojoj ljubavnici.

    Hrvatska je zemlja puna bijesa i frustracija, ali baš zbog tih bijesova i frustracija moramo inzistirati na zakonima i pravnom redu. Bolje da nam sto lopova izmakne nego da jednog nevinog zatvorimo.

    Buneći se protiv referenduma o braku, mnogi su hrvatski ljevičari i aktivisti za ljudska prava citirali poznatu pjesmu pastora Martina Niemollera: Prvo su došli.

    Iako Niemoller u svojoj pjesmi nije spomenuo homoseksulace, stavljajući naslove “Prvo su došli po pedere! ” hrvatski borci za ljudska prava su htjeli reći kako su židovi fašista 21. stoljeća pederi. Ono što su bili Židovi u Njemačkoj tridesetih, kod nas su homoseksualci dvijetisućitih.

    No, hrvaski aktivisti su pogriješili i očito pjesmu nisu dobro shvatili. Kako njima hrvatski homoseksualci mogu biti ono što su Židovi bili Neumannu kada hrvatski ljevičari vole homoseksualce. Neumann nije volio Židove i to je bila njegova snažna poruka.

    Trebamo se pobuniti već kada se počnu kršiti prava onih ljudi ili grupa KOJE NE VOLIMO. Lako je braniti one koje volimo ili kojima se divimo.

    Dok su hrvatski aktivisti za ljudska prava čuvali homoseksualce, iza leđa su im odveli lopove.

    Ivan Čehok, Marina Lovrić Merzel i Milan Bandić su prvi pederi po koje su došli!!!

    %d blogeri kao ovaj: