Bandićeva ljestvica

Bandić nije ni Batman, ni Superman, a  zasigurno nije nepobjediv. No, političke stranke će morati ozbiljnije i odgovornije razmišljati tko može preskočiti njegovu ljestvicu, barem, iz drugog pokušaja. 

Zagreb, ako je suditi po izjavama, nekim željama i mnogim predviđanjima, očekuje burna politička jesen. Naumile političke stranke, neovisni pojedinci, pojedine udruge i razni drugi smijeniti Milana Bandića s gradonačelničkog položaja.

Referndum bi trebao biti recept za Bandićevu smjenu, a novi izbori put za dolazak nove osobe na čelo metropole. Neka objavljena istraživanja javnog mijenja govore  kako navedena formula ima prolaz u zagrebačkom biračkom tijelu, i kako je smjena u Gradskom poglavarstvu pitanje vremena. No, je li sve baš tako, i vrti li se ražanj bez zeca? U nedavno izglasanim ustavnim promjenama nije prošao amandman SDP-a o smanjenju potrebnog broja potpisa birača za raspisivanje refernduma sa deset na pet posto od upisanih birača. Silni napori Milanovića i njegovih ljudi da uvjere Jadranku Kosr i HDZ-ovu većinu u Saboru da se Ustav mijenja i u tom smislu mnogi su, vjerojatno s pravom, protumačili kao želju za stvaranjem zakonskih preduvjeta za konačni obračun SDP-ovaca s Bandićem. Znači li to da njihova istraživanja i analize govore kako neće biti baš lako nakupiti dovoljan broj potpisa koji bi omogućio raspisivanje refernduma o povjerenju gradonačelniku?

. Photo Martina Horvat

Doista, teško se oteti dojmu da objavljena istraživanja čiji rezultati upućuju na visok postotak onih koji žele Bandićev prijevremeni odlazak, kao i visok postotak koji bi neki šire prilično nepoznati kandidati osvojili da se danas održe izbori, više upućuju na jeftino spiniranje nego na ozbiljno provedeno istraživanje biračkih preferencija. Od prvih neposrednih izbora za zagrebačkog gradonačelnika koje je Bandić dobio s relativno dobrim rezultatom proteklo je nešto više  od godine dana, i u tih godinu nije se dogodio niti jedan posebno važan gaf, afera ili skandal vezan uz aktualnog gradonačelnika. „Slučaj Varšavske“ datira puno duže, četiri tisuća prosvjednika koji Bandića prozivaju kao odgovornog za devastiranje Donjeg grada okupili su se u istom broju i prije više od godinu dana, Holdingova zaduženja nisu nikakva prošlogodišnja novina, etiketiranje Bandića kao „Sanaderovog čovjeka“ također je svoju premijeru doživjela prije posljednjih lokalnih izbora i još niz optužbi na gradonačelnikov rad i ponašanje datiraju od prije godinu i više, ali ništa od toga nije demotiviralo većinu birača da ponovo i po prvi put neposredno izaberu Milana Bandića za gradonačelnika.

Dakle, od tada do danas ništa novo, već, isključivo remake. Posebno je pogrešno pozivati se na rezultate Predsjedničkih izbora jer je to iskazivanje nepoznavanja elementarnih pravila i iskustava ponašanja birača u različitim vrstama i razinama izbora. Šansa za eventualni uspjeh prikupljanja dovoljno potpisa za raspisivanje refernduma leži u mogućnosti mobiliziranja stranačkog članstva svih boja imajući u vidu nesvakidašnju činjenicu  da je skupštinska pozicija i opozicija zajednička oporba gradonačelniku. Danas je političko djelovanje u zagrebačkom parlamentu, praktično, nadmetanje tko će jače i više optužiti i destruirati Milana Bandića. I, ako bi, u konačnici, zainteresiranima i uspjelo isprovocirati vanredne izbore za gradonačelnika postavlja se pitanje imaju li i adekvatne kandidate za taj miting. Naime, Bandić je visoko postavio ljestvicu očekivanja Zagrepčana od prvog čovjeka grada. Skoro da poznaje svaku lokvu u gradu, a zasigurno poznaje sve ljude svih važnijih udruga, vatrogasnih društava, folklornih društava, župnih zajednica, više od dvije stotine i pedeset mjesnih odbora...Posjeduje kompletan pregled stanja komunalne infrastrukture u cijelom gradu, želje i potrebe svih kvartova i naselja i mogućnost njihovog razvoja i još mnogo, mnogo toga. Ako birači doista steknu uvjerenje u Bandićevo nepoštenje za normalno je da će tražiti osobu suprotnih moralnih osobina i kvaliteta, ali, isto tako, za očekivati je da će tražiti i da ta osoba posjeduje barem približno energije i poznavanja ukupne problematike cijeloga grada kao što ih je Bandić demonstrirao.

Photo Martina Horvat

Obzirom na ta očekivanja političke stranke i pretedenti na gradonačelničku fotelju nalaze se u problemu. Već iz sada uvijeno iskazanih gradonačelničkih kandidatura vidljivo je da je nekima Zagreb ustvari nekadašnji Kaptol i Gradec. Prvi istupi SDP-ove nove zagrebačke perjanice, Davora Bernardića, govore da je njemu važnije hoće li njegov stranački šef postati budući premijer, a da Zagreb doživljava prigodničarskim demagogijama o transparentnosti i moderističkom upravljanju gradom. HDZ-ov Gordan Jandroković, teško da će, pored dužnosti ministra vanjskih poslova i europskih integracija, u vremenu kada je pristupanje Europskoj uniji u završnoj fazi, naći vremena da se upozna i spozna sa životnim problemima svojih novih sugrađana.

Radimir Čačić, koji bi se sada i mogao usuditi izaći Bandiću na megdan, prije da će obilaziti slobodna zemljišta za izgradnju nekog mega projekta, nego naselja u kojima primjerice nedostaje još sto metara kanalizacije. Josipa Kregar pripada ex katedra profilu plitičara i teško da može zaživjeti i jednu karakteristiku koja se Bandiću smatra opće priznatom vrlinom. Tatjana Holjevac je možda najbliža Bandićevom poznavanju grada i svih njegovih kvartova, drukačije je vizije razvoja grada, ali bi morala osigurati puno snažniju logistiku od trenutne kojom raspolaže. Bandić nije, i sam zna reći, ni Batman, ni Superman, a zasigurno nije nepobjediv. No, političke stranke će morati ozbiljnije i odgovornije razmišljati tko može preskočiti njegovu ljestvicu, barem, iz drugog pokušaja.