Akcija za bolju Hrvatsku u Kninu: Ne damo Hrvatsku, na damo Oluju!

Na obilježavanju VRO Oluja u Kninu sudjelovala je i Akcija za bolju Hrvatsku te prijateljima iz Udruge Hrvatskih Branitelja 1990-1996 RH, HVIDR-om Črnomerec, Udrugom Udovica Hrvatskih Branitelja Grada Zagreba i Udrugom Branitelja Lučonoše Domovinskog rata.

Akcija je organizirala pučko druženje uz besplatnu hranu i piće svima koji su im se pridružili, a sve u nastojanju da branitelji pokažu kako je obljetnica VRO OLUJA najvažniji dan novije hrvatske povijesti.

Akciji su se pridružili mnogi visoki uzvanici.

Marko Lukić, general u mirovini i predsjednik Zavjeta za Hrvatsku, naglasio je da je proslava slavne VRO Oluja nepotpuna bez utamničenih generala koji su najzaslužniji za pobjedonosni ishod Domovinskog rata.

Predsjednik HSLS-a Darinko Kosor, i sam branitelj, svake godine obilježava Oluju i to će i dalje činiti osobno i u ime stranke na čijem je čelu.

Željko Cvrtila, glavni tajnik ABH, naglašava da se ovakvom proslavom htjelo poslati nekoliko bitnih poruka: "Da i branitelji koji nisu pozvani u službeni protokol imaju pravo na proslavu Oluje na svoj svojstven način. Službeni dio proslave treba slaviti u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu, koji je simbol za slom velikosrpske ideje na ovim prostorima, a ne bježati iz njega i od njega zazirati, pa stoga poručuje svim braniteljima da sljedećih godina braniteljski ponos i slavu treba vratiti u Knin. Ne smije ga se ostavljati onima koji se za njega nisu nikada borili i kojima je u interesu da se proslava Oluje odmakne što dalje od Knina pa javno poziva Tompsona da prvi poduzme korake u tom smjeru. Ova i takve buduće proslave nisu nikakve paralelne proslave državnoj protokolarnoj proslavi (dok god ih vlasti organiziraju), već pokušaji proširenja proslave na sve druge branitelje, kao i sve hrvatske građane koji ju žele obilježavati.

Renato Šelj, predsjednik HVIDR-e Črnomerec: "Nikada neću pristati na to da me netko „demilitarizira“ jer smatram da nisam učinio ništa zbog čega bi to uopće bilo potrebno. Ja sam bio vojnik, i čvrstog sam uvjerenja da se obljetnica vojnoredarstvene akcije treba obilježiti vojnički , a u prvom redu svečanost i slavlje prepustiti neposrednim sudionicima te akcije. Svugdje u svijetu, na svečanim proslavama i paradama ratni veterani nose svečane vojne odore, pa ne vidim razlog zbog kojeg ratni veterani u Hrvatskoj,na obljetnicu svoje najveće pobjede nose majice bijele boje? Možda zbog toga da bi što više podsjećali na mirno stado. Osobno sam povrijeđen kao čovjek i kao ratni veteran dolaskom u Knin aboliranog ratnog zločinca Veljka Đakule, dok je u isto vrijeme moj zapovjednik, general Gotovina u zatvoru pod optužnicom za ratni zločin".

Kristijan Fereža, predsjednik UHB `90-`96 RH: "U prvom redu moram reći kako sam ogorčen dolaskom Veljka Đakule u Knin. Njegov dolazak na proslavu obljetnice VRA Oluja bio bi prihvatljiv jedino pod uvjetom da se ispričao hrvatskom narodu za agresiju i ratni zločin u kojoj agresiji je i sam bio sudionik. Ovako bez kajanja i isprike, pod političkim patronatom vladajućih zapravo se izjednačava žrtva i agresor. Vojnoredarstvenom operacijom Oluja oslobođen je okupirani hrvatski teritorij i čvrstog sam stava kako niti jedan političar iz redova okupatorskog naroda nema što tražiti u Kninu na svečanim proslavama obljetnice , bez prethodne isprike i priznavanja legitimnosti VRA Oluje kojom je oslobođen dio teritorija i njihove domovine Hrvatske. "

Mario Maks Slaviček, dopredsjednik ABH: "Trebali bismo se kao nacija povesti i ugledati na Amerikance koji kad obilježavaju svoj Dan nezavisnosti to čine jedinstveno po svakom kutku države. Sve i svatko odaje počast pripadnicima nacije koji su izvojevali slobodu i nezavisnost. U Hrvatskoj se taj dan nažalost službeno obilježava samo u Kninu i u Čavoglavama. Knin je bio središte srpske paradržave i Kninu su završene operacije oslobađanja i slamanje svesrpskih nastojanja. O Oluji uče na West Pointu ali ne u hrvatskim školama i to je nacionalna sramota. Zašto na proslavi nema predstavnika stranih država? Amerikanaca koji su u njoj sudjelovali? Zašto su sve veći pritisci da se Oluja demiltarizira? Zašto dojučerašnje kolovođe pobune Srba u RH ne priznaju Hrvatsku Državu i Oluju? Zašto nismo čuli ispriku za agresiju iz usta izaslanika Veljka Đakule? Zašto na Kninskoj tvrđavi nije umjesto Veljka Đakule bio predstavnik srpskog naroda koji je ratovao za Hrvatsku? Ovim pitanjima nastojim ponukati Vas da sami uvidite i neđete odgovore. Za mene i za nas stvar je jasna: NE DAMO HRVATSKU, NE DAMO OLUJU ona je naša i bit će onakva kakvu je budemo njegovali i čuvali a hrvatska nacija neka zapamti riječi „Narod koji zaboravi svoje Branitelje i sam će biti zaboravljen“.