Bandić predsjednik. Koliko košta karta do Mjeseca?

Vokabular Milana Bandića skroman je i za novinare koji prate gradsku politiku. A tek za susret sa Ban Ki Moonom ili Ollijem Rehnom?

Milan Bandić, treći hrvatski predsjednik. Tako bi otprilike mogli izgledati naslovi 11. siječnja u hrvatskim medijima. Svaki razuman čovjek tog dana mogao bi se naježiti uzimajući novine u ruku misleći si pritom: koliko košta jednosmjerna karta do Mjeseca?... Jer, tamo bi tada valjalo pobjeći. Tada bi se zaista moglo reći da je sve doista otišlo k vragu.

Scenarij po kojem bi Bandić mogao postati predsjednik nije toliko nemoguć, štoviše, tempom koji nameće svojim protukandidatima, vrlo izvjestan. Naravno, dobar dio će ovisiti i o tome tko će s njim biti u drugom krugu. Bude li to SDP-ov Ivo Josipović, Bandićeva pobjeda je puno sigurnija nego uđe li u drugi krug s njim Nadan Vidošević. Nekoliko je razloga za to.

Uđe li u drugi krug Ivo Josipović, on će dobiti potporu najvećim dijelom samo SDP-ovog biračkog tijela, te nešto HNS-ovog i IDS-ovog, dok će Bandić pokupiti ostatak SDP-ovaca kao i vrlo vjerojatno HDZ-ovo biračko tijelo. Uz naravno HSS-ovo biračko tijelo koje je većinom ruralno tijelo i koje je, barem prema rezultatima posljednjih izbora u Hrvatskoj, naklonjenije desnim opcijama. Međutim, bude li u drugom krugu Vidošević, Bandiću bi to moglo pomrsiti račune jer bi Vidošević mogao preoteti dobar dio glasova HDZ-ovaca, kao i urbano biračko tijelo koje će u tom trenutku ipak biti naklonjenije Vidoševiću. Nego zagrebačkom gradonačelniku koji ore kao konj.

No na stranu brojke i analize, računi se, kako uvijek ističe Bandić, polažu na izborima. Zašto Bandić ne bi bio dobar izbor? U biti, može li itko zamisliti državu sa njim na čelu, kako nas predstavlja u Ujedinjenim narodima ili u Bruxellesu? Na službenom sastanku sa Ollijem Rehnom ili Ban Ki Moonom kojima govori otprilike: ajde dečki riješite to da ne moram više dolaziti? Možda sa Barackom Obamom kojem predlaže da u Hrvatskoj otvorimo prvi vrtić za Afroamerikance? Nije problem što ih nema puno u Hrvatskoj, ali eto... Da nije bez veze preletio Atlantik. A tko zna, možda bi i njima sastanke zakazivao u 6 ujutro na nekoj trim stazi kako bi pokazao u kakvoj je formi?

Zajednički jezik vjerojatno bi prvo našao na Kubi, sa Raulom Castrom ili libijskim predsjednikom Moamerom Gadafijem, a vjerojatno i sa Vladimirom Putinom. Na te bi službene puteve Bandić vjerojatno vukao sa sobom svoju odabranu svitu koja bi gradila ekskluzivne zahode i stajališta tramvajska. Vole Rusi luksuz. Tko zna, možda će Kubanci početi zamatati hercegovačku škiju, u zagrebačkom zoološkom vrtu dobili bi nekoliko

Photo Saša Jokić

deva, a ruski oligarsi bi mogli početi kupovati hrvatske tvrtke. Sa Ivicom Todorićem bi možda i vodu prodavao i širio mu tvrtku u Rusiji. A našao bi se i poneki Konzumov štand sa voćem i povrćem usred neke libijske pustinje. Treba vratiti uložen novac u kampanji, ipak će ga to koštati nekih 20-ak milijuna kuna. Transparentno, zna Bandić kako se to radi. 

Možda ovo izgleda kao šala, ali nažalost, to bi mogla biti i istina. Hrvatska je do sada imala dva predsjednika- Franju Tuđmana i Stipu Mesića. Svaki od njih je imao svoju viziju, Tuđman slobodnu Hrvatsku, Mesić Hrvatsku bez Tuđmanovog nasljeđa. I jedan i drugi su, koliko toliko, uspjeli u svom naumu. No koja je vizija Milana Bandića? Hrvatska u Europskoj uniji ili ne, Hrvatska bez korupcije ili sa korupcijom, arbitražni sporazum da ili ne, zamrzavanje jajnih stanica da ili ne... ? Kako bi Bandić unaprijedio hrvatsko gospodarstvo kad je ono zagrebačko u krizi i pred slomom? Zna li itko odgovor na pitanje na koje ni zagrebački gradonačelnik ne zna odgovor?

Međutim, nije problem sa Bandićem što nikad nije bio u visokoj politici pa ne zna sve regule. Problem je što jednostavno, u Bandića to ne ide.