Talijanske sorte istrgnute iz zaborava: Grazie Ronchi di Cialla

Ronchi di Cialla selekcija (photo by SZ)

Pronalaženje starih, gotovo izumrlih vinskih sorti i njihova revitalizacija globalni je trend s osnovnom namjerom otkrivanja novih, nerijetko zapanjujućih okusa što unose nemir okusnim pupoljcima naviklim na sve jednoličnije, gotovo dosadne mirise i arome u vinima koja se nude na tržištu. Strah od mogućeg odbijanja i još veći strah od potencijalnog financijskog gubitka razlozi su koje trebamo uvažavati, ali baš zbog toga još više cijeniti hrabrost onih vinogradara i vinara koji su spremni prihvatiti rizik i upustiti se u vinsku avanturu za koju zapravo nikada ne znaju kako će završiti – osim ako nisu ziheraši!

Dina i Paolo Rapuzzi i njihovi sinovi Ivan i Pierpaolo su definitivno u grupi enoloških avanturista: početkom ’70. godina roditelji su napustili posao u Olivettiju i preselili u Furlaniju, pokrajinu s dugom tradicijom uzgoja vinove loze i utemeljili obiteljski posjed Ronchi di Cialla smješten u D.O.C. (Denominazione di Origine Controllata) vinskoj regiji Colli Orientali del Friuli, koja na istoku graniči s nama poznatijim Goriškim brdima (Collio Goriziano D.O.C.).
Razlog: Paolo je jako, jako volio vino!

Pronađeni su zapisi koji opisuju uzgoj vinove loze još u 13. stoljeću na obroncima brežuljaka (ronchi se s Furlanskog narječja može prevesti kao vinogradarski kultivirano brdo) doline Cialla, okružene šumama kestena, hrasta i divljih trešanja. Međutim, kao i u ostatku Europe, vinske bolesti poput peronospore i filoksere uništile su nasade i autohtone sorte poput schioppettine su gotovo izumrle. Dodamo li tome da je baš ovo područje bilo prva linije fronte u oba svjetska rata, jasno je u kakvom je lošem stanju bilo ne samo vinarstvo, već i gospodarstvo u cjelini, budući je većina stanovništva ili stradala u ratovima ili se odselila.

Filozofija Ronchi di Cialla od početka je uzgoj isključivo autohtonih sorti kao što su Schioppettino, Picolit, Pignolo, Verduzzo, Ribolla Gialla, Refosco dal Peduncolo Rosso i Friulano koje su savršeno koristile mikroklimatske uvjete kombinacije svježine Julijskih alpa i topline Mediterana. Najveći je problem bio pronaći trsove grožđa, pa je tako Paolo u dvije godine obilaženja cijelog područja jedva pronašao 60-ak živih čokota schioppettina, a slično je bilo s refosco dal peduncolo rossom! Odlazak iz Milana sa željom življenja u skladu s prirodom i tradicijom drugi je važan postulat kuće Ronchi di Cialla: obrada vinograda, ali i gustom prirodnom šumom obraslog okoliša obavlja se u skladu s biodinamičkim i organskim uzgojem, a sama vinifikacija je potpuno prirodna. Za razliku od većine drugih vinogradara, Rapuzzijevi nisu sjekli šume, niti tretitrali travu ili sijali neko strano sjeme i to se u njihovim vinima i te kako osjeti…, o, da – već na prvu i manje iskusni vinoljupci i vinoznalci shvate da u čaši imaju vino s posebnim štihom!

Rezultat: ovo je vinsko područje službeno priznato od strane nadležnog ministarstva kao Grand Cru 1995. godine i to za verduzzo, picolit i ribolla gialla bijele sorte te refosco dal peduncolo rosso i schioppettino od crvenih sorti, a vinska kuća Ronchi di Cialla je stekala reputaciju na svjetskom tržištu kao jedan od najuglednijih proizvođača vina koja su primjerena za dugogodišnji razvoj u bocama, čak i po nekoliko desetljeća.

Poštujući tradicijsku, prirodnu vinifikaciju koja ne sili vino na brzu transformaciju i ubrzano starenje, Rapuzzijevi su prvi započeli s proizvodnjom bijelog vina u barrique bačvama (1977. godine) od francuskog hrasta lužnjaka (s crvenim je prije njih krenuo samo Antinori) i tostiranim hrastovim štapićima, jednom od najstarijih prirodnih metoda stabilizacije vina. Nakon odmaranja u bačvama, vina još dugo vremena meditiraju u bocama koje su serijski numerirane do potpune zrelosti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Ribola Gialla 2017

Vina za odvažne
Ove smo subote, zajedno s mnogobrojnim gostima wine bara Bastion No. 19 u  Masarykovoj ulici imali priliku kušati 4 od osam etiketa kuće Ronchi di Cialla, po dva bijela i 2 crvena vina u organizaciji distributera Roto Dinamica. I za tri od četiri nazivnik je isti: uzbudljivo, beskompromisno, svježe i nešto sasvim drugačije od vina s kojima se susrećemo po zagrebačkim vinskim barovima i restoranima.

Ribola Gialla 2017
Vino s kojim smo otvorili večer jedno je od onih koje je najbolje piti dok je mlado. Ribola Gialla je suho bijelo vino macerirano najmanje jedan dan, potom je fermentirala u inox bačvama na strogo kontroliranoj temperaturi i zatim je odležala 3 mjeseca na talogu vlastitih kvasaca uz često lagano miješanje, pa ne čudi bogatstvo okusa i aroma. Blijedo žute boje zelenog, sjajnog odsjaja, elegantnog bouqueta s notama jabuke i kruške. Uravnoteženih kiselina i minerala, s naglašenom slanošću, vino je konzistentno, svježe i pitko. Može se piti i kao aperitiv, a preporuča se uz ribu, jela od školjaka, hladne nareske i predjela od povrća.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Ciallabianco 2015

Ciallabianco 2015
Kupaža triju sorti: 60% Ribolla Gialla, 30% Verduzzo friulano, 10% Picolit kompleksno je i uravnoteženo vino slamnato žute boje koje strpljive nagrađuje nevjerojatnim promjenama u čaši; s vremenom postaje intrigirajuće uljasto, a miris akacije se konačno probija u prvi plan. Ciallabianco fermentira u hrastovim bačvama i odležava malo manje od godinu dana, nakon čega stari u bocama, 6-12 mjeseci. Čista elegancija, nenametljivo, a opet karakterno i zaokruženo. Definitivno s potencijalom starenja, ako se možete suzdržati ne otvoriti ga čim posegnete za njim s police.
I s ovim vinom možete započeti večeru, a uz plodove mora, odgovaraju mu i slatkovodne i morske ribe, jela od bijelog mesa i prosciutto di Parma.

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Ribolla Nera 2016

Ribolla Nera 2016
Jedino vino koje nas se nije dojmilo. Prvi miris je povukao na – kiseli kupus – i premda je vremenom potpuno iščezao, a zamijenio ga je miris stare kože – nije mu bilo spasa, bar u našim sivim stanicama koje još uvijek imaju sposobnost kratkoročnog pamćenja. Sjajne rubinske boje zahvaljujući maceraciji bez kidanja kožice, petina dozrijeva u bačvama do godinu i pol, ostatak u inoxu, a onda još najmanje godinu dana u boci.
Ovaj schioppettino iz istog je područja iznad doline Cialla, samo iz mlađih vinograda pa je – da bi se razlikovalo od starijeg brata – dobilo naziv Ribolla Nera, što je zapravo još jedno ime schioppettino.
Laganih tanina, čini se pitko, ali nama je zapelo na nosu.
Paše uz mesna jela sa žara, ali i tunu.

 

Schioppettino 2013
Za kraj, ostavili smo perjanicu vinarije: bogato i elegantno crveno vino upečatljivog okusa, puno i zaokruženo. S njim nema labavo: što u bačvama (do 18 mjeseci), što u boci (i do tri godine), dugovječni domorodac s obronaka doline Cialla bez problema može doživjeti 15 do 20 godina, a posebne berbe i znatno više. Kad tako gledamo, pili smo ga puuunoooo prerano. I nakon dekantiranja, karakterni bouquet nije nestao, mirisi začina, duhana, trava i mekog voća neprestano su draškali stanice u nosu, a specifičan okus bijelog papra dugo je ostajao u ustima. Kiselkasto taman toliko da poželite nešto pojesti: divljač, jela od gljiva, te pržena bijela i crvena mesa idealni su mu pratitelji.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Schioppettino di Cialla 2013