Andrija Hebrang: Ako izgubim, odlazim iz politike

Ivo Sanader je morao javnosti objasniti zašto odlazi, ja to ne bih nikad napravio, kazao je HDZ-ov predsjednički kaniddat.

Jedan od političara sa najdužim stažom u politici, prof. dr. sc. Andrija Hebrang, krenuo je u kampanju u kojoj planira pobijediti i postati treći hrvatski predsjednik. U opširnom intervjuu za Javno, Hebrang se osvrnuo na svojih 20 godina u politici, na rad u ratnoj Vladi kao i odnose koji su tada vladali, kao i na program s kojim ima namjeru pobijediti svoje protivnike. No osim politike, osvrnuo se HDZ-ov kandidat i na još jedan problem koji trenutno muči Hrvatsku- svinjsku gripu.   

Jeste li se vi cijepili protiv gripe?

- Nisam se cijepio jer prvo kao liječnik ne vjerujem u to da možemo točno pogoditi koji tip gripe će doći, to se može i promijeniti, a imam i osobno loše iskustvo. Jedan jedini put sam se cijepio i dobio sam reakciju koja je jača od same gripe, to je bilo prije jedno tri četiri godine. I od onda sam rekao da se više ne cijepim. Imam odličan imunitet (ne samo saborski!).

Andrija Hebrang položio kamen temeljac za objekt za proizvodnju pčelinjih proizvoda PIP-a.

Biste li primili Tamiflu?

- Da treba, bi. Uzeo bih Tamiflu ako se razbolim, inače ne bih. Za njega postoje točno indikacije kada ga se treba uzeti, ali to treba biti u rezervi. Ali najvažnije bi bilo izbjegavati velike skupove, ali bojim se da to sad ne mogu.

Nedavno ste izjavili kako se divite Vladimir Šišljagiću kao političaru?

- Šišljagića sam spomenuo na pitanje o prošlosti. Kad sam govorio o Šišljagiću kao o političaru govorio sam o razdoblju kad smo bili partneri u Saboru. Njegova stranka nam je nekoliko puta jako pomogla, no u posljednjih nekoliko mjeseci politički razlaz među našim strankama je jako velik i naravno da Šišljagić za mene sad predstavlja samo kolegu i zato sam rekao da ga cijenim kao kolegu, a što se politike tiče mi smo danas na prilično različitim stranama.

Znači li to da ste do prije par mjeseci podržavali i Glavaša?

- Nisam rekao da podržavam Šišljagića, nego da sam ga podržavao dok smo surađivali u Saboru! Što se Glavaša tiče, ne, nisam podržavao Glavaša jer je politika Glavaša autonomija. Ja nikad nisam bio za autonomaše unutar Hrvatske. Ja sam govorio da smo politički partneri u nekim pitanjima i da smo dobro surađivali i tu je bilo konkretnih rezultata. Nažalost, posljednjih mjeseci smo se potpuno razišli. 

Ne podržavate Glavaša, ali da Šišljagića. Kako onda komentirate bijeg Glavaša kao i presudu koju je dobio zbog zločina u Osijeku?

- Ne komentiram presude jer ona nije pravomoćma. Za mene nitko nije kriv dok nema pravomoćnu presudu. Što se bijega tiče, ja nikad ne bi bježao iz države za čije stvaranje sam se borio, bez obzira na okolnosti. Prihvatio bih i pravosuđe i pravosudne odluke te države.

Mislite li da Milan Bandić može uzeti vaše glasove?

- Milan Bandić može zavarati dio desnog biračkog tijela. S njim se ne bih uspoređivao jer je on političar koji ide okolo i priča, a ja sam političar koji radi. Ja mislim da sljedeći predsjednik Republike mora biti osoba koja će intenzivno raditi za interese hrvatskih građanki i građana u smislu podizanja standarda. Posebno je osjetljivo vrijeme u koje ulazimo, a to je da se sljedećih pet godina mandata poklapa sa ulaskom u Europsku uniju. U mom programu je na najistaknutijem mjestu uloga predsjednika Republike kao motora koji će pokrenuti društvo da podigne konkurentnost hrvatskog proizvoda na europsku razinu. Mislim da tu mora biti velika promjena u ulozi predsjednika. Predsjednik po Ustavu ima takve ovlasti, može predlagati Vladi tematske sjednice i naravno može nastupati u javnosti i prednjačiti u reformama. Bez reformi nećemo moći iskoristiti članstvo u EU ni za bolji standard. I tu se razlikujem od Bandića koji u projektu nema takvih prijedloga. U mom projektu su konkretni prijedlozi koje bih napravio u prvih sto dana- reforme poreznog sustava, sustava doprinosa, sustava parafiskalnih nameta, sustava zakonodavstva koje trebaju zaštiti capital, ukloniti neke gospodarske barijere, korupcija. To je ono što je potrebno da budući predsjednik kao prva politička figura u zemlji se upregne u kola i vuče Hrvatsku prema vrhu EU, a ne da ostanemo samo formalna članica. Kod gospodina Bandića takvih projekata nisam našao i zato ne vjerujem da će imati velikog uspjeha.

Pa dobro, Željko Kerum je uspio u Splitu tako da nije nemoguće očekivati da i Bandić može biti predsjednik?

- Keruma su ljudi prepoznali, barem tako mislim, kao gospodarstvenika koji, ako je pomogao sebi, pomoći će i nama. U svijetu su takvi projekti davna prošlost jer je potpuno jasno da je jedan način razmišljanja ako radim za sebe, a drugi ako radim za opće dobro. Ja za sebe nisam radio, osim za jednu normalnu egzistenciju svoje obitelji. Moji kolege konkurenti su dosta poradili na sebi i na svojim imovinskim karticama.

Na koga tu mislite?

Photo Siniša Bužan

- Neću poimence nikoga imenovati. Meni u mom životopisu piše da je vrijednost nekretnina mene i moje supruge vrijedna koliko jedna polovina zbroja naših plaća. Kod drugih koji su također bili političari, ne gospodarstvenici, njima skidam kapu koji su se obogatili, koji se obogatio, ne. Apsolutno sam za to da svaki kandidat, odnosno svaki političar mora pokazati, ne samo imovinsku karticu, nego porijeklo svoje imovine, kao svoje, tako supruge, roditelja i djece!. Predsjednik Chirac je postao predsjednik, a njegova ukupna imovina je bila oko 2 milijuna eura. Danas se kod nas nažalost događa bogaćenje u politici. Nažalost, danas je kandidat koji ima imovinu vrijednu desetak milijuna eura postao pozitivna figura. Koja je to poruka? Što će onda raditi ako postane predsjednik Republike kad je na nižim funkcijama stekao to i koji je to njegov motiv i cilj? Spoj politike i bogaćenja je najveće naše zlo i to treba iskorijeniti! Mislim da bi to trebalo nametnuti kao prvo moralno pravilo.

Vi ste bili spremni staviti ruku u vatru za Berislava Rončevića koji je sada prijavljen zbog afere kamioni?

- Ja sam rekao da bih stavio ruku u vatru za pravnu državu. U trenutku kad sam to izgovarao bio sam član saborskog povjerenstva koje je istraživalo kupovinu kamiona. Ne čemu sam temeljio svoj stav tada da Rončević nije kriv? Državna revizorica Šima Krasić i glavni ravnatelj policije su u diktafon izjavili kako do tada nisu našli sumnjivih elemanata. Bio sam spreman staviti ruku u vatru za pravnu državu u kojoj je prvo pravilo ne optužuj nevinog. Što se poslije toga dogodilo niti znam niti komentiram. Za razloge nakon toga ne dajem ni prst u vatru, to će pokazati pravosudna tijela.

Isti Šišljagić koje ste spomenuli kao nekoga koga ste poštivali, kazao je kako je uvjeren da Rončević nije sebi uzeo tih 10 milijuna kuna nego da je taj novac bio za bivšeg premijera Ivu Sanadera?

- Šišljagiću bi trebalo reći da prouči osnovne elemente pravne države. Koliko ja znam, a znam iz medija, nakon završetka rada saborskog povjerenstva koje je istraživalo tu aferu, nitko nije utvrdio da nedostaje niti da je netko uzeo deset milijuna kuna, to treba utvrditi sud! To do sada nije rečeno, kako se onda sada može tvrditi da je to netko uzeo? Gore je u pravnoj državi okriviti nevinoga nego eventualni propust kazniti krivoga. I zato pitam Šišljagića nije li to teška kleveta, optuživati bez dokaza? 

Vjerujete li da je Rončević kriv?

- Gledajte, ja vjerujem u ljude s kojima radim i s kojima sam radio. Ja ne mogu zamisliti da netko iskoristi svoju poziciju i uzme za sebe ili nekog drugog deset milijuna kuna jer je za tih deset milijuna kuna netko krvavo radio da ih zaradi i uplati u proračun. I meni bi pred očima bio taj radnik, taj službenik, taj umirovljenik koji je odvojio tih deset milijuna kuna od svog života i sad mu ja to uzmem. Kao što ne mogu shvatiti one koji su se za vrijeme rata bogatili dok su drugi ginuli. I zato bih ja uveo još jedno pravilo u ispitivanju porijekla imovine za političare. Ja bih ispitivao imovinu prije i poslije rata. Nemojte mi reći da se može u ratu obogatiti. Ja ne znam pošteni način bogaćenja u ratu.

Nije li i u HDZ-u bilo bogaćenja u ratu?

- Ja ne znam. Ja sam 1998. godine dao ostavku na mjesto ministra obrane jer sam vidio da su neki izašli iz rata bogatiji nego što su ušli u njega i jer sam tražio da se to ispita. U tom trenutku nije bila pogodna klima, nisam mogao proći sa tom idejom i zato sam odlučio dati ostavku jer nisam htio raditi u takvom sustavu.

Zbog toga ste se sukobili s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom?

- Da, po tom pitanju je došlo do sukoba. Ja sam mislio da je tada vrijeme. 15. siječnja 1998. godine je završetak rata, ja sam rekao tada mi moramo postati pravna država, nema više rata, nema više ilegalne nabave oružja na što nas je svijet prisilio. Od sada hoću čiste račune i zbog toga me je predsjednik poslao za ministra obrane jer sam izašao sa kristalnim planom i napisao sam 11 točaka koje tamo mislim provesti. I on se složio s tim, no kad je trebalo jednu od tih točaka riješiti, veći dio sam uspio riješiti, a ta sporna je bila rješavanje onih koji su se obogatili i njih sam htio smijeniti, tu smo se sukobili jer je predsjednik Tuđman mislio da još nije došlo vrijeme za to, da nema još dovoljno dokaza. Ja sam na to rekao da što vrijeme dalje ide da će biti teže do dokaza doći. I tu smo se razišli. Naravno da su protiv mene bili napravili veliku frontu oni koji su se protiv toga borili, ali smo ih pobijedili unutar stranke.

O kome se tu radi?

- Neću o imenima, njih više u stranci nema. Ja sam dao ostavku jer sam htio da se pravna država uvede onda kad je bilo vrijeme. Tim primjerom sam pokazao što mislim o onima koji sa mnom rade. Kad bih ja znao da danas sa mnom u stranci radi netko tko zloupotrebljava u financijskom i materijalnom smislu svoju poziciju, ja bih isto to pokazao. Mislim da je hrvatska država preskupo plaćena da bismo tolerirali one koji to zloupotrebljavaju i to je moj životni moto. Ja ne mogu shvatiti da se netko može kandidirati za predsjednika, a da ne mora dokazivati porijeklo svoje imovine. To je nespojivo sa pravnom državom i to nije dobra poruka.

Na koga tu mislite, na Nadana Vidođevića?

- Nisam nikog spomenuo, neka svatko tko to pročita razmisli o tome što radi. Nisam rekao da je samo jedna

Ivo Sanader u barakama kod NK Jaruna.

osoba takva. Nije bitno tko je najbogatiji bitno je vidjeti tko je u politici stekao novac. I drugo pitanje, da li je na tu svu imovinu plaćen porez.

Ali vaša stranka je na vlasti već drugi mandat. Zašto to niste prije pokrenuli, ovako to zvuči malo licemjerno?

- Od kuda sam ja na ratnom terenu, na bojišnicama, mogao znati što se događa u pozadini? Komunikacije kojima smo raspolagali tada nisu bile ni približno kao danas!

Ali ste se mogli zalagati za takve promjene?

- Zalagao sam se ja za to. 1998. sam zbog toga otišao iz Vlade, kako se nisam zalagao. Zalagao sam se, to je bio moj motiv povratka. Porijeklo imovine se može ispitati ako dođe do ispitivanja i porijeklo imovine se može ispitati ako se kandidiraš, za to se ja zalažem. Danas ima preko 50 posto nekretnina koje nisu uknjižene, to je kod nas problem.

Jeste li vi stranački vojnik? Kad treba braniti neke interese koji možda nisu lako branjivi, vi ste uvijek tu?

- Jesam, kao gromobran. Ali nisam ja branio ono što je loše, ja sam branio samo ono što je dobro. Ako sam uvjeren da je to dobro, ja to branim jer želim razlučiti politički napad od stvarnog napada. Politički napad je loš jer on pravi maglu u kojoj se sakrivaju mutni poslovi.

U redu, ali zašto uvijek Andrija Hebrang?

- Zato što sam u Saboru jedan od najstarijih sa najviše iskustva, u ovom sazivu Sabora sam predsjednik Kluba HDZ-a i moja je dužnost da budem odvjetnik ili gromobran HDZ-a. To je jedan motiv, drugi je što sam uvijek htio razlučiti izmišljotine od pravih stvari. Ali kad vidim da je nešto opravdani napad, taj napad nisam nikad branio. Jeste me čuli ovih dana da branim neke od ovih afera koje su izašle van? Jer za neke od njih i ja imam sumnju da su opravdane, a za neke nemam.

Mislite na Podravku?

- Nemam dovoljno podataka tako da ne mogu reći. Ali ako su sa Podravkinim novcem htjeli steći i vlasništvo nad dijelom tvrtke onda je to kazneno djelo. Ali ako nisu, a to eksperti moraju utvrditi, zašto smo ih onda zatvorili prijevremeno? Dakle, mora postojati čvrsti dokaz na temelju kojeg se to radi. A sad bih odgovorio generalno na vaše pitanje. Igrao sam za klub, bio sam klupski igrač, kad u nogometu igrate za klub onda se tučete s protivničkim igračem, a sada sam u poziciji da sam reprezentativni igrač, sad se pod ruku uhvatim s igračima drugih klubova i zajedno idemo naprijed. Andrija Hebrang u ovoj kampanji nije klupski igrač, nego

pokušaj da uđe u reprezentaciju, a to je velika razlika.

Pa sami ste rekli da ste vjerni stranački igrač, kako ćete onda zastupati interese drugih stranaka?

- Vrlo jednostavno. Vjerni sam HDZ-ovac jer mi je cijeli život bio posvećen stvaranju hrvatske države. Jedini mi je HDZ devedesete dao okvir kako to postići. Jedini mi je HDZ dao  politički okvir, jer je demokratski izabran, kako pobijediti u ratu i kako sanirati 30 milijardi dolara štete koja nam je velikosrpka agresija napravila u tom ratu. I to je za mene HDZ.

A nanesena šteta devedesetih tijekom privatizacije?

- Ja sam o privatizaciji rekao 1998. godine kad sam dao ostavku.

Ali ste ostali u HDZ-u?

- Ostao sam u toj stranci i čekao priliku da se ona regenerira i dočekao sam je. Nakon dolaska Ive Sanadera ona se regenerirala, europeizirala i postala stranka. Oni koji kažu da je Tuđman žmirio na kriminal, Tuđman je 90 posto svog radnog dana posvetio obrani svakog kvadrata Hrvatske i obrani svakog života. Nije imao vremena razmišljati o privatizaciji. Ja sam bio ratni ministar. Kad sam se vratio 1995. godine iz Oluje, s terena, onda sam na Vladi postavio pitanje kad ćemo početi privatizaciju. Rečeno mi je, pa privatizacija je uglavnom već završena. Od kuda sam ja znao, na terenu, 2000 km bojišnice, borba za svakog čovjeka, što sam ja razmišljao što mi se iza leđa događa.

Hoćete reći da niste ni znali da se privatizacija odvijala?

- Znao sam da se odvijala, ali nisam imao vremena ni snage ni znanja to pratiti jer mi je mjesto, kao ratnom ministu zdravstva, bilo na bojišnici! Ja sam očekivao da to prate nadležni resori, recimo ministar gospodarstva u to doba koji je danas kandidat za predsjednika, Nadan Vidošević. Ja doista nisam znao što se događa. Da sam znao što se događalo, ostavio bih bojišnicu i rekao, tu je znači bojišnica, a ne tamo. Kad sam vidio što se dogodilo, tražio sam odgovornost, ali mi je rečeno da nije bilo sazrijelo vrijeme za to. Nije ni danas kasno da se kaznena djela procesuiraju. Ali jedno znam, mi smo jedina zemlja koja je provodila privatizaciju u ratu, ali ipak nemamo više kaznenih djela u privatizaciji od drugih postkomunisitčkih zemalja koje nisu imale rat. Ja bih ispitao svakome imovinsko stanje prije i poslije rata, to je za mene kriterij svih kriterija. I kad sam o tome govorio na nekim skupovima, rekli su mi da je kasno, da je stigla zastara. Nije stigla zastara, objavimo njihova imena, to je veća kazna. Znam ljude koji su ušli u rat sa stojadinom i stanom od 70 četvornih metara, a izašli iz rata sa poduzećima i skupim automobilima. Državna revizija, koja je revidirala sve privatizacije, dokazala je da je u 4 posto privatizacija bilo kaznenih djela i ja tražim da se to procesuira! Bilo je i preko 80 posto takozvanih nepravilnosti zbog manjkavih zemljšnih knjiga, a to je većim djelom ispravljeno. Važno je istaći, da je u Hrvatskoj, unatoč ratu, bilo manje kriminala u privatizaciji nego u drugim postkomunističkim zemljama koje su privatizaciju provodile u miru. 
 

Je li to grijeh Franje Tuđmana?

- Ne, Franjo Tuđman je vodio rat i to vrhunski i pobijedio je u tom ratu. U tom ratu smo imali embargo na

Ante Gotovina i Franjo Tuđman Photo Ivica Lovrić

nabavu oružja, to znači da bi za dva tjedna Hrvatske nestalo. Mi smo morali nabavljati oružje u švercu. Znate koliko se to plaća? Znate kako se to nabavlja? Najprljavije što može biti. Kao da danas u mirno doba hoćete kupiti zabranjenu robu, na primjer drogu. Novac je išao iz donacija iseljenika, iz naših banaka i ono što se mora reći jednog dana, novac je išao iz privatizacije. Znate li vi koliko je trebalo novca za pripemiti Oluju ili naoružati hrvatsku vojsku ilegalno? Oružje plaćate dva ili tri puta više nego što je realna vrijednost jer ga morate dobiti. I onda mi netko kaže da li političar mora lagati? Pa da smo mi govorili istinu onda Hrvatske ne bi bilo. Dakle, političar kad štiti interese države nekada mora reći neistinu inače ode država, a nabava oružja je primjer za to.

Znači da biste vi ponekad kao i predsjednik države ponekad govorili neistinu ako je to u interese države?

- Danas više nisu takva vremena, doista na sreću nisu takva vremena.

Biste li se okarakterizirali kao dosljedno nedosljedan?

- Što to znači?

Na primjer vaše izjave nisu uvijek jednake?

- Jedni mi s druge strane zamjeraju da sam previše krut i rigidan u svojim stavovima, drugi mi kažu da previše mijenjam stavove. Ja bih odgovorio jednima i drugima, po čemu mjerite ustrajnost jednog političara? Ja prije svega po tome koliko je stranaka promijenio u životu jer stranka se mijenja prema osobnom interesu. Ja nikada nisam promijenio stranku. Ja sam mogao ’98. izaći z stranke, nudili su mi brda i doline, ali ja nisam taj lik. Ja sam ustrajan i uspravan i to je ono što je dokaz standarda. A da vi meni sad iznesete moje kontradiktorne izjave, ja bih vam dogovorio.

Evo, na primjer, 2000. godine ste izjavili kako osobno niste nikad čuli za zločine nad Srbima, te da najžešću osudu zaslužuju oni dijelovi državne uprave koji dopuštaju da takve vijesti dominiraju našim tiskom…

- Rekao sam da u ratu nisam čuo za zločine nad Srbima, da sam čuo tražio bih da se procesuiraju davno ranije. Vi ste čuli u ratu da ih je bilo?

Pa bilo je priča o tome tada..

- Priča uvijek ima, ali dok se ne istraže priče nisu dokaz. Što se dvostrukih izjava tiče, ako je netko 20 godina u politici kao ja i daje dnevno 10 izjava, to je nekoliko desetaka tisuća izjava ukupno. I onda iz tih desetaka tisuća izjava izvučete 15 različitih. Ja mislim da je to vrhunski dosljedan političar. U politici, kao i u životu, ne može griješiti jedino onaj koji ne radi. 

Pa dobro, jeste li znali za zločine ili ne?

- Nisam za njih čuo u ratu, ja sam govorio za ratno vrijeme, a ne 2000. godine. Da sam ja u ratno vrijeme čuo za ratne zločine, ja bih inzistirao na procesuiranju. Ja nisam za vrijeme rata čuo za ratne zločine, nisam kriv što nisam to čuo. Ja sam za ratne zločine čuo negdje 1998. godine kada me nazvala Louis Arbour i rekla mi je mi znamo da su u Oluji i Bljesku počinjeni ratni zločini i pitala me hoću li se zalagat da se to istraži? Ja sam odgovorio jednu rečenicu, svaki ratni zločin je zločin i mora biti procesuiran, ali sam dodao i drugu, znam da je ubijeno nekoliko stotina srpskih civila u ratu, svaki mora biti obeštećen sudskom presudom. Ali znam i sljedeće, da je u Domovinskom ratu ubijeno preko 9000 hrvatskih civila, tražim jednaki status ubojica i s jedne i druge strane. Prema tome, moje kontradiktorne izjave su izrezane iz konteksta kao što je izrezana izjava da ja nikada ne lažem, nego samo povremeno govorim istinu. A nitko ne kaže što je to bilo? Željka Antunović mi je rekla u Saboru, a ja sam je podučio finom kućnom odgoju da ja ne lažem nego možda ponekad ne govorim istinu, a to je puno pristojnije. Nisam govorio istinu ni kad su me strani agenti pitali gdje su naši ratni položaji, ili koliko imamo poginulih. I onda su me pitali puno stvari koje nisam smio reći pa sam im govorio drugačije i spasio živote ljudi.

Ali danas je drugo vrijeme?

- Da, danas je drugo vrijeme i danas je istina puno korisnija od laži.

Zašto se ne zalažete za zabranu uporabu crvene zvijezde kao simbola komunizma ili micanje imena maršala Tita iz gradova?

Photo Saša Jokić

- Crvena zvijezda ima dvostruko značenje, to je simbol koji su na kapama imali agresori na Hrvatsku, no ne smijemo zaboraviti da su zvijezdu imali i oni koji su krenuli u antifašističku borbu, zato je ne bih zabranio niti se zalažem za zabranu. A trg maršala Tita, skidanje, zato što su sve postkomunisitčke zemlje skinule nazive svojih diktatora koji su ubijali vlasitit narod. A Broz je ubijao vlastiti narod. Dokaz možete naći u knjizi Pere Simića „Tito fenomen stoljeća“ na str. 221. gdje objavljuje zapovijed koju je izdao Tito za 200 000 zarobljenih kraj Bleiburga Jefti Šašižću, jednom od zapovjednika zloglasne OZN-e. Zapovjed je bila jednostavna i hladna: ”Pobiti!”. 

Digla se velika medijska prašina oko vaših izjava vezanih uz Maxa Luburića.

- Max Luburić je zločinac, bez daljnjeg. On je mislio da se bori da hrvatske interese. A onda su neki lijevi u našem tisku izmislili da sam ja rekao da se on bori za hrvatske interese. Dakle, ljevica koja drži 99,99 posto medija izvrće takve moje izjave.

Kako komentirate odlazak Sanadera preko noći? Biste li vi ikada tako postupili?

- Odgovor na prvo, ne znam zašto je odstupio. Drugo, nikada ne bih odstupio s pozicije na koju sam legalno i legitimno izabran jer smatram kad si izabran da imaš obvezu prema biračima za taj mandate.

Kako onda komentirate njegov odlazak?

- Ne mogu kad ne znam razlog. Postoje osobni razlozi.

Je li to kukavičluk?

- Gledajte, trebalo bi vidjeti koji je razlog. Ja kao liječnik gledao sam puno ljudi na stresnim pozicijama, neki puknu, neki ne. U biti, svi puknu, samo pitanje je kad. I ja sam imao svoju bitku za život prije pet godina, ali sam se vratio jer sam imao sreću. I ja sam bio dao ostavku.

U redu, ali vi ste javno iznijeli što vam je, to je odgovornost.

- E, tu je druga stvar. Ne slažem se s tim da političar ode, a da svojim biračima ne kaže zašto odlazi. Mislim da je apsolutno dužnost reći istinu, kao što je dužnost reći istinu, isto tako moram reći istinu zašto je više neću.

Pa je li onda u redu što Sanader nije rekao zašto odlazi?

- To definitivno nije u redu i svaki odlazak mora biti obrazložen. Mi smo dužni svojim biračima obrazložiti zašto dolazimo i zašto odlazimo. Jedino u slučaju da se Sanader ne misli nikad više vratiti u politiku, onda nema nikakvih obaveza prema javnosti. Ali mislim da to će biti naplaćeno u slučaju da se želi aktivirati. Jer biračko tijelo gleda da li si ga prevario,  da li si mu oduzeo pravo informacije.

Nije li to prevara, netko vas izabere na poziciju, vi odstupite, ne kaže se zašto…

- Ja bih to okvalificirao kao uskrata prava na informaciju. Javnost je imala pravo znati zašto odlazi čelnik najjače stranke i premijer. Javnost je ostala uskraćena, ali to je odluka Sanadera i on će snositi konzekvence zbog toga što vidimo i u medijima. Ja to napravio ne bih nikada.

Kako komentirate 120 dana rada nove premijerke Jadranke Kosor? Tko je bolji premijer, Kosor ili Sanader?

- Ja nikad ne uspoređujem premijere, a da ih ne stavim u kontekst mandata. Sanader je podigao ugled Hrvatske u svijetu, doveo nas je do vrata EU-a, u njegovom mandatu smo ušli u NATO.

Dobro, nije li to i zasluga predsjednika Stjepana Mesića?

Photo HDZ

- Naravno da je, ali ne samo Mesićeva nego i Ivice Račana, to je kontinuitet. Ali ipak je on taj koji je to finiširao. U svom mandatu nije u većinsko vlasništvo prodao ni jedno poduzeće koje dobro posluje.

Pa dobro, koje smo još mogli dati kad smo skoro sve dali devedesetih, od banaka pa do tvrtki?

- Pa koliko hoćete. Od Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke.. Mogao ih je prodati, nikad Sanader ne bi napravio ono što je napravio Ivica Račan, a to je da proda HT strancima.

A prodaja Ine Molu?

- Ja govorim o većinskom vlasništvu.

Mol možda nije većinski vlasnik Ine, ali ima prava kao da je.

- Pa predsjednik Nadzornog odbora je Hrvat.

Ali većinu čine Mađari.

- Sanader nije dao u većinsko vlasništvo ni jednu tvrtku strancima. O upravama se da raspravljat i to je još uvijek novo.

Biste li se protivili privatizaciji HEP-a ili Hrvatskih voda?

- Apsolutno da, i njih i Hrvatskih šuma, hrvatskih voda. To je nacionalno bogatstvo. Ali vratimo se na Jadranku Kosor. Ona je puno napravila u četiri mjeseca, neki kažu da su iznenađeni, ja nisam iznenađen jer ju pratim i prijatelji smo tolike godine i znam kako razmišlja. Kosor je pokazala da je premijerka koja ima tri odlučne osobine koje premijer mora imati. Prvo, da su joj jedini cilj hrvatski državni interesi, ostalih interesa kod nje nema. Drugo, da ima odlučnost i hrabrost provesti najteže reforme i treće da je prije odluke spremna saslušati svakoga. Ali odluka je njezina.

Koja je njezina prednost pred bivšim premijerom Sanaderom?

- Teško je to odgovoriti jer je teško uspoređivat ta dva mandata. Prvi zadatak joj je bio izlazak iz recesije i to je dobro odigrala. Drugi zadatak joj je pripremiti Hrvatsku za ulazak u EU.

Je li njezina prednost to što nema, kako bi se narodu reklo, ‘putra na glavi’?

- Apsolutno, to je najveća prednost. Ja sam za to da se depolitizira onaj dio države koji istražuje i onaj koji presuđuje i osuđuje. Politika van iz toga, dajte im da stručno kažu tko je tko u čemu bio i ako postoji sumnja da je netko kriv, s njim u pravosudni sustav. 

Što ako ne pobijedite na predsjedničkim izborima?

- Onda ću biti poražen.

Ostajete li u politici ili?

- Poraz u politici se ipak mjeri. Ima časnih i nečasnih. Ja idem sa programom za pet godina, programom koji treba konkurenstnost hrvatskog proizvoda dignuti na europsku razinu. Na mojoj web stranici je cijeli program koji bi Hrvatsku u EU uveo uzdignute glave. Tu je program za gospodarske reforme, pravosuđe i korupciju, mlade i obrazovanje, umirovljenike, poljoprivrednike, za državno zajedništvo...ako to narod podcijeni, a više cijeni šarene loptice, naranče i jabuke, Hrelić i slične cirkusijade, onda znači da sam na krivom putu. Definitvno ću donijeti odluku, ali ta odluka sigurno neće biti da ostajem u vrhu politike.