200 eura za bilding Kosoričinog rejtinga

Ozbiljnu temu oživljavanja tržišta nekretnina Jadranka Kosor je načela neozbiljno, s margine stranačkog skupa.

Jednom kad osvoje vlast, političare se može podijeliti na dvije skupine. Dio njih tu će poziciju koristiti u prvom redu da bi osigurali vlastitu popularnost i ostanak u vlasti. No sretala sam i one druge, premda daleko malobrojnije, koji bi se posvetili tome da nešto učine za javnu korist, makar im to nije uvijek donosilo omiljenost u medijima i među građanima.

Photo javno165

Kamo spada Jadranka Kosor? Odgovor više nije jednoznačan, kao što je bio do pred koji mjesec, kad su javnost i mediji zborno hvalili njene zasluge za sređivanje odnosa sa Slovenijom i za podupiranje antikorupcijske kampanje. U međuvremenu, nanizalo se nekoliko događaja koji su u tom pogledu posijali sumnju. Kosor više nije okružena isključivo odobravanjem, nego i propitkivanjem, pa i vrlo izravnim kritikama.

Najnoviji povod bila je njena najava da će država s kreditom od 200 eura po četvornom metru, uz poček od 20 godina, poticati mlade da kupuju stanove.

Način na koji je ta informacija lansirana u javnost, tipičan je za onu vrstu političara koji daju težište na osobnu promociju. Za njih su rezervirane samo dobre vijesti. Oni ih vole lansirati u javnost u sirovoj, neobrađenoj formi, bez temeljitih obrazloženja, iznošenja argumenata i spremnosti na polemiku. Takvo je ponašanje, obično uoči izbora, bilo karakteristično za Kosoričina prethodnika, Sanadera, s kojim se ona vjerojatno najmanje želi usporediti. A ipak mu ovih dana neodoljivo sliči.  

Jedan vrlo konkretan Vladin potez, koji dira u interese velikog broja građana, ona ja odabrala najaviti – ne, recimo, na pedantno pripremljenoj konferenciji za novinare u sjedištu Vlade, nego početkom vikenda, sa stranačkog skupa u Šibeniku. Djelovalo je to kao da je pred odlazak na taj put pitala suradnike, dajte, imate kakvu dobru vijest, znate da će me novinari nešto pitati... I tako je otprilike ispalo. Najavila je državnu potporu jednom segmentu gospodarstva i jednom sloju stanovništva, te otišla zaplesati na stranačkoj veselici.

Ostalo je na desetke upitnika. Tko bi točno mogao koristiti tu pogodnost? Kakve će biti kamatne stope? Zašto Vlada vjeruje da će s 200 eura potpore, i to isključivo mladima kao da nema i starijih bez vlastitog stana, doista biti premošten jaz između kupovne moći i prenapuhanih cijena stanova, zbog kojeg je tržište sada gotovo potpuno umrtvljeno? Kome će ta mjera pogodovati – da li doista građanima bez stana, ili najviše pohlepnim građevinskim poduzetnicima, koji nisu znali prepoznati simptome krize, nego su pokupovali

Photo Goran Jungvirth

previše zemljišta i gradili iznad svojih financijskih mogućnosti?  I može li ta mjera pokrenuti tržište nekretnina?

Kako raspjevana stranačka govornica, početkom vikenda u Šibeniku, nije bila ni pravo mjesto ni pravi trenutak za uvjerljiva službena tumačenja, medijsku prazninu popunila su zdravorazumska razmišljanja građana, ekonomskih stručnjaka i pokojeg političara.

Mesić, predsjednik na odlasku, zaključio je da će ta mjera više koristiti građevinskom lobbyu. Novi predsjednik Josipović drži da bi tim novcem bilo bolje graditi nove stanove i otvarati nova radna mjesta. Stručnjaci za tržište nekretnina tvrde da su cijene stanova u Hrvatskoj prenapuhane. Ekonomisti smatraju da bi država tom mjerom samo odgodila pad cijena stanova do kojeg mora doći. Građani su u online komentarima doslovno sasjekli tu najavu, uvjereni da Vlada zapravo popušta pod pritiscima građevinske mafije. Njih u prvom redu zanimaju nova radna mjesta,  ukidanje kriznog poreza, niže kamate na bankarske kredite...

I hrvatskoj su ekonomiji, a ne samo premijerki, potrebne dobre vijesti. Doista je nužno pronaći točku od koje bi se počeo preokretati sada prevladavajući pesimizam poduzetnika i hrvatskih potrošača. Čak ako je i vjerovala da to može biti najava o '200 eura po kvadratu', premijerka ju je površnom izvedbom teško ugrozila, možda i upropastila.   

Kao da pokušava spasiti stvar, premijerkin savjetnik Borislav Škegro povukao je neuspjelu paralelu s tržištem stanova u Americi, od kojeg je krenula kriza, ali je onda brzo otvorio novu temu. Mogući rast BDP-a bar krajem godine i sveobuhvatnu poreznu reformu, koja bi vodila smanjenju fiskalnih deficita, a eventualnom rasterećenju poduzetničkog sektora i  građana. Htjela bih vjerovati da to nije bio samo nešto produbljeniji medijski spin, nego da Vlada doista priprema kvalitetne poteze. I da ima potrebnu reformsku snagu, kao što nas s državne televizije, poput nekog stručnjaka za politički marketing, uvjerava Škegro. Ali sve drugo mi zasad govori suprotno...