A da zastupnici odu u mirovinu odmah po isteku mandata?

- Ne vidim razloga zašto nakon četiri godine, kad zastupniku istekne mandat, ne bi mogao imati mogućnost povratka na radno mjesto koje je imao prije dolaska u Sabor- kazala je to SDP-ova zastupnica Gordana Sobol tijekom rasprave o ukidanju povlaštenih mirovina.

Kazala je to Sobol i nije se nimalo posramila te izjave niti pocrvenjela zbog nje. Jer, njoj je očito normalno i nešto što se podrazumijeva da, ako zastupnici ostanu bez povlaštenih mirovina, da im se barem osigura povratak na radno mjesto s kojeg su otišli u Sabor predstavljati građane. Naravno, poanta je na tome, što svi oni zaboravljaju, to da su otišli u Sabor predstavljati građane- ne sebe i svoje interese, nego interese građana koji su im dali glas. A građani im sasvim sigurno nisu dali glas kako bi oni po isteku mandata imali sigurna i osigurana radna mjesta.

Naime, sve je krenulo kao predizborna parola Kukuriku koalicije kako će se saborskim zastupnicima ukinuti povlaštena mirovina. Iako je to, kad se zbroje sva davanja zastupnicima, kap u moru potrošnje, taj je potez na saborskoj sjednici u srijedu i izglasan. U međuvremenu, HDZ i Jadranka Kosor potegnuli su pitanje povlaštene mirovine predsjednika Ive Josipovića i budućih predsjednika države. Pa je tako Kosor tražila ukidanje i te povlaštene mirovine. Premijer Zoran Milanović je (ne)džentlmenski odgovor na taj zahtjev prepustio samom Josipoviću što predsjedniku nikako nije bilo drago. Ipak, Josipović je na to nevoljko pristao tek par dana nakon tog zahtjeva, ali pod jednim uvjetom- da mu se osigura povratak na radno mjesto s kojeg je došao- katedra na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

S jedne strane taj potez ukidanja povlaštenih mirovina zastupnika može se nazvati šaradom jer se tu ne radi o pravim uštedama i rezovima nego kozmetičkim potezima za javnost koji bi trebali poručiti: E pa Milanović zaista nešto radi i štedi. Također, smiješno je i to da se ukida povlaštena mirovina predsjednika i ustavnih sudaca jer njih zaista nema puno, a ipak imaju odgovorniji posao od nekog zastupnika u Saboru.

No, moramo priznati, zabrinjava činjenica da se zastupnici, poput Gordane Sobol i predsjednika Ive Josipovića, boje za svoju budućnost nakon isteka mandata. Jer, što poručuju? Toliko smo bili (ne)sposobni da nas nitko neće zaposliti nakon mandata? Pa ako su sposobni (iako vjerujemo u Josipovićevu sposobnost pa je takav njegov zahtjev puno nelogičniji) naći će posao po isteku te četiri godine, zar ne? A ako ipak neće naći posao, onda će biti u istom košu kao onih tristo i nešto tisuća građana koji na burzi rada čekaju posao i obećanja (ovog puta nekih novih) političara kako će im osigurat nova radna mjesta.

Postavljajući takve zahtjeve pred građane visoki političari poručuju javnosti da je glupa. Građane smatraju inferiornijim bićima od sebe i manje vrijednima nego što su oni sami. Jer, oni rade i brinu za građane. Oni su u službi javnosti. Oni zaslužuju plaće od 18.000 kuna, oni zaslužuju mjesečne dodatke na plaću od 8200 kuna, oni zaslužuju mirno i redovito plaćati kredite ili štedjeti na deviznim i kunskim računima. Oni zaslužuju imati imovinu u vrijednosti od tridesetak milijuna kuna, a biti prijavljeni na plaći od 5000 kuna.

Jer, oni sve to rade za građane. A građani nikako da to shvate pa bi stoga možda najbolje bilo da im se predloži, a oni usvoje, da odmah po isteku mandata, odu u mirovinu. Povlaštenu naravno, jer će, kad se sve zbroji i oduzme, to opet bit jeftinije nego ih još godinama držati na takvim plaćama, dodacima i zahtjevima.