334.378, 334.378, 334.378, 334.378, 334.378, 334.378, 334.378, 334.378...

334.378. Tristotisućatridesetičetiri i tristotinesedamdesetiosam. Teško se piše ta brojka, a još teže, čini se, izgovara. Velika brojka za mali narod, brojka nezaposlenih u Hrvatskoj. Brojka koju ministar gospodarstva Đuro Popijač i predsjednica Vlade Jadranka Kosor ne mogu izgovoriti pred medijima. Umjesto da je ponavljaju kao neku mantru jer bi im možda došlo do pameti koliko ljudi u Hrvatskoj ne radi i možda bi im to upalilo lampice u glavi da je vrijeme da se stvari mijenjaju. No ne.

Vlada traži banke da smanje kamate na kredite, sastaje se sa proizvođačima hrane kako bi spriječila rast cijena, traži od Ine da ne poskupljuje benzin... Poziva se na krizu i recesiju koju rješava kozmetički, a ne stvarno. Da je rješava sustavno, a ne iglom i koncem, možda bi banke same smanjile kamate, potrošačka košarica ne bi rasla iz mjeseca u mjesec, a Ina ne bi ni dizala cijenu benzina.

Kosor bježi od brojke kao od Ive Sanadera, a Đuro Popijač je ni na izvanrednoj konferenciji za novinare (nakon što su je skrivali dva tjedna i zakamuflirali u postotke analize Zavoda za zapošljavanje) ne želi reći. Radeći majmune od novinara bez banane (kako se jedna kolegica slikovito izrazila) ministar Popijač bi izbrisao 110.000 ljudi- jer, kako ističe, od brojke do koje su novinari došli, a on je ne može izgovoriti, jedna trećina ljudi ne radi jer ne može, ne želi raditi ili radi u sivoj zoni.

Zaista, Hrvati su neradničke ovce. Tako je u godini dana to neradničko stado ovaca naraslo za 16.753 grla više. Nosila je i Severina broš sa brojkom 317.625, a neugodnosti je imao i vlasnik tog broja mobitela Siniša Letić. Činilo se tada, u ožujku 2010. godine, ta brojka velika.

A sada je Popijač umanjuje za trećinu i poručuje kako Vlada nije željela sakriti broj od građana nego je samo riječ o drugačijoj metodologiji računanja.

- Nažalost, dogodila se nespretnost. Dokument koji je jučer objavio HZZ ocijenjen je namjerom Vlade da sakrije podatke o broju nezaposlenih. No naša namjera je bila da se nezaposlenost analizira kao što to radi cijeli svijet, po metodologiji Ujedinjenih naroda. Po međunarodnim standardima stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je 12,6 posto. Bez namjere da išta umanjujemo, mi smo negdje u sredini, iznad prosjeka EU. Po Međunarodnoj organizaciji rada, jedna trećina ljudi evidentiranih na institucijama za zapošljavanje ili ne može, ili ne želi prihvatiti ponuđeni posao, ili radi u području sive ekonomije- pojasnio je Popijač.

Letit će glave i u Zavodu za zapošljavanje, poručuje ministar gospodarstva, jer mu nikako nije jasno kako je moguće da toliko poslodavaca traži radnike, a na burzi toliko ljudi. Vjerojatno ne postoji dobra komunikacija između Zavoda za zapošljavanje i radnika koji svakodnevno 'vise' na burzi i traže posao, zaključuje on, i to se treba mijenjati. Da, vjerojatno se o tome radi.

Dakle, što zaključiti iz Popijačevih riječi? 

a) Posla ima

b) Tko želi, može raditi.

c) Hrvati ne žele raditi.

d) U prosjeku smo Europe po nezaposlenosti.

A što drugo na kraju zaključiti na ministrove tvrdnje kako se živi bolje nego što se priča, osim:

Šišaj, miško.