Balek: Kerum je ime koje bih nosila na dresu

Nino Aviani, koji je prijavio da mu je Ivica Jakelić prijetio, uopće nije moj trener, rekla nam je Antonija Balek.

Posljednjih nekoliko dana novinski se stupci ponovno pune aferama uz koje se, po tko zna koji put, vezuje ime Antonije Balek. U ovoj se priči zlatna paraolimpijka najvjerojatnije našla bez ikakvog razloga.

Kako smo već imali prilike čitati, bivši Antonijin trener Ivica Jakeljić (39) bio je na kriminalističkoj obradi u splitskoj Policijskoj upravi nakon što ga je Nino Aviani (37) prijavio da mu je Jakelić u više navrata prijetio. Posljednja se prijetnja zbila u utorak u popodnevnim satima na splitskom stadionu ASK-a, gdje mu je navodno Jakelić opsovao majku i zaprijetio da se dobro pazi jer će nastradati. Sumnja se da je razlog takvom ponašanju Avianijevo preuzimanje trenerskog mjesto u Antonijinom timu poslije sukoba koji se dogodio po povratku iz Pekinga. Tada je počela cijela priča, o čemu drugom nego, naravno, o raspodjeli novca. I samoj je Antoniji bivši trener navodno prijetio smrću, a ona ga, prema onome što nam je sama rekla, za to nikada nije prijavila. Nakon toga uspješna atletičarka i Jakeljić raskinuli su poslovan odnos, pa ni do danas ne komuniciraju.

Tim smo povodom nazvali Antoniju Balek koja nam je, kao i uvijek, susretljivo odgovorila na sva pitanja vezana uz nemile događaje koji se uz nju lijepe periodično, odnosno barem jednom mjesečno.

Što se Antonija sad opet događa, zašto se Vaše ime opet nalazi u kontekstu policijske prijave koju je Aviani podnio protiv Jakeljića?

- Ne znam, ni meni nije jasno što se događa. Moj trener uopće nije Nino Aviani, već Mario Banović (44), nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture. On je u sklopu ove nove revizije čak morao podnijeti pustu dokumentaciju o svojoj stručnoj spremi, puste projekte, potvrdu koji je fakultet završio, a sve kako bi bio moj trener, odnosno trener sportaša koji spada u I. kategoriju vrhunskih sportaša. Naime, vrhunski sportaš, bez obzira na to radi li se o olimpijcu ili paraolimpijcu, po pravilniku mora imati trenera koji ima licencu, sve to ovjeriti kod javnog bilježnika i sve to poslati komisiji koja odlučuje o tome može li on biti moj trener. Čak je to morao slati i van naših granica, u Bonn u Njemačku, da bi se i meni i njemu napravila takozvana svjetska licenca. Prema tome, moj trener je Mario Banović, a ne Nino Aviani. Njega, doduše, poznajem, ali on radi kao kondicijski trener mnogim sportašima u raznim sportovima, u nogometu, stolnom tenisu, također i nekim atletičarima, ali sa mnom nema nikakve veze jer ja već imam svog trenera. Uz sve to, on je, koliko znam, još apsolvent na Kineziološkom fakultetu, pa samim time i ne može biti moj trener, s obzirom na sve prethodno rečeno u svezi dobivanja licence. Mi smo, doduše, stvorili jednu prijateljsku atmosferu, ali ni o čemu drugom nije bilo govora. Zato me i muči, što mu treba da me uvlači u aferu s kojom nemam, ali baš nikakve veze.

Je li Vam se ikada u nekom osobnom kontaktu Aviani potužio na Jakeljića i njegovo ponašanje?

- Da, on se meni u nekoliko navrata potužio da ga Jakeljić verbalno napada, ali i ne samo njega, već i Berislava Žuvelu, čovjeka koji je član ASK-a skoro već četrdeset godina i koji također godinama vrlo uspješno trenira atletičare. Ja sam načula da ih on optužuje da su oni navodno bili osobe koje plasiraju informacije o raspodjeli novčanih nagrada. I sada, koliko čujem, on je na jedan vrlo perfidan način izvukao ovu trenericu Doroteu koja surađuje s Jakeljićem, koja mu je bila svjedok i koja je izjavila da se tog spornog dana nije ništa dogodilo, te da Jakeljić nikomu nije prijetio. Ali ipak, simptomatično je da otkada je Jakeljić došao u ASK-a, tu očito nešto ne štima. On ima i neke političke pozadine i kumstva, ali o tome ne bih željela pričati jer smatram da je to njegova privatna stvar. U svakom slučaju, od dana kada ja i Jakeljić zajedno ne radimo, više ne treniram u Parku mladeži, već samostalno sa svojim trenerom na Marjanu, u fitness centru ''Joker'' koji je u vlasništvu Željka Keruma. Naravno, sve to plaćam i snalazim se onoliko koliko mogu, no mislim sramotnim da kao osoba koja je s Paraolimjskih igara u Pekingu donijela nekoliko zlatnih medalja, i ne samo iz Pekinga, nemam prava barem onoliko koliko imaju mnogi koji u atletici nisu nikada ništa napravili.

Jeste li pokušali potražiti nekakvu pomoć od Željka Keruma, možda da Vam bude sponzor?

- Ja njega skoro svakodnevno susrećem kada imam treninge u ''Jokeru'', čak sam u nekoliko navrata s njim i popričala na tu temu. Prvo sam mu objasnila tko sam, rekla sam mu da sam smatrala potrebnim kazati mu da sam vrhunski sportaš I. kategorije i da želim da on zna tko trenira u prostoru čiji je vlasnik. Čak sam mu u jednom trenutku prišla i upitala ga je li spreman meni kao sportašu, koji iza sebe ima vrhunske rezultate, biti neka vrsta sponzora, imajući u vidu da je on pametan i poslovan čovjek. Rekao mi je da ćemo o tome popričati, ali eto, do danas, nažalost, nema odgovora. Međutim, ja i dalje očekujem da će se on odazvati mom prijedlogu. Poznato mi je da on ima želju pomagati sportašima, jer kao što znamo, nekima je već pomogao. Voljela bih da naglasite da bih od svih poslovnih ljudi iz Splita ili naše županije, najviše na svom dresu voljela imati njegovo ime. Ljudi svašta o njemu pričaju, no koliko znam, pomogao je velikom broju ljudi, a mnoge je doslovce gladne ljude postavio na svoje noge.