B.a.B.e. šire mržnju i uništavaju živote

Tekst

Slaven Rukavina štrajka jer želi češće viđati kći. Sanja Sarnavka mu pak poručuje da prestane biti nasilnik jer tada neće imati problema.

Dana 10. ožujka 2010. započinjem štrajk glađu, kojeg sam snagom volje i beskrajne jubavi prema svome djetetu spreman odgladovati do konca, odnosno sve do ostvarenja osnovnih životnih prava mog djeteta, i do svoje smrti. Prosvjedovat ću tiho i dostojanstveno, uz transparente kojima ukazujem na nepravednost i korumpiranost sustava, na centralnom trgu u Sesvetama, stoji u početku pisma Slavena Rukavine, koji trenutno štrajka glađu.

Rukavina tvrdi kako njegova kći, Lana Rukavina, ima daleko manja, beznačajnija prava od primjerice ličkog medvjeda, vuka, risa ili sredozemne medvjedice. Iako slovo zakona tvrdi drugačije, objašnjava kako to ipak nije slučaj. Njegovoj su Lani, tvrdi zabrinuti otac uskraćena i prava na bezbrižno djetinjstvo.

Smatra da kako 'bez obzira što je hrvatski čovjek današnjice uglavnom depresivan i trom, bez obzira što pukom vlada opasna bolest beznađa i nevjerice, gospoda koja su se izborila za vodeće pozicije u zemlji, moraju, htjeli ili ne, napokon prekinuti neiskrenost, ispravljajući svoje osobne greške, greške svojih kabineta iii ministarstava, sve do posljednje kapilare sustava'.

'Pravobraniteljica se 'pravo brani od prava djece''

Rukavina tvrdi kako je o svom slučaju upoznao europsku i svjetsku javnost te kako će se držat svakog slova Konvencije o pravima djece kao Svetog pisma, kao što, naglašava, treba biti.

Dodaje kako je upoznao sve vodeće pozicije u ovoj zemlji s problemom u kojem se našlo njegovo nedužno dijete, pa ovim putem napominje, da, ako ga proguta mrak ili mu negdje, na nekom odmorištu uz cestu policijska patrola 'nađe' opijate u prtljažniku, kako će biti prekasno za podmetanje.

Vladu krivi, jer se ona kako tvrdi, bori protiv korupcije, no nema interesa da zaštiti prava djeteta koje je njegova svetinja.

Nemam uopće što komentirati njegove izjave, njegovo je demokratsko pravo da govori što hoće. To što je on nasilnik kao da uopće nije važno. Neka Rukavina prestane biti nasilnik pa neće imati nikakvih problema s nama.

Sanja Sarnavka

'Na koji način i u kojoj mjeri je korumpiran sustav koji 'obrađuje probleme djece" i probleme skrbništva i roditeljstva, uvjeren sam da jako dobro znate svi koji ste, svojim pozicijama, odgovorni. Na koji način (ne) funkcionira nadležno tijelo za 'dječja pitanja', Centar za socijalnu skrb, mislim da je poznato', stoji u pismu oca.

Napominje kako pravobraniteljica na dnevnoj bazi dokazuje nastanak naziva svoje funkcije, na način da se 'pravo brani od prava djece'. Sudstvo je na području obiteljskog zakona korumpiranije nego igdje drugdje, upozorava.

'B.a.B.e. imaju nastupe mržnje', igraju se bogova

Društvom pak, tvrdi, vladaju oni pravi moćnici, koji se igraju bogova.

'Takav je primjer udruga B.a.B.e., koja svojim agresivnim nastupima mržnje i politikom podjele ljudi na spolove, otimajući djecu iz njihovih toplih domova, stvarajući enormne kvantume nesreće i nepravde, ostvarivajući svoje bešćutne ciljeve nezdravog feminizma, uništavaju živote', nastavlja Rukavina i napominje kako ima 46 godina, a u životu je, dodaje, stekao sve što mu treba da pristojno živi, međutim, razdire ga bol koju osjeća zbog toga što svoje dijete ne može viđati više.

'Supruga otela dijete, strastvena je pobornica ekofeminizma'

'Optužen sam, od strane svoje supruge i udruge B.A.B.E. za razna zvjerstva i zlostavljanja. Uvid u moj spis može dobiti bilo tko, ako to ikoga zanima, a ja smatram da bi to mnoge "po dužnosti" trebalo zanimati. Znam da su moja prava grubo narušena. Moja je bivša supruga, Snježana Rukavina, pune tri godine 'skrivala svoje lice', da bih nakon što je otela naše dijete iz našeg doma, otkrio da je već godinama u sprezi s udrugom B.a.B.e., da je fanatik i strastan pobornik ekofeminizma (žene i životinje su jednako zlostavljane i podčinjene od muškaraca) da je Laninu otmicu planirala odavno, da nikada ni nije željela imati obitelj, da je za realizaciju tog bešćutnog plana, osim udruge B.a.B.e. i CZSS Sesvete, angažirala i svoju sestru te njenog muža', navodi.

Udruga B.a.B.e. svojim agresivnim utjecajem i postavljanjem 'svojih ljudi' na pozicije koje donose odluke, nije samo utjecala na centre za socijalnu skrb i na sudstvo koje se bavi obiteljskim, prekršajnim i kaznenim pravom, ne samo na policijske službenike licencirane za 'dječja pitanja', nego direktnim agresivnim nastupima, politikom podjele ljudi na muškarce i žene i upravo najmasovnijom mogućom diskriminacijom - diskriminacijom očeva

Slaven Rukavina

Rukavina tvrdi i kako s njegovom bivšom suprugom Snježanom Klopotan, inače bivšom glasnogovornicom 'Prijatelja životinja' nešto ozbiljno nije u redu, te dodaje kako ovo nije nikakav rat supružnika, već njegov urlik kojim traži da se nešto napokon pokrene.

Sve sve okrivljuje udrugu B.a.B.e., 'koja je svojim agresivnim utjecajem i postavljanjem 'svojih ljudi' na pozicije koje donose odluke, ne samo utjecala na centre za socijalnu skrb i na sudstvo koje se bavi obiteljskim, prekršajnim i kaznenim pravom, ne samo na policijske službenike licencirane za 'dječja pitanja', nego direktnim agresivnim nastupima, politikom podjele ljudi na muškarce i žene i upravo najmasovnijom mogućom diskriminacijom - diskriminacijom očeva', stoji u pismu.

'Svi se boje 'baba', ali ja znam za koga i zašto se borim'

Ističe i kako se u kuloarima priča o tome kako se svi boje 'baba'. Dodaje kako neće čekati da mu dijete odraste u nesretnu osobu, ili pak socijalni problem, te kako će učiniti sve da se izbori za Lanina prava.

Kaže kako će miran prosvjed i štrajk glađu održati kao individua, 'kao osamljenik u odnosu na lobije'. Prosvjed ne organizira u suradnji, ili dogovoru bilo s kime i ne želi snositi odgovornost za eventualna spontana okupljanja.

Photo Filip Hofer

'Moje me dijete treba i ja mu se odazivam. Ja znam za koga se i zašto borim', poručuje Rukavina.

Sanja Sarnavka: Neka Rukavina prestane biti nasilnik pa neće imati problema

Za komentar samo zamolili Sanju Sarnavku, šeficu udruge B.a.B.E., no što se ovog slučaja tiče nije bila suviše rječita.

- Nemam uopće što komentirati njegove izjave, njegovo je demokratsko pravo da govori što hoće. To što je on nasilnik kao da uopće nije važno - rekla nam je Sarnavka.

Sarnavka je također odbacila sve Rukavinine optužbe o širenju govora mržnje i podjeli ljude na spolove, rekavši kako B.a.b.e. samo pomažu ženama koje su zlostavljane i to je njihova jedina zadaća.

- Neka Rukavina prestane biti nasilnik pa neće imati nikakvih problema s nama - zaključila je.

Pokušali smo doći i do komentara CZSS Sesvete, no voditeljica Andrijana Prljak rekla kako je bolje da za komentar upitamo Mariju Pavić, ravnateljicu Centra za socijalnu skrb Zagreb, a ona nas je pak uputila na Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kojoj je proslijeđen cjelokupni spis koji se odnosi na susrete i druženje oca s djetetom.

Do zaključenja ovog članka odgovor iz ministarstva vezan uz ovaj slučaj nismo uspjeli dobiti.

Komentiraj

bottom

Član Peroksid (Damir Hektorović)

15.03.2010 08:52 h

Što je ovo? Kutak za oglašavanje nasilnika? Nije li se autor članka prvo trebao uvjeriti o čemu priča ovaj "obespravljeni" otac? Pa mu tek tada dati adekvatni prostor. Jer ovako može bilo tko reći bilo što, samo da je senzacionalno, laž ili istina, izajava bolesnika ili normalne osobe (normalana osoba se ne bi dovela u ovakvu situaciju). Stvarno je potreba za senzacionalizmom zatrla novinarsku etiku. A tužba nije nikakav dokaz da je netko u pravu. Jer tužbu može pokrenuti tko god želi, i žalit se i tužiti praktički u nedogled.

Član francesko (francesko kevic)

15.03.2010 09:04 h

Udruge poput ovih BABA predstavljaju minoran dio populacije,selektivno predstavljaju ljudska prava feministkinje u službi sitnih političkih interesa kojima je jedini cilj ogrebsti se za svoj dio kolača tj za državni proračun!

Član tata_slaven (Slaven Rukavina)

18.03.2010 16:27 h

Dragi prijatelji!

Eto, nakon mog cjelonoćnog boravka na pretragama i infuzijama u Kliničkom bolničkom centru Dubrava (nova bolnica), nakon par sati spavanja i par tanjura juhe, osjećam se daleko bolje. Morat ću današnji dan provesti u oporavku, a sutra ću otići gosp. Pavi Miliću pružiti podršku i odnijeti mu čaj. Kao što znate, on je započeo štrajk glađu na istom mjestu, uz iste transparente, sa različitim slučajem i još većom nepravdom na duši, ali s jednakim porivom - ljubavlju do svog djeteta. Stoga i Vas pozivam da ga obiđete kada uzmognete. Iz iskustva Vam mogu potvrditi, da mi je, svaki puta kada bih ugledao poznato lice koje mi prilazi, oko srca bilo toplije i u duši jačala odlučnost da ustrajem. Ne pozivam nikoga da mu se pridruži istim načinom ili pristupom, nego jedino - ljubavlju prema bližnjem svom, podrškom čovjeka čovjeku, što, ne samo da je kršćanski, nego je ljudski.

Znate, dragi prijatelji, jučer sam, čekajući da mi ''iscuri'' kalij u fiziološkoj otopini infuzije, promatrao to sporo kapanje, gledao satima... nakon nekoliko sati, to ''more'' infuzije ipak je iskapalo u cjevčicu i ušlo u moj krvotok. A onda su donijeli novu dozu. Pomislih - tko će sad opet čekati satima, dočekati da još jedna infuzija ''iscuri''. No, nakon što je i ta ''iscurila'' donesoše novu... Uglavnom, koliko god su ih donijeli, sve su - iscurile! Jest, malo po malo, sporo, kap po kap, ali sam u 7 sati ujutro bio preporođen, a mojim je venama kolala ''nova energija'', koja je zaštitila moje organe da ne ponesem nekih trajnih posljedica.
Želim Vam reći da je moj nedavni čin upravo (i samo) jedna kap. Ništa više. Naravno, ''kapat'' ću ja opet, boriti se za to da u našoj državi dijete ima svoja prava koja moraju biti ispred bilo čijeg interesa - majčinog, očevog, czss-ovog, ''babskog'', ''dedskog'', istitucijskog... Držim da je to jedini pravi i jedini nepristran pristup problematici i zaštiti djeteta koje se našlo u grotlu pakla razvoda ili razbijanja obiteljske zajednice. Neka se, stoga, nikome od Vas ne čini ''Vaša kap'' uzaludnom. Znajte da drugo i ne može nitko od nas, nego tako ''kapati'', doprinijeti svojom kapljicom. Vjerujte, ovo naše društvo doista treba infuziju oporavka, u smislu pristupa problematici dječjih pitanja. Svi mi, ma koliko naoko nebitni bili, činimo kapi jedne infuzije zdravlja i nove energije. Cjevčica se otvorila. Kapa sporo, ali kapa. Hoće li uskoro curiti, ovisi o Vama, o meni, o tebi, o njemu ili njoj... o svima. Molim one savjesne da ne čekaju ''onog drugog'' da povuče neki potez ili napravi neko djelo za svoje dijete. U svakom slučaju Vas molim da sve što radite, kažete, pa i mislite, činite to s ljubavlju i pozitivnom energijom. Znam da smo svi povrijeđeni i obespravljeni. Ne mislim samo na očeve ili muškarce, nego i na more žena koje je njihov ''dasa'' ostavio u lutanju za drugom suknjom, ili čašicom, ili nekom drugom ''muškom'' strašću. Ne mislim samo na djecu koja su obespravljena na način da ne mogu viđati svoje očeve, nego i na onu djecu koja su obespravljena jer od svojih očeva nisu dobijala ništa - sem batina ili pogrda. Mislim, dakle, na sve - ljude. Napisao sam, tamo na svojim transparentima - Ne trebaju nam podjele, nego zajedništvo! Zato lijepo molim i sve obespravljene majke, kao i one koje bi željele da se njihova djeca druže s ocem, a njega, jednostavno, nema, da nam se pridruže barem u ideji - da stvaramo pravednije društvo za našu djecu. Stvarajući tako za njih, sami smo zadovoljniji, jer nikoga više ne ljubimo nego upravo svoju djecu.

Pri jutrošnjem otpuštanju iz bolnice, dadoše mi upute: ne smijem, nakon gotovo 9 dana gladovanja, početi naglo jesti, nego, za početak, samo juhu... i tako dan - dva, a onda polako, od tekuće i ''meke'' hrane, prema uobičajenoj. Podsjetilo me to na dijete, koje se, tragično, našlo u situaciji da godinama ne viđa jednog od roditelja. Naravno da je takvo dijete ''gladno'' tog roditelja, da mu nedostaje. Ali, dječji se ''svijet'' toj nemiloj situaciji morao prilagoditi i dijete je, nesvjesno štiteći samo sebe, naučilo živjeti bez drugog roditelja. Takvoj je djeci potreban vrlo postepen pristup, bez obzira što tako obespravljeni roditelj godinama, najvjerojatnije, nosi ogromnu čežnju i žudnju za svojim djetetom. Nikoga, tko se u takvoj situaciji našao, ne pozivam da odustane, nego naprotiv, pozivam da se pokrene, da pokuša ostvariti svoje i djetetovo pravo na susrete, ali jako pazeći pri tome na postepenu adaptaciju djeteta. ''Blago'' onom obespravljenom roditelju, poput mene, koji je uspio održati ikakav kontakt s djetetom, da se od te točke može nadograditi (vratiti) odnos u kvalitetnije vrijeme provedeno zajedno. Sanjam o onom trenutku da moja kćerkica dođe u njen i naš dom, da ponovo uživa u ''svom'' okruženju. Molim sve roditelje (u najvećoj su to mjeri očevi) koji su u poziciji da se ne usude krenuti ''za djetetom'', koje je sustav prestrašio, točnije - institucije prestrašile, konkretnije - pojedinci u institucijama... da se ne boje boriti za svoje dijete. Vjerujte da Vas Vaše dijete uvijek treba. Vjerujte da dijete treba dobar odnos svojih roditelja kao esenciju normalnog razvoja, bez obzira na rastavljen način života. Ne mirite se ''s bivšom'' ili ''bivšim'' zbog Vaše slabosti i podvijanja repa, nego upravo zbog Vaše snage, zrelosti i spremnosti da tako pomognete i Vašem djetetu.

Ispričavam se na ''pametovanju''. Ne osjećam se, ustvari, pozvanim pametovati bilo kome, bilo o čemu, nego sam, eto, pod utjecajem cjelonoćnog razmišljanja u ''hitnoj'', podijelio s Vama ono što mi je na duši.

Puno hvala svakome tko mi se obratio u vrijeme mog štrajka glađu, tko mi je bilo na koji način pružio potporu. Bilo Vas je, doista, jako puno. Osjećao sam svaki takav čin i ''sjeo'' je na pravo mjesto. Pomozimo sada gospodinu Pavi Miliću. Pomozimo, napokon, jedni drugima, našoj djeci, pomažući tako sebi samima.

Bog Vas blagoslovio i od srca Vam hvala na podršci!
Slaven Rukavina

Članke mogu komentirati samo članovi kluba.

Prijavite se ili registrirajte u klub. Registracija je besplatna.

	Login
	Lozinka